Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2572/21 (A. K.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2572/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-2572/21 , rješavajući apelaciju Alena Kenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alena Kenovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 30 0 P 029902 21 Gž 2 od 14. aprila 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alena Kenovića podnesena protiv Presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 029902 12 P od 4. decembra 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Alen Kenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mihada Bašić advokat iz Srebrenika, podnio je 17. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 30 0 P 029902 21 Gž 2 od 14. aprila 2021. godine, te protiv Presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 029902 12 P od 4. decembra 2015. godine. a)Postupak u kojem je donesena presuda Općinskog suda u Gradačcu od 4. decembra 2015. godine

2. Presudom Općinskog suda u Gradačcu od 4. decembra 2015. godine, između ostalog, obavezan je apelant da tužiteljki (T. K.), na ime isplate regresnog duga, isplati iznos preciziran izrekom presude, dok je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan. Odbijen je kao neosnovan tužiteljkin tužbeni zahtjev da joj drugotuženi (Federalni zavod za penzijski i invalidsko osiguranje) i trećetuženi (Mikrokreditna fondacija „LOK“ Sarajevo) solidarno isplate određeni novčani iznos i da joj naknade troškove postupka.

3. Odlučujući o tužiteljkinoj žalbi, Kantonalni sud je, u relevantnom dijelu, presudom od 15. oktobra 2018. godine žalbu djelimično uvažio i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužiteljkin tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog i trećetuženog, te je u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.

4. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepena presuda ostala neizmijenjena u dijelu u kojem je apelant obavezan da tužiteljki isplati iznos preciziran izrekom prvostepene presude i da joj naknadi troškove postupka, budući da taj dio prvostepene presude žalbom nije ni osporavan.b)Postupak u kojem je donesena presuda Kantonalnog suda od 14. aprila 2021. godine

5. Općinski sud u Srebreniku je presudom od 25. decembra 2020. godine djelimično usvojio tužiteljkin tužbeni zahtjev i naložio drugotuženom i trećetuženom da tužiteljki solidarno isplate novčani iznos preciziran u izreci presude (stav I izreke presude). Drugotuženi je na isplatu obavezan zbog nezakonite „obustave na primanjima“, a trećetuženi zbog „aktiviranja administrativne zabrane“. Tužbeni zahtjev preko dosuđenog je odbijen kao neosnovan (stav II izreke presude). Obavezana je tužiteljka da trećetuženom naknadi troškove postupka (stav III izreke presude). Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka (stav IV izreke presude). U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka budući da je postupak u odnosu na apelanta pravosnažno okončan, pa on u ponovnom postupku više nema status stranke.

6. Kantonalni sud je presudom od 14. aprila 2021. godine, u relevantnom dijelu, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, a žalbe drugotuženog i trećetuženog je uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužiteljkin tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog i trećetuženog. Potvrdio je prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je o tužiteljkinom tužbenom zahtjevu u odnosu na apelanta pravosnažno odlučeno presudom Općinskog suda u Gradačcu od 4. decembra 2015. godine. U vezi s tim sud je naveo da apelant nije, u smislu odredaba člana 369. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), zatražio da u ponovnom postupku učestvuje kao umješač na strani tužiteljke ili tuženih. U tom svojstvu apelant je jedino mogao učestvovati u daljnjem toku postupka, a ne kao stranka jer je o tužiteljkinom tužbenom zahtjevu u odnosu na apelanta pravosnažno odlučeno.

7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na pristup sudu. Apelant, između ostalog, ističe da su sudovi utvrdili da tužiteljka nije aktivno legitimisana u odnosu na drugotuženog i trećetuženog, ali da „to ne primjenjuju i u odnosu na apelanta“. Takođe ističe da mu je, zaključkom Kantonalnog suda da u ponovnom postupku nije imao status stranke, povrijeđeno pravo na pristup sudu „u građanskim postupcima u kojima se od njega nešto traži i kojim sudskim odlukama je apelant obavezan na novčanu obavezu“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

a) Neiscrpljivanje pravnih lijekova, u odnosu na presudu Općinskog suda u Gradačcu od 4. decembra 2015. godine

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 203. ZPP protiv osporene presude Općinskog suda u Gradačcu, izjavi žalbu Kantonalnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.

b) Ratione materiae, u odnosu na presudu Kantonalnog suda od 14. aprila 2021. godine

11. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda odbijena apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene odluke zato što je utvrđeno da apelant u nastavku postupka nije imao status stranke, odnosno da je u odnosu na apelanta pravosnažno odlučeno presudom Općinskog suda u Gradačcu od 4. decembra 2015. godine. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovom postupku nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, a time i navodi o povredi prava na pristup sudu, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2572/21 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio