Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3656/21 (A.Š. i drugi)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3656/21

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3656/21, rješavajući apelaciju A. Š. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. Š., N. B., S. G., A. H., M. J., A. F. i V. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Rs 128291 21 Rsž od 15. septembra 2021. godine.

Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. Š., N. B., S. G., A. H., M. J., A. F. i V. K. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, koje zastupa Čedomir Ostojić, advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnijeli su 23. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Rs 128291 21 Rsž od 15. septembra 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 9. januara 2023. godine je od Apelacionog suda, Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 12. do 30. januara 2023. godine, pa su navedeni odgovori 29. marta 2023. godine dostavljeni punomoćniku apelanata, koji je istog dana dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Rs 128291 20 Rs od 29. oktobra 2020. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi da im za određeni period isplati određeni novčani iznos na ime dodatka na platu od 10% od dana stupanja na snagu Zakona o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o platama) i razliku doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

6. Osnovni sud je u obrazloženju presude naveo da je utvrdio da je Odjeljenje za javni registar 14. juna 2019. godine uradilo Nacrt odluke o visini dodatka na platu, kojim je, između ostalih, za radna mjesta apelanata utvrđen dodatak na platu u iznosu od 10%. Takođe je utvrdio da apelanti ispunjavaju i kriterijum određen uputstvom gradonačelnika od 8. jula 2019. godine jer je njihov rad vezan za svakodnevni rad sa strankama, koji zahtijeva obradu i pristup povjerljivim i ličnim podacima. Nadalje, sud je ukazao da je Vlada Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) 8. jula 2020. godine donijela Odluku o visini dodatka na platu (u daljnjem tekstu: Odluka). Odlukom je, na osnovu odredbe člana 21. stav (1), tačka b), podtačka 3) Zakona o platama, utvrđeno pravo na dodatak na platu od 10%, između ostalog, i za radna mjesta apelanata. Osnovni sud je istakao da su apelanti pravo na dodatak stekli danom početka primjene navedenog zakona, tj. od 1. jula 2019. godine, a ne od 8. jula 2020. godine kada je Vlada donijela podzakonski provedbeni akt. Osnovni sud je zaključio da na primjenu relevantnih odredbi Zakona o platama ne može uticati neblagovremeno donošenje Odluke Vlade, koja je uslijedila godinu dana od početka primjene tog zakona.

7. Presudom Apelacionog suda uvažena je žalba tuženog i presuda Osnovnog suda preinačena tako što je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata.

8. Apelacioni sud je u obrazloženju presude naveo da se žalbom osnovano ukazuje da Osnovni sud nije pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Apelacioni sud je naveo da apelanti pogrešno smatraju da im pripada pravo na dodatak na osnovnu platu u periodu od jula 2019. do juna 2020. godine, odnosno od dana kada se počeo primjenjivati Zakon o platama. Navedeno zato što Vlada nije, u skladu s odredbom člana 21. stav 1. tačka b) podtačka 3) Zakona o platama, Odlukom odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da je Apelacioni sud pogrešno protumačio odredbe člana 21. stav 1. tačka b) podtačka 3) i član 34. Zakona o platama. U vezi s tim, ističu da je Zakon o platama stupio na snagu 1. jula 2019. godine, pa je podzakonske propise koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate i način utvrđivanja i obračuna trebalo usvojiti do 30. avgusta 2019. godine u smislu člana 34. Zakona o platama. Apelanti smatraju apsurdnim da državni organ nije ispunio svoju zakonsku obavezu koja mu nalaže donošenje podzakonskih provedbenih akata, a da se sud pozvao na tu činjenicu kako bi opravdao svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Tvrde da je navedeno postupanje, koje Apelacioni sud toleriše, suprotno principu nemo censetur propriam turpitudinem allegans (niko se ne može pozvati na svoj nemar u odbrani prava). Napominju da je Ustavni sud takav stav zauzeo u Odluci broj AP-301/04 od 23. septembra 2005. godine.

b) Odgovori na apelaciju

10. Apelacioni sud je naveo da su u osporenoj presudi navedeni dovoljni i jasni razlozi, te da nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji.

11. Osnovni sud je naveo da su u presudi navedeni razlozi koji su taj sud opredijelili za donošenje odluke kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev apelanata.

12. Tuženi smatra da nisu povrijeđena prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji jer apelanti u spornom periodu niti jednim aktom (osim što su bili zaposlenici Odjeljenja) nisu bili određeni kao nosioci prava dodatka na platu.

c) Izjašnjenje na odgovor

13. Apelanti su u izjašnjenju ponovili navode istaknute u apelaciji, te su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporenu presudu.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19, 12/19, 19/20, 41/20, 13/21, 21/22, 45/22, 20/23, 1/24, 2/24 – prečišćeni tekst, 17/24, 43/25 – ispravka, 7/26 i 19/26)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o platama i naknadama u organima javne uprave i institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 8/19, 10/19 i 12/19) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 21. stav (1) tačka b) podtačka 3) (Dodatak na platu) (1) Dodatak na osnovnu platu predstavlja uvećanje plate po osnovu:

b) posebnih uslova radnog mjesta za:

3) Zaposlene u organizacionim jedinicama Odjeljenja za javni registar i Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH, do 10 % (deset posto) od osnovne plate za efektivno radno vrijeme u skladu s posebnom odlukom koju donosi Vlada na prijedlog šefa Odjeljenja za javni registar, odnosno direktora Direkcije za finansije; Član 33. (Rok za usklađivanje organizacionih planova i izrada zahtjeva za plate) (1) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta dužni su u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona da usklade organizacione planove s odgovarajućim odredbama ovog zakona, koji se donosi nakon dobijanja saglasnosti od strane Vlade. (2) Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta dužni su da izrade zahtjeve za budžet u dijelu koji se odnosi na plate zaposlenih na koje se odnosi ovaj zakon u postupku predlaganja budžeta koji će uslijediti nakon stupanja na snagu ovog zakona.

Član 34. (Rok za usklađivanje podzakonskih propisa)

Rukovodioci organa javne uprave i institucija Distrikta dužni su u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona da usklade podzakonske propise koji propisuju visinu dodatka na platu i naknadu plate, te način utvrđivanja i obračune iste, sa odgovarajućim odredbama ovog zakona.

Član 36. (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH, a primjenjuje se od 1. jula 2019. godine.

VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

19. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da je Apelacioni sud u konkretnom postupku proizvoljno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

20. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je proizvoljna odluka Apelacionog suda koji je zanemario obavezu nadležnog organa da donese podzakonske akte, odnosno koji je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu dodatka na platu za utuženi period iako je to pravo zasnovano na zakonu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju zauzeo stav u predmetu broj AP-737/21 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-737/21 od 12. januara 2022. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio kršenje prava na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je u tom predmetu naveo da apelantkinja (koja je tužbenim zahtjevom takođe potraživala novčani iznos na ime dodatka na platu od jula 2019. godine kada se počeo primjenjivati Zakon o platama) ne može snositi posljedice neispunjavanja obaveza javnih vlasti propisanih odredbama Zakona o platama. Imajući to u vidu i podržavajući svoje stavove vezane za postupanje nadležnih organa u slučajevima izostanka pravovremenog donošenja potrebnih propisa, iznesene u odlukama br. AP-301/04, AP-2587/05 i AP-3466/11, Ustavni sud je zaključio da je proizvoljan stav Apelacionog suda da je apelantkinjin tužbeni zahtjev neosnovan.

21. Ustavni sud zapaža da je i u konkretnom slučaju Apelacioni sud obrazložio da kako Vlada nije odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom, to nije osnovan tužbeni zahtjev apelanata. Stoga, podržavajući svoju praksu iz Odluke broj AP-737/21, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje iz navedene odluke i smatra da je proizvoljan stav Apelacionog suda i u konkretnom slučaju.

22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

23. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je proizvoljan stav Apelacionog suda da apelantima ne pripada pravo na isplatu dodatka na platu za utuženi period, iako je to pravo zasnovano na zakonu, zato što Vlada nije odredila radna mjesta u Odjeljenju za javni registar kojima pripada pravo na dodatak na platu po osnovu posebnih uslova radnog mjesta, niti visinu tog dodatka, a takve pravne akte ne može zamijeniti sud svojom odlukom.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3656/21 (A.Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio