Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1500/21 (S. K.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Dokaz
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1500/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić , potpredsjednici Valerija Galić i Angelika Nußberger, i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-1500/21, rješavajući apelaciju Saida Karalića, vlasnika zanatske radnje „KOVAN Z. R.“ Gračanica, osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saida Karalića, vlasnika zanatske radnje „KOVAN Z. R.“ Gračanica, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 Ps 095306 20 Rev od 12. januara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Said Karalić, vlasnik zanatske radnje „KOVAN Z.R.“ Gračanica, (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Enver Hogić, Amir V. Mešić i Azra Rustemović iz Tuzle, podnio je 29. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Ps 095306 20 Rev od 12. januara 2021. godine.
2. Tužitelj „Bioenergy“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 29. decembra 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv „Ukras“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: prvotuženi), apelanta kao drugotuženog i „Kovan M. I“. d.o.o Gračanica (u daljnjem tekstu: trećetuženi), radi raskida ugovora o kupoprodaji, povrata kupoprodajne cijene i naknade štete.
3. Presudom Općinskog suda broj 51 0 Ps 095306 19 Ps 2 od 5. novembra 2019. godine, odbijen je tužbeni zahtjev uz obavezivanje tužitelja na naknadu troškova postupaka, kako je precizno navedeno u izreci presude.
4. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Ps 095306 20 Pž 2 od 24. juna 2020. godine, tužiteljeva žalba je usvojena i prvostepena presuda preinačena tako što je utvrđeno da su raskinuti ugovori (ukupno 35 ugovora o kupoprodaji kotlova preciznije navedenih u izreci presude) koje je tužitelj kao kupac zaključio sa apelantom i prvotuženim kao prodavcima, te trećetuženim kao proizvođačem (u daljnjem tekstu: sporni ugovori). Apelant i trećetuženi su obavezani da tužitelju solidarno isplate iznose na ime povrata kupoprodajne cijene i naknade štete, sa kamatama i troškovima postupka kako je precizno navedeno u izreci presude.
5. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, naveo da iz provedenih dokaza u prvostepenom postupku proizlazi da nije sporno da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem koga je tužitelj u periodu od 3. novembra 2011. godine do 29. novembra 2013. godine kupio od apelanta, prvotuženog i trećetuženog 35 kotlova za zagrijavanje. Na svakom kotlu postojala je deklaracija sa naznačenom snagom uz koju je dostavljena “izjava o usklađenosti“ i „specijalna garancija“, uz garantni rok od 24 mjeseca. Utvrđeno je da je tužitelj sporne kotlove, također prodavao i ugrađivao u škole i druge javne ustanove i privredne subjekte. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je tužitelj ponuđenim dokazima uspio da dokaže da je „početkom 2014. godine“ od korisnika spornih kotlova primio reklamacije zbog kvarova na tim kotlovima, što je i dokazano nalazom i mišljenjem vještaka mašinske struke (četiri vještaka) Mašinskog fakulteta u Sarajevu od 18. jula 2017. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da iz navedenog nalaza vještaka proizlazi da sporni kotlovi nisu imali „ateste“, odnosno nisu imali energetsku snagu koja je zvanično upisana na deklaracijama, što je dovodilo do veće potrošnje „peleta“, a samim tim izgaranja i pucanja gorionika ili drugih dijelova. Kantonalni sud je istakao da je apelant kao tuženi bio dužan da, shodno odredbama člana 7. stav 1. i 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a) dokaže da utvrđene činjenice u nalazu vještaka mašinske struke nisu tačne, te da u tom pravcu predloži relevantne dokaze što, prema ocjeni Kantonalnog suda, nije dokazao. S druge strane, Kantonalni sud je zaključio da je tužitelj dokazao postojanje razloga za usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, shodno odredbama čl. 124. stav. 1., 132. stav 2, 479. i čl. 501. i 502. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Odluku o visini tužbenog zahtjeva, Kantonalni sud je temeljio na nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke i fakturama koje su apelant i prvotuženi dostavili tužitelju kao kupcu spornih kotlova koje je on u cijelosti i isplatio.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 51 0 Ps 095306 20 Rev od 12. januara 2021. godine, odbijena je apelantova revizija i drugostepena presuda potvrđena, te je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova nastalih izjavljenom revizijom. Cijeneći da je tužitelj za nedostatke i kvarove saznao tek kada su ga krajnji korisnici spornih kotlova o tome obavijestili, Vrhovni sud je zaključio da se u okolnostima konkretnog slučaja radilo o skrivenim nedostacima na stvari, u smislu odredaba čl. 482. i
485. ZOO. Prema mišljenju Vrhovnog suda, drugostepeni sud je za svoju odluku dao jasno i valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvata i Vrhovni sud, cijeneći da dati razlozi drugostepenog suda imaju uporište u provedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju, što apelantovom revizijom nije dovedeno u pitanje.
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu izčlana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je zbog pogrešne ocjene dokaza pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno pravo. U vezi s tim, smatra da osporena odluka ne zadovoljava zakonske standarde u pogledu ocjene izvedenih dokaza „jer su dokazi cijenjeni samo u interesu tužitelja“. Apelant je naveo da je ponudio dokaze iz kojih se mogao izvesti zaključak o postojanju poslovnog odnosa parničnih stranaka, te da određene nedostatke na spornim kotlovima nije prouzrokovao apelant. Zatim je kroz izvršenu analizu i svoju ocjenu nalaza i mišljenja vještaka Mašinskog fakulteta u Sarajevu, istakao da navedeni nalaz „nema dokaznu snagu za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava odnose na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni relevantni propisi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
12. Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP i ZOO, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje, svoje odlučenje detaljno obrazložio, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a i ZOO, čime je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud razmotrio apelantove navode u vezi sa primjedbama na nalaz vještaka mašinske struke sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu i jasno obrazložio zašto je prihvatio navedeni dokaz. Ovakva utvrđenja, Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno neosnovanim“. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje tog prava.
13. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić