Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-575/23 („PA-RENT“ d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-575/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-575/23, rješavajući apelaciju koju je podnio „PA-RENT“ d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka
a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „PA-
RENT“ d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036552 22 Uvp od 7. decembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „PA-RENT“ d.o.o. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, čiji je punomoćnik Ibrahim Šadić advokat iz Brčkog, podnio je 3. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 036552 22 Uvp od 7. decembra 2022. godine.
2. Rješenjem prvostepenog poreskog organa od 15. aprila 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog poreskog organa od 10. juna 2019. godine, apelantu je utvrđen dodatni razrez poreza na dodatnu vrijednost (PDV). Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UIO BiH) od 8. maja 2020. godine odbijena je apelantova žalba protiv drugostepenog rješenja.
3. Presudom Suda BiH od 20. jula 2022. godine, koja je potvrđena presudom tog suda od 7. decembra 2022. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja UIO BiH. Sud BiH je u obrazloženju osporene presude naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelant kao poreski obveznik, nakon uvoza robe, iskazao ulazni PDV u iznosu koji je utvrđen u skladu sa carinskom osnovicom. Međutim, ta osnovica je izmijenjena u odnosu na njenu fakturnu vrijednost po kojoj je apelant robu prodavao u daljnjem prometu. Prema Zakonu o PDV apelant je imao obavezu da ispravi ulazni porez za razliku koja se javlja, što nije učinio. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je UIO BiH pravilno korigovala ulazni PDV na način da je priznala apelantu ulazni PDV srazmjerno dijelu osnovice koji ulazi u kalkulaciju cijene koštanja i koji će biti korišten za oporezive svrhe u smislu člana 32. stav 2. Zakona o PDV-u. Konačno, u odnosu na dio ulaznog PDV-a plaćenog pri uvozu, koji za rezultat neće imati izlazni PDV, sud je naveo da je apelantu pravilno osporeno pravo na odbitak ulaznog PDV-a, primjenom člana 32. stav 1. i 2. Zakona o PDV-u.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da je Sud BiH pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da mu je neosnovano određen dodatni razrez PDV-a.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Lazauskai protiv Litvanije, odluka od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29. i Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman