Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1286/23 (Kantonalna bolnica "Dr. fra Mihovil Sučić" Livno)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1286/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-1286/23, rješavajući apelacije koje je podnijela Kantonalna bolnica „Dr. fra Mihovil Sučić“ Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Kantonalna bolnica „Dr. fra Mihovil Sučić“ Livno protiv presuda Kantonalnog suda u Livnu br. 68 0 Rs 059359 22 Rsž od 28.
decembra 2022. godine, 68 0 Rs 059361 22 Rsž od 28. decembra 2022. godine, 68 0 Rs 059465 22 Rsž od 9. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059460 22 Rsž od 9. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059385 22 Rsž od 12. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059410 22 Rsž od 12. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059386 22 Rsž od 12. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059493 22 Rsž od 16. januara 2023. godine, 68 0 Rs 059389 22 Rsž od 16. januara 2023. godine i 68 0 Rs 059384 22 Rsž od 20.
januara 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1286/23
1. Kantonalna bolnica „Dr. fra Mihovil Sučić“ Livno (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 13. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 059359 22 Rsž od 28. decembra 2022. godine.
2. AP-1288/23
2. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 13. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059361 22 Rsž od 28. decembra 2022. godine.
3. AP-1416/23
3. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059465 22 Rsž od 9. januara 2023. godine.
4. AP-1417/23
4. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059460 22 Rsž od 9. januara 2023. godine.
5. AP-1418/23
5. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059385 22 Rsž od 12. januara 2023. godine.
6. AP-1419/23
6. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059410 22 Rsž od 12. januara 2023. godine.
7. AP-1420/23
7. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059386 22 Rsž od 12. januara 2023. godine.
8. AP-1465/23
8. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 24. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059493 22 Rsž od 16. januara 2023. godine.
9. AP-1466/23
9. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 24. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059389 22 Rsž od 16. januara 2023. godine.
10. AP-1555/23
10. Apelantica, čiji je punomoćnik Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 28. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 68 0 Rs 059384 22 Rsž od 20. januara 2023. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i da se zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1286/23.
Činjenice
12. Presudama Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koje su potvrđene osporenim presudama Kantonalnog suda, obavezana je apelantica da tužiocima B. M., I. J., V. M., S. K., A. J., K. Č., K. M., M. Č., K. B. i. I. Č. isplati određene novčane iznose na ime regresa, odmora u toku radnog dana i prekovremenog rada za određene vremenske periode, a nekim tužiocima i troškove prevoza na posao i s posla (sve preciznije navedeno u izrekama presuda), dok su preostali dijelovi tužbenih zahtjeva, preciznije navedeni u izrekama presuda, odbijeni.
13. Općinski sud je u obrazloženjima svojih odluka, u relevantnom dijelu, naveo da među strankama nije sporno da su tužioci bili apelanticini zaposlenici u utuženom periodu. Međutim, sporno je da li tužiocima pripada pravo da se dnevna pauza uračunava u radno vrijeme, kao i visina njihovih potraživanja. Sud je, prije svega, ukazao da je odredbom člana 20. st. 1, 2, 3. i 4. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u djelatnosti zdravstva na području Kantona 10 (Kolektivni ugovor) propisano da se odmor u toku radnog vremena uračunava u radno vrijeme. U konkretnim slučajevima, sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrdio da apelantica tužiocima u radno vrijeme nije uračunavala odmor od 30 minuta u toku radnog vremena. Apelantica se pozivala na odredbu člana 44. stav 3. Zakona o radu prema kojoj se vrijeme odmora ne uračunava u radno vrijeme. U vezi s tim, sud je ukazao da je članom 19. Zakona o radu propisano da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu utvrditi povoljnija prava od prava utvrđenih zakonom. Zatim da je stavom 3. tog člana propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, primjenjuje se za radnika povoljnije pravo, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno. Također, sud je naveo da Zakon o radu nije zabranio da se ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu pravo na pauzu uračuna u radno vrijeme. Zbog toga je sud naveo da su neosnovani apelanticini navodi u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, sud je zaključio da apelantica nije pravilno obračunala, pa time ni isplatila plaću tužiocima.
14. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenih odluka naveo da je prvostepeni sud na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrdio da postoji razlika u broju sati prikazanih u apelanticinim evidencijama o korištenju radnog vremena/šihtericama i sati prikazanih u obračunskim listama plaća. Naime, u šihtericama je evidentirano radno vrijeme od osam sati, dok je u obračunskim listama plaća prikazano 7,5 sati dnevnog rada. Također je utvrdio da se utvrđena razlika plaće odnosi na neplaćene pauze. U vezi s tim, sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno obavezao apelanticu da tužiocima isplati razlike neisplaćenih plaća na ime neplaćenog odmora u toku radnog vremena.
Apelacioni navodi
15. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi u postupcima u kojima su donesene osporene odluke pogrešno primijenili relevantne propise. Apelantica ističe da nije dužna obračunati i platiti tužiocima plaću za vrijeme odmora u toku radnog vremena u trajanju od najmanje 30 minuta, jer se to vrijeme, prema članu 44. stav 3. Zakona o radu, ne uračunava u radno vrijeme.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
19. S obzirom na apelanticin pravni status, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
20. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
21. Ustavni sud ukazuje da se apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
22. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelanticinih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali relevantne razloge za svoja odlučenja kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito ukazuje da je prvostepeni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, dovoljno obrazložio zaključak koji se tiče obaveze uračunavanja odmora u toku radnog vremena u radno vrijeme, čime je u potpunosti odgovorio na apelanticine navode. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
23. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da apelanticini navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić