Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3600/21 (L. L.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3600/21

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3600/21, rješavajući apelaciju Luke Luburića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Luke Luburića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390669 16 Gž od 19. siječnja 2021. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Luki Luburiću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Luke Luburića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 390669 16 Gž od 19. siječnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Luka Luburić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 23. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 390669 21 Rev od 13. srpnja 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 390669 16 Gž od 19. siječnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 390669 13 P od 13. studenog 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-887/21 od 21. travnja 2021. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant 18. ožujka 2021. godine podnio protiv osporene presude Kantonalnog suda iz točke 1. ove odluke jer je apelant protiv navedene presude izjavio reviziju. Ustavni sud je u odluci ukazao da nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, apelant ima mogućnost ponovo podnijeti apelaciju u kojoj je dužan navesti i tu odluku Ustavnog suda.

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 22. srpnja 2022. godine zatraženo je od Općinskog suda, Kantonalnog suda te Zaštitnog fonda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. srpnja 2022., Općinski sud 19. kolovoza 2022. godine, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

5. Odgovori na apelaciju su 7. rujna 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 6. studenog 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete.

8. Presudom Općinskog suda obvezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 2.017,00 KM, i to na ime duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti, te za pretrpljeni bol i strah, sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obvezan je tuženi apelantu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.476,85 KM. Istom presudom odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu troškova liječenja, sve preciznije navedeno u izreci presude.

9. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant nakon provedenog vještačenja tužbeni zahtjev opredijelio na novčani iznos od 2.317,00 KM. Također je naveo da je apelant u postupku uspio u procentu od 87,05 %. Sud je ukazao da je odluku o troškovima donio u skladu s odredbom članka 386. stavak (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je detaljno pobrojao u čemu se ti troškovi sastoje.

10. Presudom Kantonalnog suda žalba tuženog je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena tako što je tuženi obvezan apelantu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 927,56 KM. U preostalom dijelu žalba tuženog je odbijena kao neutemeljena i prvostupanjska presuda potvrđena.

11. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da su sve procesne radnje poduzete u vrijeme dok je vrijednost spora iznosila 3.310,00 KM. Dalje je naveo da se apelantovi troškovi sastoje od troškova za sastavljanje izvansudskog zahtjeva, sastavljanje tužbe, zastupanja na pripremnom ročištu, pristupa na dva ročišta koja su odgođena, zastupanja na ročištu na glavnoj raspravi, iznosa PDV-a, troškova vještačenja, troškova sudske pristojbe na tužbu (sve preciznije navedeno u presudi), te da ukupno iznose 1.520,60 KM. S obzirom na to da je apelantu konačno dosuđen novčani iznos od 2.017,00 KM, sud je zaključio da je apelantov uspjeh u postupku 61 %, te da mu razmjerno tome pripadaju troškovi postupka u iznosu od 927,56 KM.

12. Dalje je ukazao da je šteta nastala na području Općine Ljubuški, gdje apelant ima prebivalište i gdje je sjedište odvjetničkog ureda njegovog punomoćnika, te da je apelant prema izberivoj mjesnoj nadležnosti tužbu mogao podnijeti pred sudom gdje je šteta nastala. U skladu s tim je ukazao da troškovi apelantovog punomoćnika za uporabu vlastitog automobila na relaciji Ljubuški-Sarajevo-

Ljubuški, kao i troškovi odsustva iz ureda zbog pristupa na ročištima nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 387. stavak (1) ZPP-a. Također je ukazao da apelantu nisu dosuđeni troškovi pristojbe na presudu jer nema dokaza da ih je platio. Kantonalni sud je istaknuo da je odluku o troškovima postupka donio u skladu s odredbama članka 386. stavak (2) i članka 387. stavak (1) ZPP-a.

13. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a koje se odnose na troškove postupka, te da mu nisu pravilno dosuđeni troškovi postupka u odnosu na uspjeh u sporu. Apelant navodi da u trenutku podnošenja tužbe nije mogao znati vrijednost spora, odnosno da je vrijednost spora mogao opredijeliti tek nakon provedenog vještačenja. Osim toga, smatra da mu je Kantonalni sud trebao dosuditi troškove prijevoza i troškove odsustva iz ureda za punomoćnika. Konačno, apelant smatra da je postupak predugo trajao, te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju

15. Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, odnosno da je apelacija neutemeljena.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 386. stavak (2) (2) Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.

Članak 387. stavak (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti.

VI.Dopustivost i meritum

17. Budući da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud podsjeća da je u točki 2. ove odluke već konstatirao da je apelant prije podnošenja ove apelacije podnosio apelaciju protiv navedene presude Kantonalnog suda, pa će Ustavni sud kao relevantan datum podnošenja apelacije uzeti u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP-887/21. U odnosu na tu presudu, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

21. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42 −45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

22. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da apelant osporava presudu Kantonalnog suda u odnosu na dosuđene troškove postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim niti očigledno nerazumnim.

Ustavni sud naglašava da redovni sudovi imaju diskrecijsko pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji način će stranke snositi troškove postupka i da u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredbi o tome što se smatra djelomičnim uspjehom u parnici odredbe ZPP-a tumače u skladu s načelima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-536/04 od 27. svibnja 2005. godine, toč. 22. i 23., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je pitanje u svezi s odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova prijevoza i troškova odsustva iz ureda razmatrao u više odluka i da u svezi s tim nije utvrdio proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi, npr. Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-3184/17 od 22. svibnja 2019. godine, točka 27., dostupnu na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni stajalište koje je o spornom pitanju zauzeo u svojoj praksi, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje u navedenoj odluci.

23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, stavak 18.).

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe 6. studenog 2013. godine pa do donošenja presude Kantonalnog suda 19. siječnja 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi sedam godina i dva mjeseca.

26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka.

27. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao dvije godine, dok je Kantonalnom sudu bilo potrebno razdoblje od pet godina i osam mjeseci da odluči o žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

28. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

30. Apelant također smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije imajući u vidu da je parnični postupak trajao sedam godina i dva mjeseca, od čega pred Kantonalnim sudom pet godina i osam mjeseci, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

32. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantovi navodi da je Kantonalni sud postupao proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

33. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3600/21 (L. L.) | Sudska praksa | Aktio