Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1584/21 („Suša Commerce“ d.o.o. Visoko)

Odluka donesena 10. 07. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1584/21

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 07. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1584/21, rješavajući apelaciju „Suša Commerce“ d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 10. jula 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija „Suša Commerce“ d.o.o. Visoko.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku okončanom Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 482094 21 Pž 2 od 17. februara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu „Suša Commerce“ d.o.o. Visoko isplati iznos od 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija „Suša Commerce“ d.o.o. Visoko podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 482094 21 Pž 2 od 17. februara 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Suša Commerce“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 7. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 482094 21 Pž 2 od 17. februara 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i izvršenika „Šahbaz“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 6. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. S obzirom na to da izvršeniku nije bilo moguće dostaviti apelaciju na odgovor poštom (pošiljka vraćena s naznakom „ne postoji više“), dostavljanje je izvršeno 26. decembra 2022. godine putem oglasne table Ustavnog suda.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovor na apelaciju dostavili 8. i 16. decembra 2022. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Odgovori redovnih sudova su 17. januara 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali izjašnjenje nije dostavljeno.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 20. januara 2015. godine, na osnovu Presude zbog propuštanja Općinskog suda broj 65 0 Ps 278383 12 Ps od 31. oktobra 2012. godine, podnio tom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom, popisom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 482094 15 Ip od 25. februara 2015. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.

8. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 482094 15 Ip od 11. septembra 2015. godine apelant je pozvan da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili da dostavi drugu adresu na kojoj se nalaze izvršenikove pokretne stvari zbog toga što je izvršenik nepoznat na datoj adresi. Također, apelant je upozoren da će u protivnom izvršni postupak biti obustavljen zbog nemogućnosti provođenja.

9. Podneskom od 29. septembra 2015. godine apelant je od suda tražio produženje roka za 30 dana kako bi prikupio podatke o izvršenikovoj adresi ili pokretnoj i nepokretnoj imovini.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 482094 15 Ip od 8. oktobra 2015. godine obustavljen je u cijelosti izvršni postupak (stav I izreke), a apelantov podnesak od 29. septembra 2015. godine odbačen kao neosnovan (stav II izreke).

11. Apelant je 16. oktobra 2015. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 8. oktobra 2015. godine, a spis je 9. maja 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 482094 16 Pž od 12. februara 2020. godine apelantova žalba je uvažena, ukinuto rješenje od 8. oktobra 2015. godine i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da prvostepeni sud nije odgovorio na apelantov podnesak od 29. septembra 2015. godine. Dalje je ukazano da je članom 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana. Pri tome je ukazano da takav stav proizlazi iz Odluke Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 075508 11 Rev od 9. augusta 2012. godine (pravo na produženje sudskog roka iz člana 336. stav 1. ZPP-a stranka može ostvariti samo ukoliko je u okviru tog roka zahtijevala njegovo produženje).

13. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 65 0 Ip 482094 20 Ip 2 od 9. novembra 2020. godine kojim je apelantov prijedlog za produženje roka za postupanje po zaključku tog suda od 11. septembra 2015. godine odbačen kao nedozvoljen. Općinski sud je u obrazloženju istakao da je pogrešan zaključak Kantonalnog suda „da je rok iz člana 63. ZIP-a sudski rok“. Općinski sud je pojasnio da nije sporno da je rok iz člana 336. ZPP-a sudski rok, ali da se u konkretnom slučaju „ne radi o ostavljenom roku prema tom članu“. Zatim je navedeno da odredba člana 63. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) sadrži dispoziciju sa sankcijom, tj. ukoliko tražilac izvršenja ne predloži novi predmet i sredstvo izvršenja u ostavljenom roku imperativno se propisuje obustavljanje postupka. Općinski sud je pojasnio da je rok iz člana 63. stav 4. ZIP-a zakonski rok i ne može se produžavati. Pri tome je ukazao da je u odlukama Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 V 104787 20 Gži 2 od 21. februara 2020. godine i Kantonalnog suda broj 65 0 I 638911 18 Gži od 21. marta 2018. godine navedeno da nije dozvoljeno produženje zakonskog roka u kojem je tražilac izvršenja dužan postupati prema odredbama člana 63. stav 4. ZIP-a.

14. Općinski sud je donio i Rješenje broj 65 0 Ip 482094 20 Ip 2 od 9. novembra 2020. godine kojim je izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je sudski izvršilac pokušao pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari 21. augusta 2015. godine, ali da je u zapisniku konstatirao da izvršenik na datoj adresi nije poznat, odnosno da se na toj adresi nalazi napuštena kuća. Stoga je Općinski sud zaključkom pozvao apelanta da u ostavljenom roku predloži novi predmet i sredstvo izvršenja ili da dostavi drugu adresu na kojoj se nalaze izvršenikove pokretne stvari. Nakon što je primio zaključak, apelant je podneskom od 29. septembra 2015. godine zatražio od suda produženje roka za dostavljanje traženih podataka. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da je ostavljeni rok od 15 dana zakonski rok, tj. da se ne radi o sudskom roku koji se može produžavati na zahtjev zainteresirane stranke. Stoga je, u skladu s odredbama člana 63. st. 3. i 4. u vezi sa članom 8. ZIP-a, donesena odluka kao u izreci rješenja.

15. Apelant je podnio žalbe protiv navedenih rješenja Općinskog suda od 9. novembra 2020. godine, koje su Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 482094 21 Pž 2 od 17. februara 2021. godine odbijene i prvostepena rješenja potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je donio osporeno rješenje, te da u cijelosti prihvata njegove argumente bez potrebe za ponavljanjem. Kantonalni sud je pri tome ukazao da je apelant, prije pokretanja izvršnog postupka, trebao i mogao provjeriti izvršenikovu adresu. Također je navedeno da je prvostepeni sud, suprotno apelantovim prigovorima, pravilno primijenio odredbe člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a i obustavio izvršni postupak zato što je izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu postalo nemoguće. Zatim je istaknuto da je cijenjena činjenica da apelant nije postupio u skladu s odredbama člana 8. stav 3. ZIP-a, te da su se stoga stekli uvjeti za obustavljanje izvršnog postupka. Kantonalni sud je podsjetio da je, u skladu sa članom 10. ZPP-a, sud dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. U vezi s tim je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odbio prijedlog za odlaganje izvršenja i obustavio izvršni postupak. Kantonalni sud je pri tome istakao da obustavljanje izvršnog postupka ne isključuje mogućnost da apelant ponovo podnese prijedlog za izvršenje ako pribavi izvršenikovu adresu ili predloži da se izvršenje provede na novom predmetu i sredstvu.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

16. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu tih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni odredaba člana 8. i člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a. Smatra da je, suprotno stavu redovnih sudova, opravdan njegov prijedlog za produženje roka za prikupljanje podataka. Navodi da mu je odbacivanjem prijedloga za produženje roka i obustavljanjem izvršnog postupka onemogućen pristup sudu. Apelant ukazuje da tek ukoliko izvršenje na pokretnim stvarima ne uspije, onda se može predložiti drugo sredstvo i predmet izvršenja. Dalje ističe da je onemogućen da pokuša da dođe do izvršenikove adrese i provede postupak na predloženom predmetu izvršenja. Ukazuje da ZIP daje mogućnost da se i nakon donošenja rješenja o izvršenju istakne zahtjev za dostavljanje podataka o izvršenikovoj imovini. Smatra da je neprihvatljivo obrazloženje Kantonalnog suda da je prije pokretanja postupka trebao i mogao izvršiti neophodne provjere u vezi s izvršenikovom adresom jer se ne može unaprijed znati da je izvršenik promijenio sjedište i adresu. Također ukazuje da je u odluci Kantonalnog suda izostalo obrazloženje da li je u konkretnom slučaju rok od 15 dana zakonski ili sudski rok. Smatra da nije prihvatljiv stav Kantonalnog suda da ponovo može podnijeti prijedlog za izvršenje jer ga to obavezuje na nove troškove. Apelant ukazuje i na povredu prava na suđenje u razumnom roku jer je izvršni postupak ukupno trajao šest godina. Dalje ističe da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao nepunih pet godina, što je nedopustivo s obzirom na to da se radi o postupku koji je po zakonu hitne prirode. Stoga traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM. b)Odgovori na apelaciju

17. Kantonalni sud navodi da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant pozvao.

18. Općinski sud navodi da u konkretnom postupku nisu proizvoljno primijenjene odredbe člana

63. ZIP-a jer se radi o zakonskom roku koji se ne može produžavati voljom suda i stranaka. Općinski sud ukazuje da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. Član 8. stav 3.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 37. st. 1. i 2.

Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke. (2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

Član 63. st. 3. i 4.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. (4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

VI.Dopustivost i meritum

20. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporenu odluku

24. Ustavni sud zapaža da se apelantovi prigovori u suštini odnose na tvrdnje o proizvoljnoj primjeni odredbi ZIP-a i o kršenju prava na obrazloženu odluku. Također, apelant ukazuje da mu je odbacivanjem prijedloga za produženje roka i obustavljanjem izvršnog postupka onemogućen pristup sudu.

25. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u svojoj praksi utvrdio opća načela prava na pristup sudu. Naime, kako ističe Evropski sud, pravo na pristup sudu je inherentni aspekt zaštitnih mjera sadržanih u članu 6. Evropske konvencije, koji se odnosi na načela vladavine prava i izbjegavanja proizvoljnosti, koji su u osnovu većeg dijela Evropske konvencije. Dakle, član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da podnese sudu zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama . Osim toga, pravo na pristup sudu mora biti „praktično i djelotvorno“, a ne „teoretsko ili iluzorno“ (vidi Evropski sud, Zubac protiv Hrvatske, presuda od 5. aprila 2018. godine, predstavka broj 40160/12, tač. 76–77). Međutim, pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može biti podvrgnuto ograničenjima, a javna vlast uživa određenu slobodnu procjenu prilikom nametanja ograničenja. Primijenjena ograničenja ne smiju ograničiti ili umanjiti pristup koji se pojedincu nalazi na raspolaganju na takav način ili u obimu koji umanjuje samu suštinu prava. Također, ograničenje neće biti spojivo sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije ako ne teži legitimnom cilju, te ako ne postoji razumni odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (idem, tačka 78).

26. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvobitno dozvolio izvršenje na način kako je to apelant predložio, međutim, rješenje nije provedeno jer se izvršenik, a time ni pokretne stvari, ne nalazi na datoj adresi. S obzirom na to da apelant nije postupio po zaključku suda te nije dostavio izvršenikovu adresu niti predložio drugi predmet i sredstvo izvršenja, sud je obustavio postupak. U konačnici, apelant je žalbom osporio odluku Općinskog suda, o čemu je Kantonalni sud meritorno odlučio. Dakle, iz navedenog proizlazi da je sud postupao u skladu s apelantovim prijedlogom i relevantnim odredbama ZIP-a, ali da je izvršni postupak obustavljen isključivo zbog apelantovog propusta da dostavi relevantne podatke neophodne za nastavak postupka. Iz navedenog nesporno proizlazi da je apelant ostvario pravo na pristup sudu, a u činjenicama predmeta nema ništa što bi ukazivalo da se neprovođenje izvršenja može pripisati propustima odnosno greškama suda. Također, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom, u smislu navedenih standarda Evropskog suda, nije umanjena sama suština apelantovog prava. Naime, apelant će, kako to proizlazi iz obrazloženja osporene odluke, imati mogućnost da podnese novi prijedlog za izvršenje ukoliko sazna izvršenikovu tačnu adresu ili predloži da se izvršenje provede na novom predmetu i sredstvu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na pristup sudu.

27. Dalje, u odnosu na apelantove navode o proizvoljnoj primjeni odredbi ZIP-a, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

28. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. novembra 2022. godine, tačka 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

29. Dovodeći navedene standarde u kontekst okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odluku o odbacivanju apelantovog prijedloga za produženje roka i odluku o obustavljanju izvršnog postupka doveo u vezu sa sadržajem odredbi čl. 8. i 63. ZIP-a. Općinski sud je pri tome obrazložio primjenu navedenih zakonskih odredbi, te je dao jasne i dovoljne razloge za svoje odlučenje. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u cijelosti prihvatio razloge Općinskog suda, te obrazložio zbog čega su odbijene apelantove žalbe, u čemu Ustavni sud ne može utvrditi proizvoljnost. Dalje, Ustavni sud zapaža da je tačan apelantov navod da je odredbama ZIP-a data mogućnost da se i nakon donošenja rješenja o izvršenju istakne zahtjev za dostavljanje podataka o izvršenikovoj imovini. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da je apelant kao tražilac izvršenja, u smislu odredbi člana 37. st. 1. i 2. ZIP-a (vidi relevantne propise), u prijedlogu za izvršenje i nakon donošenja rješenja o izvršenju istakao takav zahtjev. Navedeno ukazuje da je apelant u konkretnom izvršnom postupku pokazao pasivnost u odnosu na utvrđenja izvršenikove imovine. U prilog tome ide i činjenica da ni u apelacionom spisu nema izvršenikove adrese, niti bilo kakvih podataka u tom smislu (vidi tačku 2. odluke). Dakle, osim što je podnio prijedlog za izvršenje, apelant nije aktivno učestvovao u izvršnom postupku, niti je učinio vjerovatnim da je makar pokušao doći do podataka o izvršenikovoj adresi ili imovini. Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije bio izložen pretjeranom teretu, naročito što će, kako je već navedeno, ponovo moći pokrenuti izvršni postupak i na taj način realizirati svoje pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovi prigovori u tom smislu nisu osnovani.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije, osim navoda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku, koje će Ustavni sud posebno ispitati.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

31. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanta i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelanta bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 23. jula 2019. godine, predstavka broj 51227/16, tačka 82).

32. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja prijedloga za izvršenje (20. januar 2015. godine) do donošenja rješenja Kantonalnog suda (17. februar 2021. godine), dakle period duži od šest godina. Zatim, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode (član 5. stav 1. ZIP-a). U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu, kao i da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

33. Analizirajući postupanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, ali da je Kantonalni sud prilikom prvog odlučivanja o apelantovoj žalbi odluku donio nakon tri godine i devet mjeseci. Ustavni sud smatra da takvo postupanje Kantonalnog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da efikasno i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja postupka. Sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je dužina izvršnog postupka u okolnostima konkretnog slučaja bila prekomjerna.

34. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 650,00 KM.

36. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

37. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, a koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud, u postupku koji je hitne prirode, odluku o žalbi donio nakon tri godine i devet mjeseci, i to u predmetu koji nije složen, pri čemu taj sud nije naveo razloge za dužinu trajanja žalbenog postupka.

39. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava kada je apelant ostvario pravo pristupa sudu, pri čemu su redovni sudovi dali dovoljne i relevantne razloge za obustavljanje izvršnog postupka, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

40. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman