Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2458/21 („Kapis“ d.o.o. Celje)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pasivna legitimacija
  • Privatizacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2458/21

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2458/21, rješavajući apelaciju „Kapis“ d.o.o. Celje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. siječnja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija „Kapis“ d.o.o. Celje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Ps 184537 20 Rev od 23. veljače 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Kapis“ d.o.o. Celje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Celja, Republika Slovenija, koji zastupa Zajednički odvjetnički ured „Damir Barbarić i Tomislav Bevanda“ iz Širokog Brijega, podnio je 8. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 184537 20 Rev od 23. veljače 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 184537 16 Pž od 27. veljače 2020. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Vlade Kantona 10 (u daljnjem tekstu: drugotužena) zatraženo je 27. rujna 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Nakon što su dostavljeni odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i prvotužene, Ustavni sud ih je 20. veljače 2023. godine dostavio apelantu na eventualno izjašnjenje.

4. Apelant je 2. ožujka 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je kao kupac 2. kolovoza 2001. godine s Agencijom za privatizaciju Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Agencija) kao prodavateljem zaključio ugovor o kupoprodaji dionica (u daljnjem tekstu: ugovor) poduzeća „Tvornica kabela“ d.o.o. Tomislav-Grad, sada u stečaju (u daljnjem tekstu: Tvornica). Agencija je taj ugovor zaključila na temelju Zakona o privatizaciji poduzeća (u daljnjem tekstu: Zakon o privatizaciji) i Pravilnika o postupku prodaje poduzeća koja se prodaju u suradnji s međunarodnom savjetodavnom skupinom za privatizaciju tenderom u velikoj privatizaciji (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Navedenim propisima Agencija je ovlaštena privatizirati poduzeća na teritoriju drugotužene na način da prodaje državni kapital u poduzećima među kojim je i Tvornica sa 100 % udjelom državnog kapitala. U navedenom ugovoru je predviđena apelantova obveza da u roku od tri godine od potpisivanja ugovora uposli 219 radnika. Kako je u vrijeme potpisivanja ugovora u Tvornici bilo uposleno 195 radnika, apelant je bio dužan uposliti još 24 radnika. Člankom 11. ugovora predviđeno je da je Agencija kao prodavatelj odgovorna za predmet prodaje (Tvornica) ukoliko treća osoba postavi zahtjev koji isključuje, umanjuje ili ograničava apelantovo pravo kao kupca, o čijem postojanju apelant kao kupac nije bio obaviješten, niti je pristao kupiti predmet opterećen tim pravom. Tim člankom je predviđeno i da je apelant obvezan na „dužnu pažnju“ (due diligence) prema predmetu kupoprodaje.

7. Apelant je izmirio sve novčane obveze koje je preuzeo ugovorom i aneksima ugovora, nakon čega mu je o tome izdano uvjerenje na temelju kojeg je prestao daljnji nadzor Agencije nad privatizacijom Tvornice. Apelant je upisan u Registar Općinskog suda u Livnu kao osnivač novog poduzeća koje je nastalo privatizacijom Tvornice. Nakon toga, apelant je saznao da u programu privatizacije nije bilo navedeno da postoje radnici na čekanju i da im Tvornica duguje novčane iznose po osnovi pravomoćnih presuda po njihovim tužbama iz 1998. godine. Apelant je prije zaključenja ugovora provjerio sredstva poduzeća, pravni status i važeće zakone, na temelju čega nije utvrdio da postoje zabilježene bilo kakve obveze prema radnicima na čekanju, niti da takvi radnici postoje. Međutim, u Pravilima tendera za privatizaciju Tvornice bila je navedena klauzula o obvezi kupca da u roku od dvije godine vrati na posao radnike koji su na čekanju. Navedena klauzula nije unijeta u ugovor. Apelant je isplatio sve obveze po osnovi navedenih pravomoćnih presuda u ukupnom iznosu od 720.148,08 KM, nakon čega je podnio tužbu protiv prvotužene i drugotužene radi naknade štete zbog isplate navedenog novčanog iznosa.

8. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Presudom broj 65 0 Ps 184537 11 Ps od 10. lipnja 2016. godine obvezao je drugotuženu da apelantu isplati potraživani novčani iznos. U odnosu na prvotuženu tužba je odbijena kao neutemeljena. Također je odbijen i apelantov zahtjev da tuženi budu solidarno obvezani da isplate dug prema Tvornici. Općinski sud je utvrdio da postoji obveza drugotužene za naknadu štete apelantu, u smislu članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), budući da je Agencija specijalizirana agencija drugotužene u čije ime je i obavila prodaju Tvornice. S druge strane, Općinski sud je zaključio da ne postoji obveza prvotužene jer apelant nije bio ni u kakvom odnosu s njom.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Ps 184537 16 Pž od 27. veljače 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 184537 20 Rev od 23. veljače 2021. godine, usvojio žalbu drugotužene i preinačio prvostupanjsku presudu tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbijen. Kantonalni sud je istaknuo da je Općinski sud izveo pogrešan zaključak o postojanju pasivne legitimacije drugotužene. Naime, Kantonalni sud je naveo da apelant nije bio ni u kakvom odnosu s drugotuženom jer je kao prodavatelj i potpisnik ugovora navedena Agencija. Prema zaključku tog suda, koji je potvrdio i Vrhovni sud, Agencija je specijalizirana agencija drugotužene i samostalna pravna osoba. Navedeno je da drugotužena odlučuje koja će poduzeća s njezinog teritorija biti privatizirana, ali da Agencija, shodno čl. 7. i 9. Zakona o Agenciji za privatizaciju Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Zakon o Agenciji), samostalno obavlja stručne i tehničke poslove u svezi s privatizacijom. Navedene ovlasti Agencije, kako je obrazloženo, podrazumijevaju i odobravanje, odlučivanje i provođenje postupka privatizacije i zaključenje ugovora o privatizaciji. Prema zaključku Kantonalnog i Vrhovnog suda, navedene odredbe jasno ukazuju da je Agencija odgovorna za poslove privatizacije koje je poduzela shodno zakonskim odredbama i da je u konkretnom slučaju ona tijelo koje je pasivno legitimirano. Kako apelantov tužbeni zahtjev nije bio usmjeren prama Agenciji nego prema drugotuženoj koja nije potpisnik ugovora, to je prvostupanjska presuda preinačena i apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je presudama Kantonalnog i Vrhovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i neadekvatnom obrazloženju presuda. Apelant smatra da je nesporno da su i prvotužena i drugotužena pasivno legitimirane jer „to proizlazi iz odredaba zakona o javnoj upravi, o privatizaciji i iz ZOO-a“. Apelant ističe da je navedenim zakonima propisano da je Agencija specijalizirana agencija drugotužene, a time i prvotužene, i da obavlja samo stručne poslove za prvotuženu i drugotuženu, koje su vlasnice državnog kapitala. Apelant smatra da tužene zbog toga odgovaraju za privatizaciju poduzeća s državnim kapitalom, kakvo je i Tvornica. Apelant navodi da je pregledao svu tendersku i privatizacijsku dokumentaciju i da u toj dokumentaciji nije bilo navedeno da postoje radnici na čekanju i pravomoćne presude u njihovu korist. Navodi i da presude nemaju adekvatno obrazloženje, čime je prekršeno njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek. Smatra da je neobrazlaganjem presuda onemogućen da dobije odgovore na žalbene i revizijske navode koje je isticao. b)Odgovori na apelaciju i izjašnjenje

11. Vrhovni sud je naveo da je u presudi obrazložio zašto je apelantova revizija neutemeljena i zašto je Kantonalni sud pravilno postupio kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio apelantov tužbeni zahtjev. Navedeno je i da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva i da je apelacija neutemeljena.

12. Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

13. Prvotužena je navela da nije bilo kršenja prava jer ona nije bila ni u kakvom odnosu s apelantom, već je to bila isključivo Agencija koja je samostalna organizacija i odgovara za sve svoje radnje.

14. Apelant u izjašnjenju na odgovore ponavlja apelacijske navode.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o Agenciji za privatizaciju Kantona 10 („Narodne novine Kantona 10“ broj 2/98) relevantne odredbe glase:

Članak 2.

Agencija je pravna osoba.

Agencija je specijalizirana organizacija Vlade kantona.

Članak 7.

Djelatnost Agencije jest obavljanje stručno-tehničkih poslova u svezi s odobravanjem i provedbom privatizacije.

Agencija obavlja i edukativne i savjetodavne poslove u svezi s privatizacijom.

Članak 8.

U okviru svoje djelatnosti Agencija ima javne ovlasti za donošenje pojedinačnih upravnih akata sukladno Zakonu o općem upravnom postupku.

Članak 9.

Agencija:

• odobrava program privatizacije i početnu bilancu stanja poduzeća s teritorija svoje nadležnosti;

• odlučuje o načinu privatizacije poduzeća s teritorija svoje nadležnosti u slučaju kad poduzeće u propisanom roku ne podnese program privatizacije ili je program odbijen;

• odlučuje o načinu i sprovodi postupak privatizacije;

• zaključuje ugovor o prodaji dionica poduzeća, o drugim metodama i načinima upravljanja poduzećima;

• utvrđuje povoljnije uvjete prodaje i plaćanja za poduzeća koja se ne privatiziraju sukladno načinu i uvjetima određenim kod odobravanja programa privatizacije;

• objavljuje i provodi prodaju poduzeća u postupku male privatizacije;

• upravlja i raspolaže neprodanim dionicama poduzeća;

• organizira i podstiče obrazovanje iz područja privatizacije;

• pruža savjetodavnu pomoć poduzećima u privatizaciji na teritoriju svoje nadležnosti;

• obavlja i druge poslove u svezi s privatizacijom utvrđene zakonom i drugim propisima.

VI. Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama prekršena njegova prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

19. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. U svezi s navodima o proizvoljnosti u primjeni prava i neadekvatno obrazloženim presudama, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

21. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obvezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Europski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. srpnja 2018. godine, predstavka broj 18116/15, točka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. studenog 2022. godine, točka 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

22. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da su Vrhovni i Kantonalni sud dali jasna i argumentirana obrazloženja zašto je u konkretnom slučaju trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti apelantov tužbeni zahtjev. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud utvrđene činjenice doveo u svezu s relevantnim odredbama Zakona o Agenciji, na temelju čega je, suprotno zaključku Općinskog suda, zaključio da drugotužena nema pasivnu legitimaciju. Takav zaključak je potvrdio i Vrhovni sud. Ti sudovi su, kako proizlazi iz osporenih presuda, zaključili da je apelant ugovor zaključio s Agencijom koja, shodno Zakonu, odgovara za svoje radnje te da stoga ni prvotužena ni drugotužena nisu pasivno legitimirane u konkretnom slučaju. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi koje je isticao i tijekom parničnog postupka ne mogu dovesti u pitanje činjenična ili pravna utvrđenja sudova koja nisu ni proizvoljna niti „očigledno nerazumna“ jer su sudovi takva utvrđenja utemeljili na utvrđenim činjenicama i relevantnim zakonskim odredbama. Osim toga, Kantonalni i Vrhovni sud su, kako proizlazi iz navedenog, u žalbenom odnosno revizijskom postupku odgovorili na sva pitanja bitna za donošenje konačne odluke u predmetu. Ustavni sud smatra da takva obrazloženja, koja apelant svojim navodima nije doveo u pitanje, zadovoljavaju navedene standarde prava na obrazloženu odluku kao dijela prava na pravično suđenje. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da su ti apelantovi navodi neutemeljeni.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

24. Apelant smatra da mu je u postupku prekršeno i pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek.

25. U svezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

26. U odnosu na navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek Ustavni sud zapaža da je apelant koristio sve pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju shodno zakonskim odredbama. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali odlukama u apelantovu korist ne vodi kršenju prava na djelotvoran pravni lijek, a time ni potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 13. Europske konvencije, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII. Zaključak

27. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da su Vrhovni sud i Kantonalni sud proizvoljno odlučili o činjeničnim ili pravnim pitanjima ili da odluke tih sudova nisu obrazložene u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

28. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2458/21 („Kapis“ d.o.o. Celje) | Sudska praksa | Aktio