Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/23 (S. S.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1644/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-1644/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Sead Sarajlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sead Sarajlić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 296628 22 Gvlž od 13. januara 2023. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) s prebivalištem u Njemačkoj, čiji je punomoćnik Saliha Begić advokatica iz Tuzle, podnio je 4. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 296628 22 Gvlž od 13. januara 2023. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. septembra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog suda od 13. januara 2023. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka, pravosnažno okončanog presudom prvostepenog suda od 17. jula 2019. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka po zakonskom osnovu propisanom članom 255. stav (1) tač. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (ZPP). Naime, kako je istakao, apelant je tvrdio da je tužilac A.S. u tužbi označio apelanta kao lice nepoznatog prebivališta, iako je njegova adresa poznata, zbog čega mu je prvostepeni sud u postupku čije ponavljanje traži nezakonito postavio privremenog zastupnika, pa mu nije bilo onemogućeno da raspravlja pred sudom. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud, u skladu s članom 296. stav 2. tačka 4. ZPP, rješenjem postavio apelantu privremenog zastupnika tek nakon što je u više navrata bezuspješno pokušao da mu dostavi tužbu na odgovor i to na adresu u inostranstvu i na adresu njegovog posljednjeg poznatog prebivališta, te na adresu za koju je tužilac imao saznanje da apelant na njoj boravi za vrijeme dok se nalazi u Bosni i Hercegovini. Dalje, sud je istakao da je po naznaci dostavljača, koji je pokušavao dostaviti tužbu apelantu na adresu navedenu u tužbi, evidentirano da je po izjavi komšija apelant odselio u inostranstvo. Također je istakao da u zvaničnim evidencijama prebivališta/boravišta nema evidentiranih podataka o apelantovoj adresi prebivališta/boravišta na teritoriji Bosne i Hercegovine. Stoga je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi, radi zaštite apelantovih interesa, postavio apelantu advokata kao privremenog zastupnika. Iz tih razloga sud je zaključio da su neosnovane apelantove tvrdnje da je u postupku pred prvostepenim sudom učinjena povreda člana 255. stav (1) tač. 2. i 3. ZPP. U konačnici, sud je naveo da apelant nije učinio vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za njega biti donesena povoljnija odluka, a u smislu člana 259. stav 2. ZPP. Stoga je sud zaključio da je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka neosnovan.

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“. Dakle, ne raspravlja se o meritumu spora (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponavljanje postupka (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.

6. Ustavni sud smatra da se u ovom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, takav postupak ne ulazi u obim prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1644/23 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio