Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4476/22 (R. S.)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje - općenito
- Opravdanost dužine trajanja pritvora prije suđenja
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4476/22
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4476/22, rješavajući apelaciju Radovana Stokanića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Radovana Stokanića.
Utvrđuje se povreda prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što nakon donošenja Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 041352 21 Kv 2 od 29. juna 2022. godine nije izvršena obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti apelantovog pritvora, u skladu sa članom 202 stav 1 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Odbija se apelacija Radovana Stokanića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 372664 22 Kž 4 od 31. oktobra 2022. godine u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u smislu dužine trajanja pritvora.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radovan Stokanić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tihomir Tepić, advokat iz Kotor Varoši, podnio je 28. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 372664 22 Kž 4 od 31. oktobra 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 372664 22 Kv 3 od 24. oktobra 2022. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru „kojom se apelantu ukida pritvor i nalaže da ga se pusti da se brani sa slobode“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su dostavljeni apelantovom braniocu na izjašnjenje. Apelantov branilac je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Apelantu je rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši od 25. oktobra 2021. godine određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pritvor je određen zbog postojanja naročitih okolnosti propisanih u članu 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) i određeno je da može trajati mjesec dana. Nakon toga, pritvor je apelantu produžavan u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora.
5. Tužilaštvo je 10. novembra 2021. godine sudu podnijelo optužnicu protiv apelanta, uz koju je podnesen prijedlog za produženje pritvora. Optužnica je potvrđena i usvojen prijedlog za produženje pritvora, pa je rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši od 23. novembra 2021. godine pritvor apelantu produžen i određeno da može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci, uz redovne dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora. Osporena rješenja
6. Rješenjem Osnovnog suda od 24. oktobra 2022. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor koji je apelantu određen rješenjem Osnovnog suda u Kotor Varoši od 23. novembra 2021. godine i nakon toga produžavan rješenjima donošenim u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora, od kojih je posljednje rješenje Osnovnog suda od 29. juna 2022. godine.
7. Rješenjem Okružnog suda od 31. oktobra 2022. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda od 24. oktobra 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja utvrdio da su osnovani apelantovi navodi kojima je ukazao na propust prvostepenog suda da u zakonskom roku od dva mjeseca, računajući od posljednjeg rješenja o pritvoru (rješenja Osnovnog suda od 29. juna 2022. godine), izvrši kontrolu opravdanosti pritvora, u skladu s odredbom člana 202 stav 1 ZKP-a. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud očigledno izgubio iz vida dužnost koju ima, kao i svi drugi koji učestvuju u krivičnom postupku – da postupa s posebnom hitnošću kada je optuženi u pritvoru kako bi trajanje pritvora bilo svedeno na najkraće nužno vrijeme, u skladu s odredbom člana 196 stav 4 ZKP-a. Međutim, Okružni sud je istakao da, iako su osnovani apelantovi navodi da je navedenim prekoračenjem roka za kontrolu opravdanosti pritvora povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i bezbjednost iz člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), to samo po sebi ne znači da apelant treba biti pušten iz pritvora. Naime, Okružni sud je ocijenio da nije otklonjena opasnost od nove apelantove kriminalne aktivnosti kao razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a, zbog koje je pravilno utvrđena neophodnost da se apelanta zadrži u pritvoru.
IV.Apelacija
I. Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da su mu u krivičnom postupku povrijeđena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije.
9. Apelant je naveo da je rješenje o kontroli pritvora Osnovnog suda od 24. oktobra 2022. godine doneseno sa zakašnjenjem od dva mjeseca. S obzirom na to da nije izvršena obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti pritvora, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i bezbjednost. Dalje, apelant je, ukazujući na dužinu trajanja postupka, naveo da je već godinu dana i jedan mjesec u pritvoru, čime su povrijeđena njegova prava iz ZKP-a, Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. U prilog tim tvrdnjama naveo je da je na glavni pretres zakazan za 7. juni 2022. godine tužilac zaboravio donijeti optužnicu. Zbog toga optužnica nije mogla biti pročitana pa je glavni pretres morao biti odgođen, a apelant vraćen u pritvor.
b) Odgovor na apelaciju
10. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su u tom krivičnom postupku poštovana sva prava koja apelantu garantuju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija i da nije došlo do kršenja prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.
11. Osnovni sud je naveo da su navodi iz apelacije neosnovani i nedokazani, kao i da u potpunosti ostaje pri odluci osporenoj apelacijom.
12. Tužilaštvo je istaklo da je Okružni sud u svojoj odluci prihvatio apelantove žalbene navode da je prekoračenjem zakonskog roka za kontrolu opravdanosti pritvora povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i bezbjednost iz člana 5 Evropske konvencije, no da je zaključio da ta povreda ne može otkloniti potrebu daljnjeg zadržavanja apelanta u pritvoru.
13. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je istakao da smatra da bi utvrđeno kršenje prava na slobodu kao ustavnog prava trebalo dovesti i do usvajanja predložene privremene mjere. Naveo je da je obaveza dvomjesečnog preispitivanja egzistiranja pritvorskog razloga, kako to nalaže član 202 ZKP-a, vršena nakon tri mjeseca i 15 dana. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju i predloženu privremenu mjeru „s obzirom na to da je već 15 mjeseci u pritvoru.“
V.Relevantni propisi
14. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Opšte odredbe Član 196. stav (4) (4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i [...] Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.
(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina,
b) godinu dana i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina,
v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna doživotnog zatvora i
g) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna doživotnog zatvora.
(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
VI. Dopustivost i meritum
15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelant pobija rješenja redovnih sudova tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3 d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6 i 13 Evropske konvencije. S obzirom na suštinu apelacionih navoda, Ustavni sud će apelaciju ispitati u vezi s garancijama iz člana 5 st. 1 i 3 Evropske konvencije u vezi s periodom koji je bio potreban sudu da izvrši kontrolu opravdanosti pritvora i dužinom trajanja krivičnog postupka i pritvora. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
18. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
[...]
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela; [...]
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
19. U vezi s apelantovim navodima da preispitivanje pritvora nije izvršeno u zakonskom roku, to jest nakon isteka perioda od dva mjeseca od donošenja rješenja Osnovnog suda od 29. juna 2022. godine, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-2238/22 razmatrao apelaciju istog apelanta, koja se takođe odnosila na prekoračenje zakonskog roka za preispitivanje opravdanosti pritvora. U toj je odluci Ustavni sud naveo da je „prema standardima člana 5 stav 3 Evropske konvencije, poštovanje zahtjeva za 'promptnošću' sudske revizije pritvora jedna od vitalnih garancija protiv proizvoljnosti. Obaveza je da se, u redovnim vremenskim intervalima, preispita opravdanost produženja pritvora i da ti vremenski intervali ne prijeđu zakonom propisane rokove. […] Ustavni sud podsjeća da 'zakonitost' u konkretnom slučaju treba posmatrati u okviru domaćeg zakona i strogo formalno. U konkretnom slučaju, zakon propisuje obaveznu kontrolu opravdanosti pritvora svaka dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije postupao 'zakonito' i 'promptno' u smislu člana 5 stav 3 Evropske konvencije kada je sa zakašnjenjem od 12, odnosno 24 dana izvršio obaveznu zakonsku kontrolu apelantovog pritvora, te je na taj način prekršio princip 'zakonitosti' pritvora iz člana 5 stav 1.c) Evropske konvencije. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je nedonošenjem rješenja u skladu sa članom 202 stav 1 ZKP-a nakon isteka dva mjeseca od dana kada je doneseno posljednje rješenje o pritvoru povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2238/22 od 23. marta 2023. godine, tač. 26 i 28).
20. U konkretnom slučaju, rješenje Osnovnog suda od 24. oktobra 2022. godine o redovnoj kontroli pritvora koje apelant problematizuje je doneseno po službenoj dužnosti povodom dvomjesečne kontrole mjere pritvora apelantu, u smislu odredbe člana 202 stav 1 ZKP-a. Rješenje koje mu je prethodilo je doneseno 29. juna 2022. godine. Dakle, Osnovni sud je bio obavezan da izvrši kontrolu pritvora 29. avgusta 2022. godine. Međutim, Osnovni sud je preispitao opravdanost pritvora tek gotovo dva mjeseca nakon tog roka, tj. 24. oktobra 2022. godine. S obzirom na to, proizlazi da je Osnovni sud nedonošenjem rješenja u skladu sa članom 202 stav 1 ZKP-a, nakon isteka dva mjeseca od dana kada je doneseno posljednje rješenje o pritvoru, povrijedio apelantovo pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
21. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav da, s obzirom na temporalni karakter rješenja o produženju mjere pritvora, u situaciji kada utvrdi da je apelantovo lišavanje slobode po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom prava na slobodu i bezbjednost, te da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode po osporenim odlukama isteklo, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku produženja mjere pritvora (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tač. 68 i 69, s referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud napominje da je Osnovni sud obavezan da, ukoliko apelant bude u pritvoru u vrijeme prijema ove odluke, promptno preduzima radnje sudske revizije pritvora kako bi se poštovale garancije na ličnu slobodu i bezbjednost, kako je navedeno u ovoj odluci.
22. U pogledu navoda o dužini trajanja postupka, Ustavni sud primjećuje da je apelant ukazao na okolnost da je jedno ročište otkazano zbog toga što tužilac nije donio optužnicu, pa ona nije mogla biti pročitana. Osim tog navoda, apelant svoje tvrdnje o prekomjernoj dužini krivičnog postupka nije dalje argumentovao ili o tome ponudio dokaze. Stoga, Ustavni sud neće razmatrati pitanje dužine krivičnog postupka. U pogledu apelantovih navoda o prekomjernom trajanju pritvora, Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja, u kojima je utvrđeno da je pritvor i dalje neophodan, donesena u postupku sudske kontrole opravdanosti pritvora nakon potvrđivanja optužnice. Dalje, Ustavni sud zapaža da se, uz određena kašnjenja za koja je Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-2238/22 od 23. marta 2023. godine konstatovao da nisu u skladu s garancijama člana 5 st. 1 i 3 Evropske konvencije u smislu zakonitog i promptnog postupanja prilikom kontrole pritvora, razlozi za daljnje trajanje pritvora redovno kontrolišu pred nadležnim sudovima. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje na obrazloženja iz osporenih rješenja u kojima je utvrđeno da nije otklonjena opasnost od nove apelantove kriminalne aktivnosti, zbog čega je neophodno da ga se zadrži u pritvoru. Imajući u vidu navedeni zaključak redovnih sudova, odredbu člana 202 stav 2 tačka b) ZKP-a i okolnost da apelant osim navoda kojima ukazuje na dužinu trajanja pritvora o tome nije ponudio neke druge argumente ili dokaze, Ustavni sud ne smatra da apelantov pritvor traje nerazumno dugo. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije.
VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 st. 1 i 3 Evropske konvencije kada Osnovni sud nije u zakonskom roku iz odredbe člana 202 stav 1 ZKP-a izvršio kontrolu opravdanosti pritvora apelantu nego je rješenje donio gotovo dva mjeseca van roka u kojem je trebalo ispitati opravdanost pritvora.
24. Ustavni sud zaključuje da u situaciji kada apelant navodima o dužini trajanja pritvora nije uspio dovesti u pitanje zaključke redovnih sudova o neophodnosti njegovog daljnjeg zadržavanja u pritvoru nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije.
25. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić