Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-344/23 (A. S. i drugi)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Ratna šteta
- Naknada štete
- Zastara
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-344/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-344/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Almin Selimović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Almin Selimović, Almir Selimović, Almira Karić, Elvedina Cimirotić Selimović i Fata Selimović protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061271 19 Gž od 22. novembra 2022.
godine, Ismet Bečirović protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061421 19 Gž od 5. januara 2023. godine, Ziba Graho protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061488 19 Gž od 8. februara 2023. godine, Ibro Selimović, Ekrem Selimović, Alija Selimović, Ismet Selimović, Zejna Kukić, Ziba Lulić i Fatija Sefer protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061273 19 Gž od 8. marta 2023. godine, Mirsad Munikoza protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061288 19 Gž od 28. februara 2023. godine i Elvedin Grcić i Edvin Grcić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 061524 19 Gž od 28. februara 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-344/23
1. Almin Selimović, Almir Selimović, Almira Karić, Elvedina Cimirotić Selimović i Fata Selimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Konjica, koje zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnijeli su 19. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 061271 19 Gž od 22. novembra 2022. godine.
2. AP-552/23
2. Ismet Bečirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnio je 1. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 061421 19 Gž od 5. januara 2023. godine.
3. AP-1285/23
3. Ziba Graho (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Konjica, koju zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnijela je 15. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 061488 19 Gž od 8. februara 2023. godine.
4. AP-1649/23
4. Ibro Selimović, Ekrem Selimović, Alija Selimović, Ismet Selimović, Zejna Kukić, Ziba Lulić i Fatija Sefer (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prozora, koje zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnijeli su 4. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 061273 19 Gž od 8. marta 2023. godine.
5. AP-1662/23
5. Mirsad Munikoza (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnio je 5. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 061288 19 Gž od 28. februara 2023. godine.
6. AP-1669/23
6. Elvedin Grcić i Edvin Grcić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prozora, koje zastupa Advokatsko društvo „Greda“ d.o.o. Konjic, podnijeli su 5. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 061524 19 Gž od 28. februara 2023. godine. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-344/23.
Činjenice
8. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda obavezan je prvotuženi (N. M.) da apelantima, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliskog lica, isplati novčane iznose određene u izrekama prvostepenog suda, dok su tužbeni zahtjevi apelanata u odnosu na drugotuženu (Federacija BiH) odbijeni kao neosnovani.
9. Kantonalni sud je u obrazloženjima naveo da je u postupcima pred prvostepenim sudom utvrđeno da je pravomoćnom presudom Suda BiH prvotuženi, kao pripadnik HVO-a, proglašen krivim zato što je počinio krivično djelo zločina protiv čovječnosti. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se rok zastare potraživanja iz odredbe člana 377. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) može primijeniti samo prema učiniocu krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovara za štetu umjesto faktičkog učinioca krivičnog djela. Dakle, u odnosu na drugotuženu se nije mogao primijeniti rok zastare iz člana 377. ZOO, već samo zastarni rok propisan odredbom člana 376. ZOO. Tom odredbom je propisano da potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju u roku od pet godina od kada je šteta nastala. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su sporne štete nastale u ratu, te da početak roka zastare teče od 23. decembra 1996. godine kada je ukinuta neposredna ratna opasnost. Imajući u vidu da su tužbe podnijete 2018. godine, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su sporna potraživanja zastarjela u smislu odredbe člana 376. ZOO jer je objektivni petogodišnji rok zastare istekao 23. decembra 2001. godine.
Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da se rok zastare iz člana
377. ZOO treba primijeniti i na Federaciju BiH, kao i na neposrednog učinioca krivičnog djela.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da u većem broju svojih odluka nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zato što su redovni sudovi zauzeli stav da se odredba člana 377. ZOO primjenjuje u odnosu na učinioca krivičnog djela, a da se u odnosu na treće lice, koje inače odgovara za štetu umjesto faktičkog učinioca krivičnog djela, primjenjuje odredba člana 376. ZOO (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1719/22 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
17. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić