Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4406/22 (S. S.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4406/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4406/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Selmana Selimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Selmana Selimović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 K 036029 22 Kž od 1. septembra 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Selmana Selimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sapne, koju zastupa Izet Mešić advokat iz Kalesije, podnijela je 21. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 K 036029 22 Kž od 1. septembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 K 036029 21 K od 31. januara 2022. godine.

2. Presudom Općinskog suda od 31. januara 2022. godine apelantica je oglašena krivom za krivično djelo Laka tjelesna ozljeda iz člana 173. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Apelantici je izrečena uvjetna osuda, kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, sa rokom provjeravanja od jedne godine.

3. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da su u toku postupka izvedeni dokazi optužbe i to saslušanje oštećene, svjedoka i vještaka sudske medicine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je, cijeneći izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, utvrdio da je apelantica počinila krivično djelo za koje je optužena shodno odredbi člana 296. stav (2) Zakona o krivičnom postupku. Naime, Općinski sud je naveo da iz izvedenih dokaza jasno i nedvojbeno proizilazi da su, kritične prilike, kod oštećene došli apelantica, njen suprug, otac, brat i njegova supruga, da je razlog njihovog dolaska kod oštećene bila rasprava o dugu koji su apelantica i njen suprug imali prema preminulom suprugu oštećene, te da je u toku rasprave, apelantica napala oštećenu na način kako je to opisano u izreci prvostepene presude i nanijela joj povrede. Pri tome, Općinski sud je zaključak o postojanju povreda kod oštećene izveo na osnovu iskaza oštećene, iskaza i nalaza svjedoka-ljekara hitne medicinske pomoći (A. Š.) i vještaka sudske medicine (V. T.). Naime, ukazao je da je vještak sudske medicine nesporno utvrdio da su ozljede kod oštećene mogle nastati jedino aktivnim višekratnim djelovanjem druge osobe, odnosno da nisu mogle nastati kao posljedica branjenja te osobe od navodnog napada oštećene, te da ozljede imaju karakter lake tjelesne ozljede. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da su u apelantičinim radnjama ostvarena obilježja konkretnog krivičnog djela, te je apelanticu oglasio krivom.

4. Presudom Kantonalnog suda od 1. septembra 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda.

5. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je, nasuprot apelantičinim žalbenim navodima, naveo da izreka prvostepene presude nije nerazumljiva i da činjenični opis izreke sadrži sve činjenice i okolnosti objektivne i subjektivne prirode. Također, naveo je da je prvostepeni sud pravilno poklonio vjeru iskazu oštećene, jer je potvrđen iskazom ljekara hitne medicinske pomoći i nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine. S druge strane, istakao je da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su iskazi svjedoka-apelantičin suprug, brat i snaha, pristrasni, u dijelu koji se ticao pitanja, kako je došlo do kontakta između apelantice i oštećene. Naime, ukazao je da su to lica koja su apelantičina bliža rodbina, te da su svojim iskazima nastojali pomoći apelantici, budući da njihovi iskazi nemaju utemeljenje u ostalim izvedenim dokazima. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelantica žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i potpunost prvostepene presude.

6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naime, ističe da „prvostepeni sud nije imao razloga niti osnova da iskaze apelantičinog supruga, brata i snahe ne prihvati u cijelosti“. Osim toga, apelantica ukazuje i da u osporenim odlukama nije zadovoljen standard obrazložene odluke.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dali jasne razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne vidi proizvoljnost u postupanju tih sudova. Također, apelantica osim paušalnih navoda da osporene odluke nisu obrazložene, ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4406/22 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio