Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2761/21 (M. Č.)
Odluka donesena 26. 03. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku · čl. 47
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2761/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 03. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2761/21, rješavajući apelaciju Milenka Čilića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 26. ožujka 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Milenka Čilića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 013420 19 Uvp od 25. ožujka 2021. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Milenku Čiliću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neutemeljena apelacija Milenka Čilića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 013420 19 Uvp od 25. ožujka 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milenko Čilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 2. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 013420 19 Uvp od 25. ožujka 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Općinske službe za društvene djelatnosti, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 9. prosinca 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Služba nije dostavila odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
4. Sudovi i Ministarstvo su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 14. prosinca 2022. do 4. siječnja 2023. godine pa su navedeni odgovori 5. siječnja 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodna napomena
6. Rješenjem Službe broj 04-43-68/07 od 23. siječnja 2008. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta po osnovi povreda zadobivenih kao pripadnik HVO-a.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
7. Rješenjem Službe broj 04-01-43-372/12 od 15. svibnja 2012. godine u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti poništeno je rješenje od 23. siječnja 2008. godine i upravna stvar je riješena tako što je odbijen apelantov zahtjev za priznavanje svojstva RVI i drugih prava propisanih zakonom.
8. Rješenjem Ministarstva broj UP-II-03-41-780/14 od 9. lipnja 2016. godine apelantova žalba je odbijena kao neutemeljena.
9. Ministarstvo je u obrazloženju navelo da je u obnovljenom postupku priznavanja svojstva RVI predmet upućen nadležnoj Liječničkoj komisiji, koja je donijela nalaz i mišljenje 27. listopada 2011. godine i utvrdila da je apelantov vojni invaliditet ispod 20 %. Ministarstvo je, dalje, navelo da je Liječnička komisija „u postupku po žalbi“ donijela konačan nalaz i mišljenje 22. veljače 2016. godine, kojim je potvrđena ocjena apelantovog vojnog invaliditeta. Slijedom iznesenog, Ministarstvo je navelo da apelant ne ispunjava uvjete propisane odredbama članka 3. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja) za priznavanje svojstva RVI, zbog čega je odlučilo kao u dispozitivu.
10. Presudom Kantonalnog suda usvojena je apelantova tužba te je poništeno rješenje Ministarstva od 9. lipnja 2016. godine i rješenje Službe od 15. svibnja 2012. godine.
11. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da apelant utemeljeno ističe da je protekao rok za obnovu postupka propisan člankom 249. stavak 3. Zakona o upravnom postupku. Sud je naveo da za upravni organ taj rok počinje teći od dana kada je doneseno rješenje. Prema tome, rješenje kojim je postupak okončan doneseno je 23. siječnja 2008. godine, a rješenje „u obnovljenom postupku“ doneseno je 9. lipnja 2016. godine (sud omaškom naveo 9. svibnja 2016. godine) pa je očigledno da je istekao rok za obnovu postupka.
12. Presudom Vrhovnog suda uvažen je zahtjev Ministarstva za izvanredno preispitivanje sudske odluke i prvostupanjska presuda je preinačena tako što je tužba odbijena.
13. Vrhovni sud je u obrazloženju ukazao na odredbu članka 52. stavak 2. Zakona o pravima branitelja, te je istaknuo da odredbe čl. 2. i 3. Zakona o upravnom postupku upravo propisuju mogućnost primjene prethodno navedene odredbe. Dalje je naveo da, prema toj odredbi, nadležni organ u postupku po službenoj dužnosti u obnovi postupka može, između ostalog, poništiti prvostupanjsko rješenje i sam drugačije riješiti upravnu stvar (u korist ili na štetu stranke). Sud je naveo da je u konkretnom slučaju prvostupanjski organ upravo tako postupio. Naime, prvostupanjski organ pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje iz 2011. godine (kojim je apelantov invaliditet ocijenjen ispod 20 %) i donio rješenje iz 2012. godine kojim je poništio rješenje iz 2008. godine i odbio apelantov zahtjev za priznavanje svojstva RVI.
14. Vrhovni sud je, dalje, naveo da je prvostupanjski sud prihvatio apelantov navod da je protekao rok za obnovu postupka propisan člankom 249. stavak 3. Zakona o upravnom postupku jer je omaškom „uzeo da je obnova postupka počela donošenjem rješenja o odbijanju žalbe (iz 2016. godine), a ne prvostupanjskog rješenja iz 2012. godine“. Međutim, Vrhovni sud je naveo da rok nije protekao jer od donošenja konačnog rješenja iz 2008. godine pa do donošenja rješenja o obnovi postupka iz 2012. godine nije proteklo pet godina. Prema tome, Vrhovni sud je naveo da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 249. stavak 3. Zakona o upravnom postupku, zbog čega je taj sud preinačio presudu i odbio apelantovu tužbu.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
15. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ponavlja navode koje je isticao tijekom postupka, a naročito ističe da je protekao rok za obnovu postupka propisan člankom 249. stavak 3. Zakona o upravnom postupku. Naime, apelant ističe da je konačno rješenje doneseno 2008. godine, a da je rješenje u obnovljenom postupku po službenoj dužnosti doneseno 2016. godine. Osim toga, apelant smatra da mu se zdravstveno stanje nije moglo poboljšati i da je njegov zahtjev neutemeljeno odbijen. Konačno, apelant navodi da su „prvostupanjski i drugostupanjski organ, te Kantonalni sud“ odugovlačili postupak i da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju
16. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Ministarstvo su naveli da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka US, 90/17, 29/22, 60/24, 6/26)
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni pročišćeni tekst Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak i 70/07) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 3. stavak (1) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%. Članak 52. stavak (2)
Ukoliko u postupku nadzora i medicinskog vještačenja posebna liječnička komisija iz članka 47. stavak 4. ovoga zakona donese drukčiji nalaz i mišljenje u odnosu na nalaz i mišljenje liječničkih komisija iz članka 47. st. 1., 2 i 3. ovoga zakona, taj će nalaz i mišljenje poslužiti kao razlog za obnovu postupka.
18. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
14. Ekonomičnost postupka
Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Članak 249. stavak (3) (3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti.
19. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
5. Ostale odredbe postupka Članak 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni pročišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi :
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost i meritum
21. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
22. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
24. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] U odnosu na osporenu odluku
25. Ustavni sud, prije svega, uočava da apelant u apelaciji paušalno navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da te navode uopće nije obrazlagao, pa se Ustavni sud neće upuštati u njihovu ocjenu.
26. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su upravni organi i Vrhovni sud proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene odluke Vrhovnog suda slijedi da je na temelju konačnog nalaza i mišljenja Liječničke komisije, a u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravima branitelja, odlučeno da se poništava prvostupanjsko rješenje iz 2008. godine i odbija apelantov zahtjev za priznavanje svojstva RVI. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci dao detaljna i relevantna obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Ustavni sud, također, zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o apelantovim identičnim prigovorima, koje apelant ponavlja i u apelaciji, jasno obrazložio da je neutemeljen prigovor o proteku roka za obnovu postupka propisan člankom 249. stavak 3. Zakona o upravnom postupku (vidi točku 14. ove odluke). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je već razmatrao apelacijske navode u svezi s protekom roka za obnovu postupka priznavanja svojstva RVI (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3464/21 od 12. siječnja 2022. godine, u odnosu na spojeni predmet broj AP-4366/21, toč. 16. i 22., dostupna na www.ustavnisud.ba), te je zaključio da u toj odluci nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao i da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u odnosu na osporenu odluku prekršena neka druga procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njegovu štetu.
28. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, kao i vlastitu praksu, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
29. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant isključivo ukazuje na duljinu trajanja postupka pred upravnim organima i pred Kantonalnim sudom. Shodno tome, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 15. svibnja 2012. godine, kada je u postupku provedenom po službenoj dužnosti Služba donijela rješenje, do donošenja presude Kantonalnog suda (27. prosinca 2018. godine), dakle razdoblje od šest godina i sedam mjeseci. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radilo o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.
31. Ustavni sud ukazuje da je Služba donijela rješenje po službenoj dužnosti, a da je Ministarstvo po žalbi na to rješenje odlučilo tek nakon četiri godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u odgovoru na apelaciju Ministarstvo nije izjasnilo u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Nakon toga, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud nakon dvije godine i pet mjeseci donio odluku po apelantovoj tužbi. Ustavni sud zapaža da se i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti, za što ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53.–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
32. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
33. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32.–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 400,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je dužna platiti tu naknadu budući da je postupak u najvećoj mjeri trajao pred Ministarstvom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Pravo na imovinu
34. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje na to da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da je postupak u relevantnom razdoblju trajao šest godina i sedam mjeseci, od čega četiri godine pred Ministarstvom i dvije godine i pet mjeseci pred Kantonalnim sudom, a pri tome nisu ponudili razloge za takvo prolongiranje donošenja odluka.
36. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je Vrhovni sud postupao proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
37. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman