Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1957/21 (Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1957/21

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1957/21, rješavajući apelaciju Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nussberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 449768 16 Rsž od 17. februara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neosnovana apelacija Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 449768 16 Rsž od 17. februara 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 449768 16 Rsž od 17. februara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 449768 14 Rs od 10. maja 2015. godine.

2. Apelant je dopunio apelaciju 23. novembra 2021. godine (dostavio je rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda, ali to rješenje nije osporio).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog, Općinskog suda i advokata Damira Katice, koji je u postupku zastupao I. Z. (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 9. decembra 2021. godine i 3. marta 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 14., 15. i 22. decembra 2021. godine, te su navedeni odgovori 10. aprila 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. Punomoćnik tužitelja u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Tužitelj je 30. jula 2014. godine podnio tužbu protiv apelanta radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud je 3. septembra 2014. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor.

7. Presudom Općinskog suda od 10. maja 2015. godine apelantu je naloženo da tužitelju isplati razliku naknade na ime minulog rada za vremenski period od 1. jula 2011. godine do 1. jula 2014. godine u novčanom iznosu preciziranom u izreci presude, uvećanom za zakonske zatezne kamate.

8. U obrazloženju Općinski sud je naveo da je utvrdio da je tužitelj zasnovao radni odnos kod apelanta 18. novembra 2008. godine, da je kod apelanta bio zaposlen i ranije, te da je tužiteljev prethodni poslodavac bio UNIS – Tas Tvornica automobila, Sarajevo - Vogošća (u periodu od 4. oktobra 1979. godine do 30. aprila 2000. godine). Dalje je istakao da je nesporno da je u toku tužiteljevog radnog odnosa došlo do promjene poslodavca, kako je to detaljno obrazloženo u presudi. Općinski sud je zaključio da se radni staž tužitelja u preduzeću UNIS – Tas Tvornica automobila i kod apelanta ima smatrati radnim stažom kod istog poslodavca, u smislu člana 13. Općeg kolektivnog ugovora za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OKU). Stoga je u cijelosti udovoljeno tužbenom zahtjevu primjenom odredbe navedenog člana.

9. Presudom Kantonalnog suda od 17. februara 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju Kantonalni sud je istakao da su neosnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka. Dalje, naveo je da je taj sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza u skladu sa odredbama čl. 8. i 123. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio pravno relevantne činjenice za donošenje odluke, te o tužbenom zahtjevu odlučio u skladu sa odredbom člana 2. stav 1. ZPP. Kantonalni sud je citirao sadržaj odredaba člana 13. OKU, te je istakao da se pravilnim tumačenjem ovih odredaba može zaključiti da tužitelju pripada pravo na povećanje osnovne plaće i za godine radnog staža kod „drugih“ poslodavaca. Naime, tužitelj ima pravo i na naknadu za radni staž ostvaren prije nego što je postao apelantov uposlenik, jer se radi o promjeni poslodavca, zbog čega se tužitelju treba uračunati i radni staž ostvaren prije nego što je zasnovao radni odnos kod apelanta. Pri tome, Kantonalni sud se pozvao i na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-3648/10 od 20. decembra 2012. godine. U konačnici, zaključio je da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

10. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ponavlja navode koje je iznosio tokom postupka pred redovnim sudovima. Naročito ističe da su redovni sudovi pogrešno tumačili odredbu člana 13. OKU i da su pogrešno zaključili da se u minuli rad računa rad ostvaren kod drugih poslodavaca. Također, apelant ukazuje na kršenje odredaba parničnog postupka (čl. 7., 8., 123. i 231. ZPP). Dalje, traži da Ustavni sud naloži isplatu naknade štete apelantu u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. b)Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede apelantovih prava. Općinski sud je naveo da je zaduženom sudiji spis presigniran, te da ne može obrazlagati čime se drugi sudija rukovodio kod donošenja prvostepene presude.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 123. (1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku. Član 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

13. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 54/05 i 62/08)

Pravo na povećanje plaće za godine radnog staža Član 13. Osnovna plaća povećava se za svaku godinu radnog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da ukupno povećanje ne može biti veće od 20%. Pod radnim stazom u smislu stava 1. ovog člana podrazumijeva se i radni staž proveden kod poslodavca u slučaju promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr: zbog prodaje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, promjene oblika društva i dr.). VI.Dopustivost i meritum

14. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

U odnosu na osporenu odluku

18. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

19. Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koje je isticao tokom postupka pred redovnim sudovima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe OKU i ZPP, u obrazloženjima osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi više puta razmatrao iste apelacione navode istog apelanta, te je u vezi s tim zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2281/22 od 19. januara 2023. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je, u odnosu na osporene odluke, prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

20. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na suđenje u razumnom roku

21. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidim Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je relevantan period od dana dostavljanja tužbe na odgovor (3. septembar 2014. godine), tj. dana kada su za apelanta nastupila prava i obaveze kao stranke u postupku, do donošenja presude Kantonalnog suda 17. februara 2021. godine, što ukupno iznosi šest godina i nešto više od pet mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o predmetu koji je prema odredbama ZPP hitne prirode, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja postupka.

23. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao oko osam mjeseci, dok je Kantonalnom sudu trebalo pet godina i oko devet mjeseci da odluči o žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

25. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32-34.), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 650,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostala prava

26. U vezi sa navodima o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao i koristio mogućnost podnošenja zakonom propisanih pravnih lijekova. Činjenica da korištenje pravnih lijekova nije rezultovalo odlukom kojom bi apelant bio zadovoljan ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga su i ovi apelantovi navodi neosnovani.

27. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava zasniva na istim tvrdnjama koje je istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je postupak trajao šest godina i nešto više od pet mjeseci, od čega pet godina i oko devet mjeseci pred Kantonalnim sudom, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke.

29. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, jer nije bilo moguće zaključiti da su redovni sudovi odluke donijeli proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

30. Nema povrede ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kada je apelant imao mogućnost i koristio zakonom propisane pravne lijekove, a činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultovali apelantovim uspjehom u postupku ne pokreće pitanje povrede navedenog prava.

31. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1957/21 (Volkswagen Sarajevo d.o.o. Vogošća) | Sudska praksa | Aktio