Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2428/21 (V. G.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Kolektivni ugovor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2428/21

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2428/21, rješavajući apelacije Vinke Grgić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. siječnja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije Vinke Grgić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055834 16 Rsž od 11. svibnja 2021. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Vinki Grgić u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 1.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Vinke Grgić podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055834 16 Rsž od 11. svibnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vinka Grgić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 10. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 055834 16 Rsž od 11. svibnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 Rs 055834 14 Rs od 18. veljače 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2428/21.

2. Apelantica je posredstvom istog odvjetnika 28. prosinca 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 Rs 055834 21 Rev od 21. rujna 2021. godine te protiv prethodno navedenih odluka. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4440/21.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2428/21.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda, zatim od hotela „Brotnjo“ d.d. Čitluk (u daljnjem tekstu: tuženi), te od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je u razdoblju od 20. prosinca 2021. do 10. ožujka 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Tuženi i Općinski sud u Mostaru nisu dostavili odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

6. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 27. prosinca 2021. do 22. ožujka 2023. godine, pa su navedeni odgovori 2. i 29. ožujka 2023. godine dostavljeni apelantičinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

7. Apelantica je 26. listopada 2011. godine Općinskom sudu u Mostaru podnijela tužbu protiv tuženog radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 V 100626 14 V od 26. svibnja 2014. godine usvojen je prijedlog Općinskog suda u Mostaru i određeno da će u konkretnom predmetu postupati Općinski sud. Predmet je 5. kolovoza 2014. godine dostavljen Općinskom sudu na postupanje.

9. Presudom Općinskog suda od 18. veljače 2016. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi obveže da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike neisplaćenih plaća i naknada po osnovi rada u vrijeme praznika, prekovremenog rada i rada subotom i nedjeljom, te naknada za prijevoz i korištenje godišnjeg odmora, kao i da joj uplati razliku doprinosa na plaću za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je u dokaznom postupku pročitao i izvršio uvid u predložene materijalne dokaze, da je apelantica saslušana u svojstvu parnične stranke, te da je, na apelantičin prijedlog, odredio vještaka ekonomske struke. Općinski sud je, dalje, naveo da se tuženi izjasnio da nema sačuvane evidencije o prisustvu na radu za sporno razdoblje jer tu vrstu dokumentacije čuva samo jednu godinu. Zbog toga vještak nije mogao obračunati razlike potraživanih naknada po osnovi rada u vrijeme praznika, prekovremenog rada i rada subotom i nedjeljom. U odnosu na naknadu za korištenje godišnjeg odmora, Općinski sud se pozvao na odredbu članka 19. Općeg kolektivnog ugovora za teritorij FBiH (u daljnjem tekstu: OKU) i naveo da se ta naknada nije mogla isplatiti budući da je tuženi u relevantnim godinama poslovao s gubitkom. Ukazano je da je vještak naknadu za korištenje godišnjeg odmora obračunao i prema odredbama Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama zaposlenika i poslodavaca za djelatnost trgovine, ugostiteljstva i turizma na području FBiH (u daljnjem tekstu: GKU). Međutim, GKU se primjenjuje u poduzećima s većinskim državnim kapitalom, a tuženi je poduzeće u privatnom vlasništvu.

10. Presudom Kantonalnog suda od 11. svibnja 2021. godine odbijena je apelantičina žalba i prvostupanjska presuda je potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je u postupku određeno vještačenje, da je tuženi vještaku dostavio dio dokumentacije, ali da mu nije dostavio evidencije o prisustvu na radu. Kantonalni sud je istaknuo da apelantica neutemeljeno prigovara da vještak nije utvrdio podatke o njezinom prisustvu na poslu jer apelantica nije konkretno odredila iz čega bi proizlazili takvi podaci. U svezi s tim, ukazao je da su neutemeljeni navodi o povredi članka

135. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, prvostupanjski sud je naložio vještaku da nalaz sačini na temelju dokumentacije u spisu i dokumentacije koja se nalazi kod tuženog. Kako je navedeno, da bi se navedena odredba mogla primijeniti apelantica je trebala navesti konkretne isprave koje traži da tuženi dostavi, što svakako nije „relevantna financijska dokumentacija“. Osim toga, istaknuo je da apelantica svojim navodima nije dovela sud u sumnju o stručnosti i objektivnosti vještaka, a okolnost što vještak nije imao podatke koji bi ukazali na utemeljenost tužbenog zahtjeva nije razlog za dopunu vještačenja. Osim toga, sud je istaknuo da je pravilno utvrđeno da apelantici ne pripada pravo na naknadu za korištenje godišnjeg odmora jer je tuženi u relevantnim godinama poslovao s gubitkom.

11. Rješenjem Vrhovnog suda od 21. rujna 2021. godine odbačena je apelantičina revizija.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelantica navodi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica ponavlja navode koje je isticala tijekom postupka, a naročito ističe da je dokazala utemeljenost svojih potraživanja te da je sporna bila samo visina. U svezi s tim, smatra da je prvostupanjski sud proizvoljno primijenio odredbe ZPP-a. Dalje, apelantica smatra da je bilo neophodno dopuniti nalaz i mišljenje, odnosno odrediti drugog vještaka, te da se visina potraživanja mogla utvrditi iz „druge računovodstvene dokumentacije“. Zatim navodi da je stavljena u neravnopravan položaj s obzirom na to da tuženi vještaku nije dostavio relevantnu dokumentaciju. Apelantica, dalje, ukazuje na to da je vještak primjenom GKU-a obračunao iznos koji mu je na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora tuženi ostao dužan, što sud nije cijenio. Također, apelantica navodi da je odluka drugostupanjskog suda nezakonita, odnosno da nije obrazložena. Osim toga, apelantica ukazuje da je postupak dugo trajao, što je suprotno pravu na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije te traži naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.b)Odgovori na apelaciju

13. Vrhovni, Kantonalni i Općinski sud su naveli da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelantičina prava. Općinski sud je naveo tijek postupka od ustupanja predmeta na nadležno postupanje.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Članak 7. stavak (1) (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 135. st. (4) i (5) (4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu niječe da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokazi. (5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili niječe da se isprava kod nje nalazi.

Članak 155. stavak (3) (3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno očitovanje stranaka, odrediti drugoga vještaka.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

15. Opći kolektivni ugovor za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 54/05 i 62/08) u relevantnom dijelu glasi:

Regres za godišnji odmor

Članak 19.

Zaposlenik ima pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u visini najmanje 50% prosječne neto plaće svih zaposlenih ostvarene kod poslodavca u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod uvjetom da privredni subjekt -poslodavac nije prethodnu poslovnu godinu završio sa gubitkom. VI.Dopustivost i meritum

16. U konkretnom slučaju apelantica je u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda osporila i rješenje Vrhovnog suda od 21. rujna 2021. godine (predmet broj AP-

4440/21). Budući da je navedenim rješenjem apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda od 11. svibnja 2021. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-2428/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava isključivo dio presude koji se odnosi na naknadu po osnovi rada u vrijeme praznika, prekovremenog rada i rada subotom i nedjeljom te naknadu za korištenje godišnjeg odmora. U svezi s tim, apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje

18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava ve-zana za krivične postupke.

19. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

20. Ustavni sud uočava da apelantica smatra da je stavljena u neravnopravan položaj jer tuženi vještaku nije dostavio relevantnu dokumentaciju. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud za ljudska prava; u daljnjem tekstu: Europski sud), Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. svibnja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, točka 48.). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su u postupku provedeni dokazi koje je predložila apelantica, te da je i ona saslušana u svojstvu parnične stranke. Pri tome, Ustavni sud posebno zapaža da je Kantonalni sud ukazao da apelantica nije konkretno navela isprave koje traži da tuženi dostavi a iz kojih bi proizlazili podaci o njezinom prisustvu na poslu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da ne proizlazi da je apelantica predlagala i druge dokaze na te okolnosti, a da su redovni sudovi taj prijedlog odbili. Dakle, Ustavni sud ne uočava da je apelantici kao tužiteljici na bilo koji način bilo uskraćeno pravo da u postupku sudjeluje ravnopravno s tuženim, odnosno da je u postupku došlo do kršenja načela ravnopravnosti stranaka, zbog čega su ti apelantičini navodi neutemeljeni.

21. Ustavni sud, dalje, uočava da apelantica smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

22. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog stanja slijedi da apelantica nije dokazala da je radila prekovremeno, za vrijeme vikenda i praznika, te da joj ne pripada pravo na regres budući da je tuženi u relevantnim godinama poslovao s gubitkom. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, dovodeći u svezu utvrđeno činjenično stanje s relevantnim odredbama ZPP-a i OKU-a, suprotno apelantičinim navodima, dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev. Pri tome, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali detaljna i relevantna obrazloženja koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Naročito, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda proizlazi da apelantica svojim navodima nije dovela sud u sumnju o stručnosti i objektivnosti vještaka te da nije bilo razloga za dopunu vještačenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud i te apelantičine navode ocjenjuje neutemeljenim.

23. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

24. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe, dakle od 26. listopada 2011. godine, do donošenja presude Kantonalnog suda 11. svibnja 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što iznosi devet godina i oko sedam mjeseci. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku koji je prema zakonskim odredbama hitne prirode, da se nije radilo o složenom predmetu te da apelantica svojim postupcima nije utjecala na duljinu trajanja postupka.

26. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je tužba podnesena Općinskom sudu u Mostaru koji je podnio prijedlog za delegiranje nadležnosti. Ustavni sud iz spisa predmeta ne može sa sigurnošću utvrditi kada je podnesen navedeni prijedlog za delegiranje nadležnosti. Dalje, Ustavni sud zapaža da je na temelju rješenja Kantonalnog suda predmet dostavljen na postupanje Općinskom sudu tek nakon dvije godine i devet mjeseci od podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud također iz spisa ne može sa sigurnošću utvrditi kada je predmet dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po prijedlogu za delegiranje nadležnosti. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u Mostaru nije dostavio odgovor na apelaciju. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio nakon jedne godine i šest mjeseci od ustupanja predmeta na nadležno postupanje. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbi donio tek nakon pet godina i oko tri mjeseca, a da se u odgovoru na apelaciju nije izjasnio o navodima o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti, za što ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53.–

66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

27. Na temelju iznesenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

28. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32.–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti ukupan iznos od 1.100,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Pravo na imovinu

29. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantičine tvrdnje o povredi tog prava temelje na istim navodima koje je isticala u svezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je u prethodnim točkama ove odluke zaključio da su ti navodi neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da je postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao devet godina i oko sedam mjeseci, od čega pet godina i oko tri mjeseca pred Kantonalnim sudom u žalbenom postupku, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za tako dugo trajanje postupka.

31. Ustavni sud, nasuprot prethodno navedenom, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je prekršeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku, odnosno da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

32. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2428/21 (V. G.) | Sudska praksa | Aktio