Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1549/23 (A. R.)
Odluka donesena 27. 04. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1549/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 04. 2023.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 27. aprila 2023. godine, u predmetu broj AP-1549/23, rješavajući zahtjev Almina Raonića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Almina Raonića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Almin Raonić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo Pizović d.o.o. iz Sarajeva, podnio je 30. marta 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 042944 23 Kž 2 od 22. marta 2023. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 042944 23 Kv 3 od 10. marta 2023. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo mjeru pritvora, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Kantonalni sud je donio rješenje kojim je apelantu i ostalim osumnjičenima pritvor produžio za naredna tri mjeseca, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela i to apelant produženo krivično djelo organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelom izazivanje opće opasnosti. Pritvor je produžen zbog opasnosti da će ometati krivični postupak uticajem na saučesnike i zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Vrhovni sud je rješenjem broj 09 0 K 042944 23 Kž 2 od 22. marta 2023. godine žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant pobijao postojanje osnovane sumnje, odnosno dokaze koji je potkrepljuju, te je tvrdio da se ne postupa sa posebnom hitnošću. Također, apelant je ukazivao da ne postoji opasnost od uticaja na saučesnike, ukazujući na protek vremena. Apelant je isticao da opasnost od ponavljanja krivičnog djela u odnosu na njega nije konkretizovana. Vrhovni sud je ispitao žalbene navode i obrazložio zašto smatra da je žalba neosnovana.
4. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da mu je sud neosnovano produžio pritvor, jer ne postoje ni opšti ni posebni razlozi za produženje. Također, ukazuje da drugostepeni sud nije dao adekvatne razloge za odbijanje apelantovih prigovora. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom ukida mjera pritvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
7. Apelant traži donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor apelantu, koji je produžen osporenim rješenjima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na pravično suđenje, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi navedenog prava, temelji i zahtjev za određivanje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da takvi navodi sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
8. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić