Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3249/22 (Udruženje „Aarhus centar u BiH“)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3249/22
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3249/22, rješavajući apelaciju Udruženja „Aarhus centar u BiH“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nussberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 24. oktobar 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijelo Udruženje „Aarhus centar u BiH“.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 041398 22 U.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 09 0 U 041398 22 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Udruženje „Aarhus centar u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 17. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u postupku izdavanja okolinske dozvole za zatvaranje i sanaciju odlagališta šljake i pepela „Plane“ i „Divkovići I i II“. Taj postupak se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 09 0 U 041398 22 U. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federalnog ministarstva okoliša i turizma (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Ministarstvo su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja 10. aprila 2023. godine. Apelant nije dostavio izjašnjenja.
4. Ustavni sud je dopisom od 3. septembra 2025. godine tražio informaciju od Kantonalnog suda da li je okončan postupak pred tim sudom. U odgovoru Kantonalnog suda od 15. septembra 2025. godine je navedeno da odluka u konkretnoj upravnoj stvari još nije donesena, ali da se s obzirom na dinamiku Plana rješavanja predmeta očekuje njeno donošenje u slijedećih 15 dana. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. JP „Elektroprivreda BiH“, podružnica Termoelektrana Tuzla je 11. decembra 2018. godine dostavila Ministarstvu zahtjev za ocjenu Studije o procjeni uticaja na okoliš u postupku dobijanja dozvole za zatvaranje navedenih odlagališta šljake i pepela. Također, uz zahtjev za izdavanje okolišne dozvole dostavljen je plan upravljanja otpadom i plan rehabilitacije. Nadalje, 5. septembra 2019. godine održana je javna rasprava radi upoznavanja javnosti sa navedenim projektom. Zatim, Ministarstvo je 13. juna 2019. godine imenovalo stručnu komisiju za ocjenu navedene studije, koja je imala zadatak da ocijeni studiju i dokumentaciju za zatvaranje navedenih odlagališta šljake i pepela. U tom postupku, Ministarstvo je rješenjem od 12. aprila 2022. godine izdalo traženu okolišnu dozvolu. Apelant je 9. maja 2022. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu radi poništenja rješenja kojim je izdata okolišna dozvola, koja je kod tog suda zavedena pod brojem 09 0 U 041398 22 U. Ministarstvo je 6. juna 2022. godine Kantonalnom sudu dostavilo odgovor na tužbu i spis predmeta. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po podnesenoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je 9. maja 2022. godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe o kojoj Kantonalni sud još nije donio odluku. Apelant navodi da je upravni spor potrebno okončati hitno, jer ako sudski postupak i dalje bude trajao, osporeni akt Ministarstva će se primjenjivati u formatu koji nije prihvatljiv sa aspekta zaštite okoliša i ljudskih prava u oblasti okoliša. Naime, bez adekvatnog drenažnog sloja, dolazi do nužnog zagađenja podzemnih voda, a samim tim i ugrožavanja pitke vode koju građani koriste u svojim domaćinstvima. Najzad, apelant ističe da se predmeti koji se tiču okoliša moraju rješavati hitno, u suprotnom nastaju nesagledive i nepopravljive posljedice po okoliš i ljude, a ovaj slučaj je dokaz tome. b)Odgovor na apelaciju
8. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u tom upravnom sporu presuda nije donesena.
9. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da je 6. juna 2022. godine Kantonalnom sudu dostavilo odgovor na tužbu i kompletan spis predmeta u originalu.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
12. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
14. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
17. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o njegovoj tužbi radi poništenja navedene okolišne dozvole, koja nije prihvatljiva sa aspekta zaštite okoliša, uskraćen suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje. Ustavni sud smatra da je ishod ovog postupka odlučujući za apelantova građanska prava i obaveze, jer nastoji da ostvari sudsku zaštitu svog zdravlja i svoje životne sredine, od štetnih uticaja koji bi mogli biti izazvani sanacijom i zatvaranjem navedenih deponija na način propisan okolišnom dozvolom. Zbog toga je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
18. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zagarantovanog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud naglašava da pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda Airey protiv Irske, 1979. godine). U vezi s tim, Ustavni sud ističe da član 6. stav 1. Evropske konvencije jamči pravo na pristup sudu radi odluke u građanskim sporovima. Evropski sud smatra da pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo dobiti „odluku“ suda o sporu. Naime, Evropski sud konstantno ističe da Evropska konvencija jamči prava koja nisu teorijska ili iluzorna, nego prava koja su praktična i djelotvorna (vidi, loc.cit. presuda Airey, stav 24).
Također, Ustavni sud ukazuje da pravo na pristup sudu nije apsolutno, ono može biti podložno ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup po sâmoj svojoj prirodi zahtijeva uređenje od države, koja uživa određenu slobodu procjene u ovom pogledu (vidi Evropski sud, Zubac protiv Hrvatske [Vv], presuda od 5. aprila 2018. godine, predstavka broj 40160/12, tačka 78.). Kako je navedeno, ta ograničenja ne smiju ograničavati niti umanjiti pristup pojedincu na takav način ili u tolikoj mjeri da se naruši sama suština prava. Osim toga, takva ograničenja neće biti u skladu sa članom 6. stav 1. ako ne slijede legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići (vidi Evropski sud, Oktay Alkan protiv Turske, presuda od 20. juna 2023. godine, predstavka broj 24492/21, tačka 66).
19. Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud zapaža da se postavlja pitanje da li je u konkretnom slučaju, nepostupanjem Kantonalnog suda, umanjeno apelantovo pravo na pristup sudu u tolikoj mjeri da je narušena sama suština tog prava. Ustavni sud s tim u vezi ističe da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju uopće nije ponudio opravdanje za svoju neaktivnost u apelantovom predmetu, niti je obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se nedonošenjem presude, uz neizvjesnost kad bi presuda uopće mogla biti donesena, apelantu ograničava suštinski i djelotvoran pristup sudu. Samim tim doveden je u pitanje suštinski zahtjev prava na pravično suđenje, a to je pravo na sudsku odluku o podnesenom tužbenom zahtjevu. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, smatra da propust Kantonalnog suda da otpočne postupak radi donošenja odluke o apelantovoj tužbi u konkretnom slučaju predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
20. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog propusta Kantonalnog suda da u upravnom sporu donese odluku o podnesenoj tužbi, što je dovelo do toga da je apelant pristup sudu imao samo formalno ali ne i suštinski.
22. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman