Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1391/21 (Z. B. M. i drugi)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Služnost
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1391/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja , na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-1391/21, rješavajući apelaciju Zdenke Brkić Malić i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenke Brkić Malić, Božane Ćosić, Tomislava Ćosića, Ozane Hadžikarić i Vesne Tabaković podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 021476 19 Uvp od 11. februara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenka Brkić Malić, Božana Ćosić, Tomislav Ćosić, Ozana Hadžikarić i Vesna Tabaković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ratko Brkić Malić, podnijeli su 19. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 021476 19 Uvp od 11. februara 2021. godine.

2. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske – Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) donijela je Rješenje broj 11-952-177/07 od 23. novembra 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata „u predmetu poništavanja prijavnog lista A“.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da su apelanti podnijeli Područnoj jedinici veći broj zahtjeva i dopisa koji su se odnosili na poništenje prijavnog lista „A“ od 17. novembra 2000. godine i prijavnog lista „A“ od 22. decembra 2009. godine, radi provođenja prijavnog lista „A“ od 16. aprila 2004. godine. Dalje, u obrazloženju rješenja je konstatovano da su apelanti na posljednjoj usmenoj raspravi od 28. oktobra 2016. godine, precizirali svoje zahtjeve tražeći da se poništi prijavni list od 22. decembra 2009. godine radi provođenja prijavnog lista od 16. aprila 2004. godine. Tim prijavnim listom poništen je prijavni list A od 30. marta 2004. godine radi vraćanja parcela preciziranih u obrazloženju rješenja (u daljnjem tekstu: sporne parcele) na površinu koju su imale u vrijeme utvrđivanja prava službenosti prolaza. Apelanti su u postupku pred Područnom jedinicom tvrdili da je povećanjem površine spornih parcela došlo do smanjenja površine zemljišta na kojem je ustanovljeno pravo stvarne službenosti prolaza.

4. Područna jedinica je na osnovu izvedenih dokaza utvrdila da je prijavnim listovima od 17. novembra 2000. godine i 30. marta 2004. godine usaglašen stari sa novim premjerom, kao i da je usaglašena površina spornih parcela tako što je povećana. Dalje je navedeno da je prijavnim listom od 16. aprila 2004. godine izvršeno usaglašavanje radi poništenja prijavnog lista od 30. marta 2004. godine, tako što je površina jedne od spornih parcela smanjena na prvobitnu površinu. Područna jedinica je dalje utvdila da je prijavnim listom od 22. decembra 2009. godine izvršeno cijepanje spornih i drugih parcela na precizirani način. Pored toga je konstatovala da je rješenjem od 1. oktobra 2003. godine ustanovljeno pravo službenosti u svrhu prelaza do građevinskog objekta na preciziranim parcelama u preciziranoj površini. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, Područna jedinica je utvrdila da prijavnim listovima od 17. novembra 2000. godine i 30. marta 2004. godine površina zemljišta nije uvećana na štetu površine zemljišta na kojem je ustanovljeno pravo službenosti, već na uštrb parcele koje nije predmet konkretnog postupka. Takođe, ukazala je da bi se poništavanjem prijavnog lista od 22. decembra 2009. godine radi provođenja prijavnog lista od 16. aprila 2004. godine, morali poništiti i svi pravni poslovi i radnje izvršene u katastarskom operatu poslije sačinjavanja tih prijavnih listova. To bi uključivalo i radnje cijepanja, spajanja pocijepanih građevinskih parcela prema važećim urbanističko-tehničkim uslovima (u daljnjem tekstu: UTU) i poništenje upisa na osnovu ugovora o kupoprodaji. Međutim, to poništavanje, po ocjeni Područne jedinice nije u nadležnosti organa uprave, već suda.

5. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21.03/952.1-1869/16 od 2. oktobra 2017. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata podnesene protiv rješenja Područne jedinice. Uprava je ocijenila da je osporeno rješenje pravilno i zakonito, a da su žalbeni navodi neosnovani. U vezi s tim, Uprava je istakla da je jasna izjava vještaka prema kojoj navedenim prijavnim listovima nije došlo do smanjenja površine zemljišta preko kojeg je ustanovljeno pravo službenosti prolaza. Pri tome, ukazala je da se treba imati u vidu da se suština zahtjeva apelanata upravo odnosi na poštovanje tog njihovog prava. Takođe, Uprava je ocijenila da je prvostepeni organ pravilno zaključio da su poslije sačinjavanja prijavnih listova od 16. aprila 2004. godine i 22. decembra 2009. godine provedeni pravni poslovi u katastarskom operatu. Uprava je ocijenila da zbog toga uopšte nije moguće na zakonit i pravilan način u tom postupku izvršiti poništavanje prijavnog lista od 22. decembra 2009. godine radi provođenja prijavnog lista od 16. aprila 2004. godine. Imajući u vidu navedeno, Uprava je konstatovala da je Područna jedinica pravilno zaključila da u konkretnom slučaju nije postupljeno suprotno odredbama člana 71. stav 1. Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Pri tome, Uprava je ocijenila i ostale žalbene navode, ali je zaključila da nisu od uticaja za drugačije rješenje upravne stvari.

6. Okružni sud je presudom broj 11 0 U 021476 17 U od 1. oktobra 2018. godine uvažio tužbu apelanata protiv rješenja Uprave i poništio je osporeni akt. U obrazloženju sud je naveo da iz obimnog obrazloženja prvostepene i osporene odluke organa uprave „nije vidljivo šta je bilo predmet upravnog postupka“, odnosno po kojem zahtjevu apelanata se vodi postupak. Pri tome, naveo je da je prvostepeni organ „unio dodatnu konfuziju u prvostepeno rješenje“ navodeći da su apelanti tom organu podnijeli veći broj zahtjeva i dopisa koji se odnose na poništenje prijavnih listova od 17. novembra 2000. godine. Naime, kako je navedeno, u vrijeme podnošenja zahtjeva traženo je da se poništi samo prijavni list od 22. decembra 2009. godine i to radi provođenja prijavnog lista od 16. aprila 2004. godine. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je došlo do povrede člana 196. i člana 197. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku.

7. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 021476 19 Uvp od 11. februara 2021. godine uvažio zahtjev zainteresovanih lica (M. i R. B.) za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda i preinačio tu presudu tako što je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ocijenio da nije prihvatljiv zaključak Okružnog suda da se ne zna o kojem zahtjevu je odlučivao organ uprave, niti poništenje kojeg prijavnog lista su tražili apelanti. Naime, po mišljenju Vrhovnog suda, organi uprave su o tome dali dovoljne i uvjerljive razloge, koje je prihvatio i Vrhovni sud. Shodno tome, Vrhovni sud je ocijenio da su presudom Okružnog suda povrijeđene odredbe člana 35. stav 2. Zakona upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).

8. Apelanti tvrde da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti tvrde da je u presudi Okružnog suda dato jasno obrazloženje kojim je ukazano na „brojne propuste“ organa uprave. Naime, apelanti tvrde da je Vrhovni sud zanemario utvrđene činjenice da je Uprava zloupotrebom ovlaštenja i bez znanja i saglasnosti apelanata kao nosilaca stvarne službenosti kroz institut „prijavnog lista“ izmijenila postojeće pravno stanje na njihovu štetu.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje koji se u suštini zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

14. Ustavni sud, na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, smatra da su organi uprave i Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZUP-a i Pravilnika, u obrazloženjima osporene odluke i nižestepenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje. Takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da su organi uprave detaljno, jasno i argumentovano obrazložili svoj zaključak o tome šta je predmet zahtjeva apelanata i zašto se tom zahtjevu ne može udovoljiti (vidi, tačke 3-5. ove odluke) . Takvo obrazloženje je prihvatio i Vrhovni sud u osporenoj presudi, zbog čega je zaključio da su se ispunili zakonom propisani uslovi za preinačenje presude Okružnog suda i za taj zaključak je dao jasno i argumentovano obrazloženje. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nema ništa što ukazuje da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata. Pored toga, apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je to pravo došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1391/21 (Z. B. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio