Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1646/21 (F. M.)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Povreda
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Krivični postupak
- Zakonitost u kontekstu člana 8. EK
- Miješanje u pravo na dom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 70
- Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1646/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1646/21, rješavajući apelaciju Fahre Muslića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Fahre Muslića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku izdavanja i izvršenja Naredbe za pretresanje stambenih prostorija i pratećih objekata broj 17 0 K 113010 21 Kpp od 22. marta 2021. godine, koju je izdao Općinski sud u Bihaću.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fahro Muslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa advokat Husein Huzejrović iz Bihaća, podnio je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe za pretresanje stambenih prostorija i pratećih objekata broj 17 0 K 113010 21 Kpp od 22. marta 2021. godine (u daljnjem tekstu: osporena naredba), koju je izdao Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 6. juna 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud i Tužilaštvo su 17. i 23. juna 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 21. augusta 2022. godine proslijedio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješavajući po apelantovom zahtjevu od 11. februara 2021. godine, nadležni organ uprave je 15. februara 2021. godine donio rješenje kojim se utvrđuje trajni prestanak pružanja ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu. Te usluge je, na osnovu ranijeg rješenja od 18. januara 2019. godine, obavljala apelantova majka kao vlasnica ugostiteljske usluge. Određeno je da se prestanak pružanja usluga utvrđuje s datumom smrti apelantove majke (25. novembar 2020. godine). Također je navedeno da članovi domaćinstva nisu nastavili obavljati navedenu djelatnost u skladu sa članom 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Službene novine FBiH“ broj 32/09), zbog čega je po sili zakona doneseno navedeno rješenje.
6. Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP) obavijestilo je 24. februara 2021. godine Kantonalnu upravu za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava) da raspolaže informacijama o ilegalnom smještaju migranata u apelantovoj kući u posljednje tri godine. Navedenu informaciju MUP je dostavio Kantonalnoj upravi na daljnji rad i postupanje iz njene nadležnosti.
7. Kantonalna uprava se 10. marta 2021. godine obratila Tužilaštvu i MUP-u sa zahtjevom da Tužilaštvo uputi zahtjev Općinskom sudu za izdavanje naredbe za pretresanje stambenih prostorija u apelantovom vlasništvu. Zahtjev je podnesen u smislu člana 71. stav (3) Zakona o inspekcijama Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o inspekcijama) i člana 67. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). U zahtjevu je navedeno da je cilj pretresanja pronalazak tragova i predmeta koji ukazuju na postojanje krivičnog djela neovlaštenog bavljenja određenim zanimanjem iz člana 364. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). U zahtjevu je također navedeno da bi pretresanje izvršila tri kantonalna inspektora (tržišni, turistički i ugostiteljski), uz asistenciju ovlaštenih službenih lica MUP-a.
8. Tužilaštvo je, u smislu člana 67. stav (2) ZKPFBiH, 17. marta 2021. godine podnijelo zahtjev Općinskom sudu za izdavanje naredbe za pretresanje stambenih prostorija i ostalih pratećih objekata u apelantovom vlasništvu na način kako je to predloženo u zahtjevu Kantonalne uprave od 10. marta 2021. godine. U zahtjevu Tužilaštva je također navedeno da postoje osnovi sumnje da se apelant bavi djelatnošću za koju nema odobrenje nadležnog organa, čime je počinio krivično djelo iz člana 364.
KZFBiH.
9. Općinski sud je, primjenom čl. 67. i 72. ZKPFBiH, donio osporenu naredbu kojom se nalaže pretresanje stambenih i pratećih objekata u apelantovom vlasništvu. Osporenom naredbom je također naloženo privremeno oduzimanje predmeta koji ukazuju na izvršenje navedenog ili nekog drugog krivičnog djela. U osporenoj naredbi su poimenično navedena tri kantonalna inspektora Kantonalne uprave koja će pretresti apelantov objekat, uz asistenciju ovlaštenih službenih lica MUP-a. Također je navedeno da je svrha naredbe pronalazak lica, predmeta i tragova koji mogu potjecati iz krivičnog djela iz člana 364. KZFBiH.
10. Kantonalna uprava je 2. aprila 2021. godine na osnovu osporene naredbe izvršila „inspekcijski nadzor“ stambenog objekta u apelantovom vlasništvu, o čemu je istog dana sastavljen „zapisnik o inspekcijskom nadzoru“. U zapisniku je navedeno da „pretresom“ nisu zatečeni predmeti i gosti – strana lica, da je apelant izjavio da ne obavlja djelatnost pružanja usluga smještaja u domaćinstvu i da je rješenje nadležnog organa za obavljanje te djelatnosti odjavio mjesec dana ranije. Također je navedeno da su „inspekcijskom nadzoru“ osim apelanta prisustvovala i tri kantonalna inspektora Kantonalne uprave te dva policijska službenika. Zapisnik su potpisali apelant kao „stranka“, policijski službenici kao „prisutni“ te kantonalni inspektori u tom svojstvu.
11. Kantonalna uprava je 9. aprila 2021. godine obavijestila Tužilaštvo o preduzetim aktivnostima i dostavila mu „zapisnik o inspekcijskom nadzoru“ od 2. aprila 2021. godine.
12. Tužilaštvo je 21. aprila 2021. godine donijelo naredbu o neprovođenju istrage povodom pretresa stambenih prostorija i pratećih objekata u apelantovom vlasništvu, zaključivši da ne postoje osnovi sumnje da je apelant učinio krivično djelo.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da je osporena naredba nezakonita i da je rezultirala kršenjem njegovih prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da su, na osnovu osporene naredbe, 2. aprila 2021. godine u 20.40 pretresene stambene prostorije i prateći objekti u njegovom vlasništvu. Međutim, kako dalje ističe, Općinski sud je izdao naredbu iako u konkretnom slučaju nije utvrdio postojanje osnova sumnje o učinjenom krivičnom djelu zato što je apelant imao odgovarajuće odobrenje za pružanje usluga smještaja. Dalje je naveo da su pretres izvršila samo službena lica Kantonalne uprave, a da su ih policijski službenici samo osiguravali, što znači da oni nisu učestvovali u pretresanju. U vezi s tim, apelant je ukazao da je Općinski sud izdao osporenu naredbu suprotno relevantnim odredbama ZKPFBiH jer nije prethodno utvrdio svojstvo ovlaštenih službenih lica koja trebaju izvršiti pretresanje. U tom smislu apelant ističe da službenici Kantonalne uprave nisu imali svojstvo ovlaštenog službenog lica u smislu člana 21. ZKPFBiH. Također je naveo da pretresanju nisu prisustvovala ni dva punoljetna građanina kao svjedoci u smislu člana 74. ZKPFBiH. Navedeni propusti javne vlasti su, prema apelantovom mišljenju, rezultirali kršenjem njegovog prava na dom.b)Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je naveo da je osporenu naredbu donio po prijedlogu Tužilaštva, da su po njoj postupila ovlaštena službena lica određena tom naredbom, koja su sačinila zapisnik o inspekcijom nadzoru, o čemu su obaviješteni Tužilaštvo i Općinski sud. Shodno tome, Općinski sud je istakao da je „naredba izdata i da se po njoj postupilo“ te da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se ukazuje apelacijom.
15. Tužilaštvo je istaklo da su apelantovi navodi neosnovani jer su se u cijelosti ispunile sve zakonske pretpostavke za izdavanje osporene naredbe. Navelo je da je bilo dovoljno dokaza koji su upućivali na to da se u apelantovim objektima pružaju usluge smještaja migrantima, odnosno da se eventualno moglo raditi o krivičnom djelu iz člana 364. KZFBiH. Tužilaštvo je naročito ukazalo na sadržaj odredbi člana 70. stav (3) tač. a) i f) Zakona o inspekcijama. Dalje je navelo da treba imati u vidu da je apelant u prethodnom periodu odbio, odnosno nije dozvolio postupajućem inspektoru da izvrši svoje službene radnje jer „inspekcija mora imati nalog suda“. Stoga je Tužilaštvo navelo da je jedini način da Kantonalna uprava obavi inspekcijski nadzor bio da putem Tužilaštva i na osnovu „člana 70“ Zakona o inspekcijama ishodi osporenu naredbu.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
GLAVA II - ZNAČENJE IZRAZA
Član 21. tačka g)
Osnovni pojmovi Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
g) "ovlaštena službena osoba" je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih organa Bosne i Hercegovine, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Državnu graničnu službu, policijskih organa nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji, sudske i finansijske policije, kao i carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije Bosne i Hercegovine ili u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pod ovlaštenim službenim osobama smatraju se i stručni saradnici, odnosno istražitelji tužiteljstva koji rade po ovlaštenjima tužitelja.
GLAVA VIII - RADNJE DOKAZIVANJA
Odjeljak 1. Pretresanje stana, prostorija i lica Član 65. stav (1)
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari (1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak. Član 67. Naredba za pretresanje (1) Sud može izdati naredbu za pretresanje pod uvjetima propisanim ovim zakonom. (2) Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih službenih osoba koje su dobile odobrenje od tužitelja.
Član 71. stav (1)
Izdavanje naredbe za pretresanje (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Član 72. tač. c), d), g) i j)
Sadržaj naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje sadrži:
c) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi,
d) svrha pretresanja,
g) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi,
j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branitelja i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branitelja, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti. Član 74. stav (4) Postupak izvršenja naredbe za pretresanje (4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Pretresanje osobe vrši osoba istog spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. Član 76. stav (1)
Zapisnik o pretresanju (1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.
17. Zakon o inspekcijama Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik USK“ broj 3/21) u relevantnom dijelu glasi:
DIO PRVI - OSNOVNE ODREDBE
Član 2. (Pojmovi korišteni u zakonu)
Pojmovi korišteni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
a) kantonalni inspektor - državni službenik sa posebnim ovlaštenjima;
b) inspekcijski nadzor - vrsta upravnog nadzora koja se ostvaruje neposrednim uvidom u zakonitost rada, poslovanja i postupanja pravnih lica, fizičkih lica koja obavljaju određenu djelatnost i građana „fizičkih lica“ u pogledu pridržavanja zakona i drugih propisa, te preduzimanje upravnih i drugih mjera za koje su ovlašteni zakonom, odnosno drugim propisom (u daljem tekstu: zakoni i drugi propisi);
c) inspekcijski poslovi - poslovi za koje su ovlašteni inspektori u okviru inspekcijskog nadzora, a to su: [...]
d) inspekcijski pregled - neposredni pregled poslovnih prostorija i drugih objekata, sredstava rada, procesa rada i zaštite na radu, proizvoda, robe i usluga, isprava i druge dokumentacije, kao i drugih radnji u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora kod pravnih lica, fizičkih lica koja obavljaju određenu djelatnost i građana „fizičkih lica“; […]
Član 9. stav (1) (Lica koja vrše inspekcijski nadzor) (1) Inspekcijski nadzor vrše kantonalni inspektori kao državni službenici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: kantonalni inspektor).
Član 14. (Obaveza prijavljivanja krivičnog djela) (1) Kantonalni inspektor dužan je podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, ako je uočio povredu propisa iz svoje oblasti, a ta povreda sadrži elemente krivičnog djela.
Član 31. (Status kantonalnih inspektora)
Inspektori su državni službenici sa posebnim ovlaštenjima u smislu Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakona o državnoj službi u Unsko-sanskom kantonu.
DIO SEDMI - POSTUPAK INSPEKCIJSKOG NADZORA
POGLAVLJE I. PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI KANTONALNIH INSPEKTORA
Član 71. stav (3) tač. a) i f) (3) Pored ovlaštenja iz stava (1) ovog člana, kantonalni inspektor ima prava i obaveze u skladu sa posebnim kantonalnim propisima da preduzima sljedeće radnje:
a) po saznanju (prijava ili prema dokumentaciji) da se konkretna stambena prostorija koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, kantonalni inspektor može da ulazi i pregleda tu stambenu prostoriju i vrši inspekcijski nadzor uz prethodno pribavljenu naredbu nadležnog suda,
f) podnosi krivičnu prijavu ili obavještenje nadležnom tužilaštvu, u skladu sa odredbama člana 14. ovog zakona
Član 117. (Pomoć policije u obavljanju inspekcijskog pregleda) (1) Ako se u vršenju inspekcijskog nadzora onemogući kantonalnom inspektoru obavljanje pregleda pružanjem fizičkog otpora, ili ako se takav otpor osnovano očekuje, on može zatražiti pomoć nadležne policije. (2) Nadležna policija obavezna je pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti da se obavi inspekcijski pregled, i na usmeni zahtjev inspektora, glavnog kantonalnog inspektora i direktora Kantonalne uprave, iako o istom nije bila prethodno obaviještena.
Član 118. (Inspekcijski zapisnik) (1) O svakom obavljenom inspekcijskom pregledu kantonalni inspektor je obavezan sačiniti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim pregledom.
VI.Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava ostale uvjete za dopustivost iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelant pokreće pitanje zakonitosti naredbe o pretresanju u kontekstu prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
20. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
21. Član 8. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
22. U odnosu na pretresanje „doma“, Ustavni sud podsjeća na opće principe Evropskog suda ponovljene u predmetu Tortladze protiv Gruzije (presuda od 18. marta 2021. godine, broj predstavke 42371/08, tač. 55–58). Dakle, da bi miješanje u apelantov „dom“ bilo u skladu sa članom 8. Evropske konvencije, ono je moralo biti „u skladu sa zakonom“, preduzeto radi ostvarenja „legitimnog cilja“ i neophodno u „demokratskom društvu“. Izraz „u skladu sa zakonom“, u smislu člana 8. stav 2. Evropske konvencije, upućuje na domaći zakon i sadrži obavezu poštovanja materijalnih i proceduralnih pravila sadržanih u njemu (vidi Dubovych protiv Ukrajine, presuda od 22. jula 2021. godine, br. predstavki 47821/10 i 66460/12, tačka 26. s daljnjim referencama). Također, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda prema kojem domaće zakonodavstvo i praksa moraju pružiti adekvatne i efikasne mjere zaštite od bilo kakve zloupotrebe i proizvoljnosti (vidi Evropski sud, UAB Kesko Senukai Lithuania protiv Litvanije, presuda od 4. aprila 2023. godine, broj predstavke 19162/19, tačka 113). Opća razmatranja u vezi s pretresanjem u domaćem zakonodavstvu Ustavni sud je istakao u predmetu broj AP-3376/07 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3376/07 od 28. aprila 2010. godine, tačka 40, dostupna na www.ustavnisud.ba).
23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalna uprava svojim zahtjevom od 10. marta 2021. godine putem Tužilaštva inicirala donošenje osporene naredbe u smislu člana 71. stav (3) Zakona o inspekcijama u vezi sa članom 67. ZKPFBiH. S druge strane, Tužilaštvo je zahtjev za izdavanje osporene naredbe podnijelo isključivo u smislu člana 67. ZKPFBiH. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju poštovana odredba člana 67. ZKPFBiH budući da je Općinski sud osporenu naredbu nesporno izdao isključivo na pisani zahtjev Tužilaštva, a ne Kantonalne uprave. Dalje, Ustavni sud zapaža da je pisani zahtjev Tužilaštva sadržavao i neophodne elemente propisane članom 69. ZKPFBiH. Zatim, iz osporene naredbe proizlazi da je izdata u krivičnom predmetu protiv apelanta kao osumnjičenog za krivično djelo iz člana 364. KZFBiH. Dakle, u vrijeme izdavanja osporene naredbe postojala je vjerovatnost da je krivično djelo učinjeno, kao i dovoljno sumnje da se u objektu koji je pretresan mogu naći dokazi/rezultati potrebni za krivični postupak. Prema tome, suprotno apelantovim navodima, Općinski sud nije bio u obavezi u osporenoj naredbi cijeniti i obrazložiti postojanje osnova sumnje da je apelant počinio krivično djelo.
24. Međutim, daljnjom analizom sadržaja osporene naredbe Ustavni sud zapaža da ona ne sadrži eksplicitno uputstvo da će se pretresanje izvršiti između 6 i 21 sat, kako to propisuje odredba člana 72. stav (1) tačka g) ZKPFBiH. Ipak, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je pretresanje u konkretnom slučaju izvršeno u propisanom periodu. Isto tako, Ustavni sud zapaža da osporena naredba nije sadržavala ni pouku apelantu kao osumnjičenom da ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može obaviti i bez prisustva branioca, kako je to propisano članom 72. stav (1) tačka g) ZKPFBiH. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 72. stav (1) tačka c) ZKPFBiH propisano da naredba za pretresanje treba da sadrži ime, odjeljenje ili rang ovlaštenog lica na koje se ona odnosi. Apelant naročito problematizira taj dio naredbe. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz osporene naredbe proizlazi da je sudija za prethodni postupak Općinskog suda kao ovlaštena službena lica za pretresanje poimenično označio tri kantonalna inspektora Kantonalne uprave. Pri tome je određeno da će se pretresanje izvršiti uz asistenciju ovlaštenih službenih lica MUP-a. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su članom 21. ZKPFBiH propisani osnovni pojmovi, pa je tačkom g) navedene zakonske odredbe definirano ko se ima smatrati „ovlaštenim službenim licem“. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Zakonom o kantonalnim inspekcijama jasno propisan status kantonalnih inspektora Kantonalne uprave kao državnih službenika s posebnim ovlaštenjima (član 2. tačka a), član 9. stav 1. i član 31). Imajući u vidu sadržaj relevantnih odredbi oba zakona, za Ustavni sud je nesporno da kantonalni inspektori nisu „ovlaštena službena lica“ u smislu ZKPFBiH koja mogu provesti pretres kao radnju koja se preduzima u istražnom postupku.
25. Dakle, funkcija krivičnog gonjenja je zakonom povjerena isključivo tužiocu, odnosno ovlaštenim službenim licima koje on ovlasti da provedu neku istražnu radnju, u konkretnom slučaju radnju pretresanja. Međutim, odredba člana 67. stav 2. ZKPFBiH nije primjenjiva na kantonalne inspektore kao državne službenike jer oni, kao što je već rečeno, nemaju status „ovlaštenog službenog lica“ u smislu odredbe člana 21. tačka g) tog zakona. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da je Tužilaštvo u odgovoru ukazalo na zakonsku odredbu koja obavezuje kantonalne inspektore da prijave krivično djelo ako uoče povredu propisa iz svoje oblasti, a ta povreda sadrži elemente krivičnog djela, kako to propisuje i član 14. Zakona o inspekcijama. U konkretnom slučaju se međutim nije radilo samo o tome da su kantonalni inspektori prijavili krivično djelo, već im je Općinski sud dodijelio aktivnu ulogu u preduzimanju konkretnih krivično-procesnih radnji protiv apelanta. Ustavni sud također zapaža da je krivična prijava u konkretnom slučaju uslijedila nakon što je apelant onemogućio nadležnim inspektorima da obave inspekcijski nadzor, smatrajući da moraju imati „nalog suda“. Međutim, Ustavni sud naglašava da se, u svjetlu postojećih zakonskih rješenja, na inspekcijski nadzor (ulaženje i pregledanje stambenih ili drugih prostorija), u smislu Zakona o inspekcijama, ne mogu primjenjivati odredbe ZKPFBiH koje se odnose na pretresanje kao radnju dokazivanja krivičnopravne odgovornosti osumnjičenog/optuženog. Ustavni sud zapaža da je sporna naredba, u suštini, iskorištena za obavljanje inspekcijskog nadzora koji je apelant onemogućavao. U prilog tom zaključku, između ostalog, ukazuje i činjenica da je MUP informaciju o navodnom ilegalnom smještaju migranata u apelantovoj kući dostavio primarno Kantonalnoj upravi na postupanje iz njene (upravne) nadležnosti, a ne Tužilaštvu u kontekstu postojanja krivičnog djela. Isto tako, evidentno je da nakon izvršenog pretresanja policijski službenici nisu sačinili zapisnik o pretresanju, kako to nalaže odredba člana 76. stav (1) ZKPFBiH, već su kantonalni inspektori Kantonalne uprave sačinili zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, u smislu člana 118. Zakona o inspekcijama, koji su dva policijska službenika potpisala u svojstvu „prisutnih“.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi proizvoljnost u načinu na koji je sudija za prethodni postupak utvrdio status ovlaštenih službenih lica u konkretnom slučaju. Prema ocjeni Ustavnog suda, kantonalni inspektori Kantonalne uprave ne potpadaju pod pojam ovlaštenih službenih lica, u smislu člana 21. stav (1) tačka g) ZKPFBiH, i na navedena lica se osporena naredba nije mogla odnositi. Pri tome, Ustavni sud ponovo ukazuje da je u osporenoj naredbi navedeno da će kantonalnim inspektorima Kantonalne uprave u postupku njenog izvršenja asistirati policijski službenici MUP-a. Iako oni potpadaju pod pojam ovlaštenih službenih lica u smislu člana 21. ZKPFBiH, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da policijski službenici nisu vršili pretresanje apelantovog „doma“, već su „asistirali“ u smislu pružanja pomoći u obavljanju inspekcijskog nadzora u smislu člana 117. Zakona o inspekcijama. Također, Ustavni sud zapaža da u postupku izvršenja osporene naredbe nije postupljeno ni u skladu sa članom 74. stav (4) ZKPFBiH budući da prilikom pretresanja nije osigurano prisustvo dva punoljetna građanina. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da činjenica da je apelant kao subjekt nadzora potpisao navedeni inspekcijski zapisnik ne može konvalidirati propust sačinjavanja zapisnika o pretresanju u konkretnom slučaju. Isto tako, navedena činjenica ne može izmijeniti ni pravnu narav inspekcijskog nadzora kao vrstu upravnog nadzora u odnosu na pretresanje kao radnju dokazivanja u krivičnom postupku. U datim okolnostima proizlazi da je izdavanje osporene naredbe zapravo rezultiralo kombinacijom dva sasvim različita ovlaštenja policijskih službenika u smislu Zakona o inspekcijama i ZKPFBiH. Pri tome, Općinski sud je prilikom izdavanja osporene naredbe zapravo „pomiješao“ institute iz oba zakona kako bi osigurao efektivnu primjenu člana 71. stav (3) tačka f) Zakona o inspekcijama. U prilog tome govori upravo neargumentiran stav Općinskog suda iz odgovora na apelaciju da je „naredba izdata i da se po njoj postupilo“. Također, u prilog zaključku o „kombinaciji zakona“ ide i sam sadržaj Zakona o inspekcijama koji u članu 71. stav (3) tačka a) regulira da „po saznanju (prijava ili prema dokumentaciji) da se konkretna stambena prostorija koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti kantonalni inspektor može da ulazi i pregleda tu stambenu prostoriju i vrši inspekcijski nadzor uz prethodno pribavljenu naredbu nadležnog suda“. S druge strane, tačka f) iste zakonske odredbe sadrži posebno ovlaštenje/radnju kantonalnog inspektora da „f) podnosi krivičnu prijavu ili obavještenje nadležnom tužilaštvu, u skladu s odredbama člana 14. ovog zakona“. Iz navedenog, dakle, proizlazi da sam Zakon o inspekcijama pravi razliku između ovlaštenja koje se tiče obavljanja inspekcijske kontrole i ovlaštenja vezanog za prijavljivanja krivičnog djela nadležnom tužilaštvu.
27. Ustavni sud smatra nužnim istaći da navedeni zaključci u vezi s pretresanjem apelantovog „doma“ ni u kojem slučaju ne dovode u pitanje činjenicu da je postupanje javnih vlasti u konkretnom slučaju zapravo posljedica apelantovog protivzakonitog ponašanja, odnosno onemogućavanja kantonalnim inspektorima da provedu inspekcijski nadzor u skladu sa Zakonom o inspekcijama. Međutim, uprkos tome, Ustavni sud zaključuje da su osporena naredba i radnja pretresanja rezultat višestrukog nepoštovanja imperativnih normi propisanih ZKPFBiH, zbog čega u konkretnom slučaju nije zadovoljen kriterij miješanja „u skladu sa zakonom“ u smislu člana 8. Evropske konvencije. S obzirom na navedeni zaključak Ustavnog suda, nije neophodno nastaviti s ispitivanjem da li je miješanje u konkretnom slučaju preduzeto radi ostvarivanja „legitimnog cilja“ i da li je bilo „neophodno u demokratskom društvu“ u smislu člana 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, L. F. protiv Mađarske, presuda od 19. maja 2022. godine, broj predstavke 621/14, tačka 80).
28. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
29. Ustavni sud smatra da postoji povreda prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije zbog nepoštovanja relevantnih odredbi ZKPFBiH prilikom donošenja osporene naredbe i u postupku njenog izvršenja.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić