Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1353/23 (R. J.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1353/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-1353/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Reuf Jamaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Reuf Jamaković protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0007329 22 od 17. januara 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Reuf Jamaković zbog navodne povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Reuf Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, čiji je punomoćnik Suad Agić advokat iz Visokog, podnio je 17. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0007329 22 od 17. januara 2023. godine.

2. Apelant je podnio krivičnu prijavu protiv medicinske sestre zbog krivičnog djela nesavjesno liječenje, jer mu je neprikladnim apliciranjem injekcije oštetila nerv gluteusa. Apelant je protiv nje podnio i krivičnu prijavu zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza, jer je u parničnom postupku, u svojstvu svjedoka, dala lažni iskaz. Apelant je naveo da je u tom postupku presudom odbijen njegov tužbeni zahtjev i da je ta odluka zasnovana na njenom lažnom iskazu. Tužbenim zahtjevom je tražio da mu JU „Dom zdravlja“ Visoko naknadi materijalnu i nematrijalnu štetu zbog oštećenja zdravlja.

3. Naredbom o obustavi istrage Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (Tužilaštvo ZDK) od 13. oktobra 2022. godine, koja je potvrđena rješenjem tog tužilaštva od 5. decembra 2022. godine, odlučeno da se neće provoditi istraga protiv osumnjičene, jer nema dokaza da je počinila krivično djelo nesavjesno liječenje. Tužilaštvo je u obrazloženju navelo da je do ovog zaključka došlo nakon opsežno provedene istrage. Osim toga, navelo je da nije donosilo naredbu o provođenju istrage protiv medicinske sestre zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza. S tim u vezi je navelo da je navedena presuda donesena i na osnovu drugih dokaza, a ne samo iskaza medicinske sestre, pa ne postoji oblik krivičnog djela davanje lažnog iskaza.

4. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva od 17. januara 2023. godine odbijena je apelantova pritužba izjavljena protiv naredbe o obustavi istrage i rješenja Tužilaštva ZDK. Federalno tužilaštvo je u obrazloženju navelo da su u tom postupku pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice koje predstavljaju bitna obilježja krivičnih dijela propisanih zakonom. Dalje je navelo da su izvedeni pravilni zaključci i da je pravilno primijenjen Krivični zakon. Dovodeći u vezu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke s drugim provedenim dokazima, Federalno tužilaštvo je zaključilo da nema dokaza da je medicinska sestra počinila krivično djelo nesavjesno liječenje. Osim toga, navelo je i da ne postoje osnovi sumnje da je ona počinila krivično djelo davanje lažnog iskaza.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te član 12. stav 2. tačka d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojim se garantuje stvaranje uvjeta za osiguranje svima ljekarskih usluga i pomoći u slučaju bolesti. Apelant navodi da su nadležna tužilaštva u postupku u kojem je donesena osporena odluka pogrešno utvrdila odlučne činjenice i pogrešno primijenili relevantne propise. Također, apelant ukazuje na povredu prava na zdravstvenu zaštitu iz člana II.A.2.(1) o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Dopustivost ratione materie u odnosu na rješenje Federalnog tužilaštva od 17. januara 2023. godine

8. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelanta primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupak u kojem je donesena osporena odluka, odnosi na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana 12. stav 2. tačka d) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nenadležnost

10. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da mu je osporenom odlukompovrijeđeno pravo na zdravstvenu zaštitu iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo suda u Bosni i Hercegovini“. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji u dijelu koji se odnosi na povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1409/21 od 19. maja 2021. godine, odluka dostupna na Internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1353/23 (R. J.) | Sudska praksa | Aktio