Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4968/22 (A. D.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4968/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-4968/22, rješavajući apelacije Antonije Dedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Antonije Dedić podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 196285 19 Gž od 2. novembra 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4968/22
1. Antonija Dedić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 22. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 196285 19 Gž od 2. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 196285 17 P od 24.oktobra 2019. godine.
2. AP-5041/22
2. Apelantica je putem istog punomoćnika podnijela 28. decembra 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenih presuda.
Uvodne napomene
3. Apelantica u predmetu broj AP-4968/22 uz obrazac apelacije nije dostavila osporene presude nego je dostavila presude donesene u parničnom postupku koji je vođen po tužbi druge osobe, zbog čega je Ustavni sud dopisom od 28. decembra 2022. godine od apelantičinog punomoćnika zatražio da dostavi osporene odluke. Podneskom od 28. decembra 2022. godine apelantičin punomoćnik je obavijestio Ustavni sud da je greškom dostavio presude koje se odnose na drugu osobu koja je također podnijela apelaciju, te da je zbog toga apelantica ponovo podnijela apelaciju sa osporenim odlukama koja je zavedena pod brojem AP-5041/22. Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedenim apelacijama apelantica osporava istu odluku, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4968/22.
Osporene odluke
5. „UniCredit bank“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio je Općinskom sudu tužbu protiv apelantice radi isplate duga. Općinski sud je 28. maja 2018. godine dostavio apelantici tužbu radi davanja odgovora.
6. Općinski sud je Presudom broj 58 0 P 196285 17 P od 24. oktobra 2019. godine obavezao apelanticu da tužilacu, na ime duga, isplati novčani iznos određen u izreci prvostepene presude.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 196285 19 Gž od 2. novembra 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđena je prvostepena presuda.
8. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da su tužilac, kao davalac, i apelantica, kao korisnik, zaključili ugovor o kreditu. Zatim, utvrđeno je da je apelantica nije ispunjavala ugovorene obaveze zbog čega je tužilac otkazao navedeni ugovor. Takođe, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, utvrđen je iznos ukupnog dospjelog apelatičinog duga prema tužiocu na osnovu ugovora o kreditu. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke kao objektivan i sačinjen u skladu sa pravilima struke. Naime, kako je sud istakao, vještak je nalaz i mišljenje sačinio na osnovu raspoložive finansijske dokumentacije. Pri tome je vještak pojasnio da analitičke kartice predstavljaju dokument koji sa ekonomskog aspekta sadrži kompletan izvještaj svih uplata i isplata. Takođe, Kantonalni sud je obrazložio da nije sporno da su analitičke kartice privatna isprava ali da one predstavljaju dokaz u smislu člana 132. Zakona o parničnom postupku. Međutim, kako je sud dalje ukazao, onaj ko tvrdi da neka činjenica iz privatne isprave nije istinita, dužan je da te tvrdnje dokaže. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da apelantica tokom postupka nije osporavala vjerodostojnost činjenica navedenih u analitičkim karticama, nego je paušalno prigovorila da se nalaz nije mogao zasnivati na privatnim ispravama. Takođe, po ocjeni tog suda, apelantica nije dokazala je dug plaćen, kako je tokom postupka tvrdila. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je na osnovu člana 1065. u vezi sa članom 262. Zakona o obligacionim odnosima obavezao apelanticu da tužiocu isplati dug po ugovoru o kreditu. Apelacioni navodi
9. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelantica ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. U vezi s tim, apelantica maročito ističe da analitičke kartice predstvaljaju privatnu ispravu, kojom se ne potvrđuje istinitost onog što je u njima sadržano, zbog čega nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke nije objektivan. Takođe, apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te zahtijeva dosuđivanje nematerijalne štete.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantičinih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantičinim navodima, dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, Ustavni sud ne primjećuje da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je postupak od momenta kada je apelantici dostavljena tužba na odgovor do donošenja konačne odluke okončan u periodu od četiri godine i pet mjeseci. Imajući u vidu da su redovni sudovi u tom periodu donijeli dvije meritorne odluke, te da nije riječ o premetu koji je po zakonu hitne prirode, kao i da je apelantica do konačne odluke došla prije podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da u datim okolnostima dužina trajanja konkretnog postupka ne predstavlja kršenje ovog prava. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman