Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1576/21 (M. L. i drugi)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Vještak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1576/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-1576/21, rješavajući apelaciju Milana Lučića i „Hermes“ export-import d.o.o. Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Lučića i „Hermes“ export-import d.o.o. Ljubuški podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 K 030646 20 Kž od 21. januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Lučić iz Ljubuškog i „Hermes“ export-import d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti), koje zastupa advokat Vlado Adamović iz Sarajeva, podnijeli su 7. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 K 030646 20 Kž od 21. januara 2021. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 K 030646 16 K od 4. februara 2019. godine.

2. Općinski sud je donio presudu broj 63 0 K 030646 16 K od 4. februara 2019. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda), kojom je prvoapelanta oglasio krivim za krivično djelo zloupotrebe ovlasti u privrednom poslovanju iz člana 247. stav (1) tačka c) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), a drugoapelanta za isto krivično djelo u vezi sa članom 128. stav (1) tačka c) navedenog Zakona. Apelantima izrečena uvjetna osuda, kojom je prvoapelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a drugoapelantu novčana kazna u iznosu od 100.000,00 KM, koje se neće izvršiti ukoliko apelanti u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo krivično djelo .

3. Općinski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da je prvoapelant bio odgovorna osoba u drugoapelantu, te da u označenom periodu nije uplaćivao zakonske poreske obaveze i doprinose. Na navedeni način, prvoapelant je pribavio protivpravnu imovinsku korist drugoapelantu. Također je utvrđeno da je prvoapelant krivično djelo počinio sa direktnim umišljajem. U odnosu na drugoapelanta je utvrđeno da je, nakon skoro tri mjeseca od perioda za kojeg se tereti, bio u mogućnosti da obračuna i uplati dodatno utvrđene obaveze, prije nego su mu naknadno blokirani bankarski računi. Navedena utvrđenja su zasnovana na materijalnim dokazima, iskazima saslušanih svjedoka, te nalazima i mišljenjima sudskih vještâka za finansije S. K. (temeljem naredbe nadležnog tužilaštva) i N. B. (temeljem sudske naredbe). Općinski sud je nalaz i mišljenje vještaka S. K., na okolnost utvrđivanja drugoapelantovih poreznih obaveza i propusta kod obračuna i uplate javnih prihoda, te mogućnosti plaćanja poreskih obaveza, prihvatio u cijelosti kao jasan, uvjerljiv i dat u skladu sa pravilima struke (vidi str. 16. i 17. presude). Ukazano je da se nalazi navedena dva vještaka u relevantnom dijelu slažu i dopunjuju, te da su u saglasnosti sa ostalim dokazima. Međutim, nije prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka N. B. u dijelu da pravna osoba ne može ostvariti bilo kakvu imovinsku korist neplaćanjem obveza u zakonskom roku. U vezi s tim je navedeno da je drugoapelant raspolagao novčanim iznosom dodatno utvrđenih obaveza i na taj način stjecao imovinsku korist sve do trenutka utvrđivanja tih obaveza i evidentiranja kao njegovog duga. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini krivičnopravne sankcije, Općinski sud je istakao da je cijenio sve okolnosti iz člana 49. KZFBiH, smatrajući da su u konkretnom slučaju ispunjene naročito olakšavajuće okolnosti za ublažavanje kazne i izricanje uvjetne osude.

4. Kantonalni sud je presudom broj 63 0 K 030646 20 Kž od 21. januara 2021. godine (u daljnjem tekstu: drugostepena presuda) uvažio žalbu tužilaštva i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o kazni na način da je prvoapelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a drugoapelanta na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 KM. Žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u ostalom dijelu. Kantonalni sud je prihvatio u cijelosti razloge koje je Općinski sud dao u prvostepenoj presudi u odnosu na krivičnu odgovornost apelanata. Istaknuto je da je Općinski sud, suprotno žalbenim navodima, dao valjane razloge kako u pogledu postojanja prijevarne namjere, tako i u pogledu postojanja bitnih elemenata krivičnih djela. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da žalba tužilaštva s pravom ističe da, u konkretnom slučaju, izrečenim krivičnopravnim sankcijama apelantima, nije moguće ostvariti svrhu kažnjavanja, te da utvrđene kazne nisu adekvatne prirodi i težini krivičnih djela, niti okolnostima pod kojima su ona počinjena. Ukazano je da olakšavajuće okolnosti koje je Općinski sud utvrdio, kao što su prvoapelantove porodične prilike, njegovo korektno držanje tokom suđenja, te ranija neosuđivanost apelanata i činjenica da su naknadno dijelom uplaćeni doprinosi, ne predstavljaju naročito olakšavajuće okolnosti. U vezi s tim, Kantonlni sud je zaključlio da su kazne koje je izrekao taj sud adekvatne prirodi i težini počinjenih krivičnih djela, te da se njima može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

5. Iz izjašnjenja na odgovore na apelaciju, proizlazi da su apelanti 24. marta 2022. godine podnijeli Općinskom sudu zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.

6. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje, prihvatajući u potpunosti samo nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke kojeg je predložilo tužilaštvo. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka je, po ocjeni apelanata, suprotan pravilima ekonomske struke i na njemu se nisu mogle zasnovati osporene odluke. Također, apelanti ukazuju i na proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda, zbog toga što je preinačio osporenu prvostepenu presudu u dijelu odluke o kazni.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. U odnosu na navode u vezi sa načinom na koji su redovni sudovi cijenili nalaz i mišljenje vještaka S. K. kojeg je angažovalo i odredilo tužilaštvo, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda, sama činjenica da je vještaka angažovala jedna od stranaka nije dovoljna da postupak učini nepravičnim. Evropski sud je, također, ukazao da nije njegova uloga da utvrđuje pouzdanost određenog izvještaja vještaka. Opšte je pravilo da domaći sudija ima široko diskreciono pravo odabira između oprečnih stručnih mišljenja i odabira onog kojeg smatra dosljednim i vjerodostojnim (vidi, Evropski sud, Gaggl protiv Austrije, presuda od 8. novembra 2022. godine, broj predstavke 63950/19, tač. 47-50. sa daljnjim referencama). Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju redovni sudovi dali detaljno obrazloženje o tome zašto su prihvatili nalaz i mišljenje vještaka S. K. (vidi tač. 3. ove odluke), a apelantovi navodi ni na koji način ta obrazloženja ne dovode u pitanje. Osim toga, apelanti ne dovode u pitanje ni to da je njihova odbrana imala mogućnost unakrsno ispitati navedenog vještaka i osporiti njegov nalaz i mišljenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da su sudovi proizvoljno postupali kada su prihvatili i nalaz i mišljenje vještaka S. K. koji su ocijenili kao vjerodostojan i dat u skladu sa pravilima struke. Ujedno, taj dokaz nije bio jedini na kojem se temelji krivična odgovornost apelanata, već je potkrijepljen i ostalim dokazima. Prema tome, Ustavni sud smatra neosnovanim navode apelanata da je prihvatanjem nalaza navedenog vještaka prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje. Isto tako, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao jasno obrazloženje zašto se utvrđene olakšavajuće okolnosti koje je cijenio Općinski sud ne mogu smatrati naročito olakšavajućim okolnostima kako je to prvobitno zaključio Općinski sud, što također ne dovodi u pitanje sveukupnu pravičnost postupka.

12. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1576/21 (M. L. i drugi) | Sudska praksa | Aktio