Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4511/22 (TMD-MIBO d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Obezbjeđivanje plaćanja poreza,doprinosa i kazni
  • Proporcionalnost
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Porez
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4511/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-4511/22, rješavajući apelaciju koju je podnio TMD-MIBO d.o.o. Brčko, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio TMD-

MIBO d.o.o. Brčko protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 037891 22 Uvp od 2. studenog 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. TMD-MIBO d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dejan Rakić odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 1. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 037891 22 Uvp od 2. studenog 2022. godine.

2. Rješenjem Uprave za neizravno oporezivanje BiH, odsjeka za poreze RC Tuzla od 3. rujna 2019. godine, apelantu je utvrđen razrez neizravnih poreza i naloženo mu je da uplati dodatno utvrđene obveze, u novčanom iznosu koji je naveden u izreci rješenja. Presudom Suda BiH od 4. kolovoza 2022. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv navedenog rješenja. Presudom Suda BiH (vijeća Apelacijskog odjeljenja) od 2. studenog 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

3. U obrazloženju osporene presude, Sud BiH je naveo da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da su apelant, kao proizvođač i TMD GROUP d.o.o. Gradačac, kao kupac, zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji. Tim ugovorom je ugovoreno da kupac nabavi i proda proizvođaču sirovine, razne vrste alata, repromaterijala, ulja i maziva, te da proizvođač navedeni materijal preuzme i kupcu isporuči gotove proizvode i otpad od sirovina po utvrđenim normativima. Također, ugovoreno je da je u prodajnu cijenu gotovog proizvoda uračunata i cijena otpada proizvodnje, te da je proizvođač gotovog proizvoda dužan dostaviti kupcu špenu i krupni otpad uz otpremnicu. U vezi s tim, Sud BiH je istaknuo da je porezni organ pravilno utvrdio da se u procesu proizvodnje pojavljuje špena i krupni otpad, koji se skladišti u krugu apelanta, sve do njegove prodaje i predaje krajnjem kupcu. Naime, sud je ukazao da se prilikom fakturiranja kupcu, na fakturi navodi samo gotov proizvod, označen određenom šifrom, dok se špena i krupni otpad ne navodi u fakturi. Također, sud je naveo da promet navedenog otpada, povezanoj pravnoj osobi, apelant nije evidentirao u knjizi izlaznih faktura, niti u PDV prijavi. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o isporuci usluga, već dobara tj. otpadnog materijala, koji nije fakturiran po isporuci gotovog proizvoda, niti po isporuci same špene, sud je zaključio da su neutemeljeni apelantovi navodi da nije bilo dodatnog prometa po tom osnovu. Budući da apelant nije izvršio obradu izlaznog PDV-a na promet špene, sud je zaključio da je porezni organ pravilno utvrdio da je apelant postupio suprotno odredbama čl. 3., 17., 20., 38. stavak 2. i 39. stavak 5. Zakona o PDV-u.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tijekom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da je Sud BiH, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da je do prometa otpada došlo u trenutku ispostavljanja fakture za gotov proizvod, da naknada koju je obračunao kupcu uključuje i naknadu za nastali otpad, te da je u trenutku izdavanja računa potpuno oporezivana PDV-om.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

7. U svezi apelantovih navoda o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“, koje je u „općem interesu“ i do kojeg je došlo zbog naplate neizravnih poreza na temelju PDV kao „javnih prihoda“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o PDV-u, u obrazloženju osporene odluke, dao jasne razloge zbog čega je prihvatio kao pravilno odlučenje poreznog organa. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH ukazao da se u konkretnom slučaju radi o isporuci dobara tj. otpadnog materijala, te da za navedeni promet apelant nije izvršio obradu izlaznog PDV-a, kako je to već navedeno. Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očigledno (prima facie) neutemeljeni.

8. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljna, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4511/22 (TMD-MIBO d.o.o. Brčko) | Sudska praksa | Aktio