Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1684/23 (M. S.)
Odluka donesena 27. 04. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1684/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
27. 04. 2023.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 27. aprila 2023. godine, u predmetu broj AP-1684/23, rješavajući zahtjev Muhameda Subašića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhameda Subašića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Subašić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Elma Arnautović, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 970973 23 Kž 5 od 24. marta 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev Ustavnom sudu da „donese privremenu mjeru kojom će narediti Općinskom sudu u Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) da apelanta odmah pusti na slobodu.“
2. Rješenjem broj 65 0 K 970973 23 Kv 6 od 16. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje), u postupku kontrole opravdanosti pritvora, shodno članu 151. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBIH), Općinski sud je utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor optuženom apelantu, koji mu je određen rješenjem broj 65 0 K 970973 23 Kv 4 od 17. novembra 2022. godine. Tim rješenjem je utvrđeno da i dalje postoji osnovana sumnje da je apelant počinio krivično djelo bludnih radnji iz člana 208. stav 2. u vezi stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBIH) i postojanja iteracijske opasnosti iz člana 146. stav (1) tačka c) ZKPFBiH. Apelantu je pritvor produžen pritvor za naredna dva mjeseca računajući od 16. marta 2023. godine i može trajati do 16. maja 2023. godine ili druge odluke suda. Određeno je da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru, kao i da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje
3. U rješenju je navedeno da je Općinski sud, nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta, usvojio prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), i rješenjem broj 65 0 K 970973 23 Kv 4 od 17. novembra 2022. godine apelantu produžio pritvor, koji je određen i produžen tokom istrage. Dalje, Općinski sud je zaključak o daljnjem postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti i postojanju posebnog pritvorskog razloga, zasnovao na dokazima koji su dostavljeni u spis prilikom potvrđivanja optužnice i izvedenim dokazima u toku glavnog pretresa. Ti dokazi su u rješenju detaljno interpretirani i analizirani.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 K 970973 23 Kž 5 od 24. marta 2023. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, nakon interpretiranja sadržaja žalbe, u cijelosti podržao razloge za produženje pritvora iz prvostepenog rješenja. Također, Kantonalni sud je naglasio da iz prvostepenog rješenja jasno proizlazi da je Općinski sud prilikom donošenja prvostepenog rješenja, postupao po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 151. stav (1) ZKP FBiH, a ne po prijedlogu tužitelja.
5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjem prekršeno prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant smatra da je redovni sud nezakonito postupao prilikom donošenja osporene odluke (kao i ranije odluke o kontroli pritvora) jer je tu odluku donio „po službenoj dužnosti“, bez postojanja tužiočevog prijedloga. Apelant ističe da je izložen pravnoj nesigurnosti i neizvjesnosti jer ne zna po kom osnovu i koliko dugo će se nalaziti u pritvoru. Budući da se, kako apelant navodi, nezakonito nalazi u pritvoru, predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će narediti Općinskom sudu da ga odmah pusti na slobodu.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
8. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio njegovo puštanje na slobodu iz pritvora koji mu je produžen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić