Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1563/21 (S. M.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Miješanje u privatni život
- Lični podaci
- Proporcionalnost u kontekstu člana 8. EK
- Privatni život
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine · čl. 18
- Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine
- Zakon o zaštiti ličnih podataka
- Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni i dopuni Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Zakon o zaštiti ličnih podataka
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01 i 47/04)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/01, 16/02 i 32/07)
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o agenciji za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine
- Pravilnik o načinu pristupa evidencijama i razmjeni podataka
- Pravilnik o načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti ličnih podataka
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti ličnih podataka
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1563/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1563/21, rješavajući apelaciju Stefana Mačkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Stefana Mačkića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031568 20 Uvp od 4. marta 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Stefan Mačkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dragana Stanković, advokat iz Banje Luke, podnio je 7. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 031568 20 Uvp od 4. marta 2021. godine i S1 3 U 031568 19 U od 7. jula 2020. godine i Rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) broj UP1 03-1-37-1-131-4/18 EM od 8. februara 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 13. februara 2023. godine je od Suda BiH, Agencije, kao i Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (u daljnjem tekstu: IDDEEA) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su u periodu od 16. do 27. februara 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 18. aprila 2023. godine dostavio apelantovom punomoćniku.
4. Apelant je 22. aprila 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Povodom apelantovog zahtjeva za pristup informacijama IDDEEA je dopisom od 12. juna 2018. godine dostavila apelantu podatke koje je tražio. Naime, IDDEEA je obavijestila apelanta da raspolaže njegovom fotografijom i otiskom prstiju koje je dao prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje ličnih dokumenata. IDDEEA je takođe obavijestila apelanta da te podatke čuva trajno u centralnim evidencijama, koje su zaštićene od svakog neovlašćenog pristupa, te da nije raspolagala s apelantovim podacima.
7. Imajući u vidu navedeni dopis, kao i mišljenje IDDEEA-e od 24. aprila 2018. godine, iz kojeg proizlazi da IDDEEA raspolaže biometrijskim podacima građana Bosne i Hercegovine koji imaju izdatu ličnu kartu od 2002. godine i pasoš nakon 2009. godine, apelant je podnio prigovor Agenciji. Apelant je podnio prigovor protiv IDDEEA-e zbog povrede prava na privatnost „u vidu neosnovane i nedozvoljene obrade“ njegovih biometrijskih podataka. Apelant je, u suštini, istakao da smatra da trajno čuvanje biometrijskih podataka predstavlja neosnovanu i nedozvoljenu obradu podataka. Na osnovu toga zatražio je da Agencija naloži IDDEEA-i da momentalno prestane s obradom njegovih otisaka prstiju, da se uzdrži od buduće obrade, osim u obimu koji je potreban za proces izdavanja lične karte ili pasoša, pa do dana njegovog izdavanja, ali ne više i duže od toga, kao i da uništi njegove otiske prstiju s kojima raspolaže.
8. Rješenjem Agencije broj UP1 03-1-37-1-131-4/18 EM od 8. februara 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor podnesen protiv IDDEEA-e zbog neosnovane i nedozvoljene obrade biometrijskih podataka. Agencija je u obrazloženju istakla da je u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka IDDEEA kontrolor koji obrađuje (obrada ličnih podataka podrazumijeva i pohranu podataka) posebnu kategoriju apelantovih ličnih podataka (otiske prstiju) prikupljenih u svrhu izdavanja lične karte i pasoša. Agencija je ukazala da član 9. Zakona o zaštiti ličnih podataka propisuje zabranu obrade posebnih kategorija ličnih podataka, osim izuzetaka, između ostalog, kada je to „od posebnog javnog interesa ili u drugim slučajevima propisanim zakonom“. U vezi s tim, Agencija je istakla da su relevantni propisi u ovoj upravnoj stvari Zakon o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o IDDEEA-i) i Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o ličnoj karti). Agencija je ukazala šta je propisano odredbama člana 8. Zakona o IDDEEA-i, kao i čl. 6. i 7. Zakona o ličnoj karti, te je istakla da je obrada otisaka prstiju kao posebne kategorije ličnih podataka zasnovana na relevantnom zakonu kojim su taksativno propisani organi ovlašćeni da prikupljaju podatke. Dakle, kako je obrazloženo, IDDEEA je, na osnovu zakonom propisanih nadležnosti, pohranila apelantove otiske prstiju koje je prikupio nadležni organ prilikom izdavanja lične karte. Agencija je naglasila da pohranjeni podaci nisu vlasništvo IDDEEA-e, kako je to pogrešno navedeno u prigovoru, već Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUPRS), pa IDDEEA nije ni ovlašćena da propisuje rokove čuvanja spornih podataka u evidencijama. Agencija je ukazala da je, pored zakonskih uslova za obradu biometrijskih podataka (otisaka prstiju) u svrhu izdavanja lične karte, Zakonom o putnim ispravama BiH takođe propisana obaveza davanja biometrijskih podataka u svrhu izdavanja pasoša.
9. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031568 19 U od 7. jula 2020. godine odbijena je apelantova tužba, a Presudom Suda BiH broj S1 3 U 031568 20 Uvp od 4. marta 2021. godine odbijen je i apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je pravilan zaključak da je postupak obrade apelantovih biometrijskih podataka u svrhu izdavanja lične karte i pasoša, koji je sprovela IDDEEA, izvršen u skladu sa zakonskim propisima. Sud BiH je istakao da je odredbom člana 8. Zakona o IDDEEA-i propisana nadležnost i djelokrug IDDEEA-e, između ostalog, i nadležnost da vodi evidenciju ličnih karata i pasoša (stav 3. tač. c) i d)). Zatim je ukazao da je stavom 4. navedenog člana propisano da je IDDEEA isključivo nadležna za tehničko održavanje i elektronsko arhiviranje podataka i informacija koje se vode u evidencijama, dok je stavom 5. propisano da IDDEEA nije vlasnik podataka pohranjenih u evidencijama, nego je to izvorni organ. Sud BiH je istakao da je izvorni organ u konkretnom slučaju MUPRS jer je on u skladu sa članom 7. Zakona o ličnoj karti nadležan za izdavanje, poništavanje i zamjenu ličnih karata, pa i za određivanje roka čuvanja podataka. Samim tim, kako je obrazloženo, IDDEEA je na zakonit i pravilan način obradila i pohranila apelantove biometrijske podatke. Sud BiH je istakao da zbog toga nije mogao udovoljiti apelantovom prijedlogu da Sud BiH dostavi Ustavnom sudu zahtjev za „pitanje saglasnosti člana 8. stav 3. tač. c) i d) Zakona o IDDEEA-i sa čl. I st. 1. i 2. i II st. 1, 2. i 3. tačka f) i 6. Ustava Bosne i Hercegovine i tačkom 7. Aneksa Ustava Bosne i Hercegovine, a u skladu sa članom IV stav 3. tačka c) Ustava Bosne i Hercegovine“. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je zaključio da je IDDEEA u skladu s izričitim ovlašćenjima iz člana 8. Zakona o IDDEEA-i pohranila apelantove otiske prstiju, čiji je vlasnik izvorni organ – MUPRS shodno članu 7. Zakona o ličnoj karti. Sud BiH je naglasio da apelant u svom zahtjevu za vanredno preispitivanje, osim što opširno izlaže navodne povrede Zakona o IDDEEA-i, koje ničim ne dokazuje, sasvim pogrešno „poistovjećuje status nosioca podataka i vlasnika podataka u odnosu na obradu ličnih podataka u svrhu izdavanja identifikacionih dokumenata“.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant je istakao kako su Agencija i Sud BiH u suštini zaključili da je zakonita sporna obrada apelantovih biometrijskih podataka, ali bez obrazloženja legitimnosti, srazmjernosti i nužnosti te obrade. Apelant je takođe istakao da nisu razmotreni njegovi navodi zašto je takvo tumačenje zakonskih propisa proizvoljno. Apelant je ukazao da je zanemaren veoma bitan argument da je članom 30. Zakona o zaštiti ličnih podataka propisano da se prigovor može podnijeti i protiv kontrolora i protiv obrađivača podataka, a da je IDDEEA „u najmanju ruku obrađivač podataka“. Naime, ukoliko je MUPRS kontrolor ili „vlasnik“ podataka, nesporno je da je IDDEEA obrađivač i da obrađuje apelantove podatke. Apelant je istakao da je Sud BiH „morao da udovolji njegovom prijedlogu da pred Ustavnim sudom pokrene pitanje ustavnosti odredbi člana 8. stav (3) tač.
c) i d) Zakona o IDDEEA-i“. Naime, kako je obrazloženo, ukoliko se prihvati tumačenje da te odredbe predviđaju masovno, centralizovano i trajno čuvanje biometrijskih podataka svih građana, onda one nisu kompatibilne s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da bi masovno, centralizovano i trajno čuvanje biometrijskih podataka svih građana moralo biti zakonom propisano sasvim jasno i izričito, bez prostora za bilo kakvu nedoumicu u tumačenju, jer bi u suprotnom takvo normiranje bilo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine. Apelant je istakao da je tokom cijelog postupka ukazivao da postoji mnogo manje intruzivan način postizanja istog legitimnog cilja. To je skladištenje biometrijskih podataka isključivo na samom identifikacionom dokumentu, dok bi se u centralizovanim bazama čuvale isključivo „heš vrijednosti“ tih biometrijskih podataka, koje bi verifikovanim elektronskim potpisom potvrđivala država i tako obezbijedila njihovu vjerodostojnost. Apelant je istakao da je riječ o veoma jednostavnoj, pouzdanoj i besplatnoj tehnologiji, koja se koristi svakodnevno, u svim sferama digitalnog života. Apelant je na kraju istakao da i dalje smatra da Zakon o IDDEEA-i predviđa jedino skladištenje biometrijskih podataka u samim identifikacionim ispravama, a u evidencijama jedino podatke o ispravama koje su izdate (tip isprave, kome je izdata, kada, koji joj je rok važenja itd.), ali ne i biometrijskih podataka, što znači da miješanje nije ni zakonito.
b) Odgovori na apelaciju
11. Sud BiH je istakao da je obrada apelantovih otisaka prstiju izvršena isključivo u propisanom okviru za obradu posebne kategorije ličnih podataka, u skladu s relevantnim zakonskim odredbama. Sud BiH je istakao da stoga nema povrede člana 8. Evropske konvencije, posebno jer apelant nije dokazao da su navedeni podaci upotrijebljeni protiv apelanta na bilo koji način.
12. Agencija je, između ostalog, istakla da su u odnosu na obradu biometrijskih podataka u konkretnom slučaju relevantne odredbe Zakona o ličnoj karti i Zakona o putnim ispravama BiH, kojim je propisana obrada otisaka prstiju u svrhu izdavanja lične karte ili putne isprave. Agencija je takođe istakla da apelant poistovjećuje vlasnika podataka i nosioca podataka, pogrešnim razumijevanjem uloge i nadležnosti IDDEEA-e, u odnosu na prikupljanje i obradu biometrijskih podataka u svrhu izdavanja ličnih dokumenata, koje vrše nadležni organi unutrašnjih poslova. Agencija je istakla da apelant nije pružio bilo kakav argument da su za njega nastale štetne posljedice proistekle iz primjene zakonskih propisa.
13. IDDEEA je u suštini istakla da postupa u okviru svojih ovlašćenja i nadležnosti, shodno relevantnim zakonskim odredbama.
14. U izjašnjenju na odgovore apelant je, pored navoda koje je istakao u apelaciji, naveo da su neosnovani navodi da sporni podaci nisu upotrijebljeni protiv njega. Naime, apelant je istakao da on ne može znati da li su podaci upotrijebljeni protiv njega jer tokom postupka nisu predočeni dokazi i jemstva o bezbjednosti i odgovarajućem i sistemskom nadzoru nad funkcionisanjem i korišćenjem baze u koju se ti podaci pohranjuju. Apelant je istakao da nije ni nužno da ti podaci budu upotrijebljeni protiv njega da bi došlo do povrede. Apelant smatra da bi u suprotnom država mogla da snima sve što radi apelant i da to trajno pohranjuje u bazu, uz tvrdnju da se to ni protiv koga ne upotrebljava.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 56/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. stav (3) tač. c) i d) i st. (4) i (5) (Djelokrug i nadležnosti Agencije) (3) Agencija vodi evidenciju:
c) ličnih karata državljana Bosne i Hercegovine;
d) građanskih, službenih i diplomatskih pasoša; (4) Agencija je isključivo nadležna za tehničko održavanje i elektronsko arhiviranje podataka i informacija koje se vode u evidencijama definisanim u stavu (3) ovog člana, kao javnog dobra na nivou Bosne i Hercegovine. (5) Agencija nije vlasnik podataka pohranjenih u evidencijama definisanim u stavu (3) ovog člana, nego je to izvorni organ.
Član 11. (Povjerljivost i zaštita podataka) (1) Lični podaci biće povjerljivi i mogu se prikupljati i obrađivati samo u skladu sa zakonom koji reguliše oblast zaštite ličnih podataka i drugim relevantnim zakonima. (2) Svi podaci i evidencije iz djelokruga Agencije su službena tajna, osim ako zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno. Svi zaposleni u Agenciji dužni su čuvati sve podatke i evidencije do kojih dođu u svom radu u Agenciji, kao službenu tajnu. (3) Na prijedlog direktora Agencije, Savjet ministara donijeće propis o mjerama za zaštitu tajnosti i bez[b]jednosti podataka i evidencija u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.
Član 23. (Pravni akti Agencije) (1) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, Savjet ministara, na prijedlog direktora Agencije, donijeće sljedeće pravne akte:
a) Pravilnik o mjerama zaštite podataka i evidencija kao i odgovornosti u vezi sa zaštitom službene tajne;
b) Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija;
c) Pravilnik o popisu opreme i prijenosu vlasništva. (2) U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, direktor Agencije, uz saglasnost Savjeta ministara, donijeće sljedeće pravne akte:
a) Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Agencije;
b) Pravilnik o načinu pristupa evidencijama i razmjeni podataka.
16. Zakon o ličnoj karti državljana Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 32/01, 16/02, 32/07, 53/07, 56/08 i 18/12)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Državljanin stariji od 18 godina sa prebivalištem u BiH dužan je da ima ličnu kartu izdatu u mjestu prebivališta.
Raseljeno lice sa boravištem u BiH (u daljem tekstu: raseljeno lice) dužno je da ima ličnu kartu izdatu u mjestu boravišta. Lice koje je izgubilo državljanstvo BiH ili koje više nema prebivalište u BiH mora bez odlaganja vratiti ličnu kartu nadležnom organu.
Državljanin može imati samo jednu ličnu kartu i nije dužan da je da na uvid ako to nije predviđeno zakonom.
Državljanin ne smije ustupiti svoju ličnu kartu drugom licu niti smije koristiti kao svoju ličnu kartu drugog lica.
Državljanin mora navesti svoj poštanski broj i adresu. Međutim, ova informacija se ne pojavljuje na ličnoj karti.
Od državljanina BiH može se tražiti kopija lične karte, samo u postupku revizije ili prestanka državljanstva BiH i kada je to zakonom propisano.
Član 6. stav (1) tač. 8, 9. i 10. i st. (4), (7) i (8)
Podaci o državljaninu Bosne i Hercegovine koji se evidentiraju prilikom podnošenja zahtjeva za ličnu kartu su:
8. fotografija,
9. potpis,
10. otisci prstiju, […] Ukoliko su u matičnim knjigama na osnovu kojih se upisuju podaci u evidencije lične karte upisana posebna slova koja nisu definisana zvaničnim jezicima i pismima u Bosni i Hercegovini, onda se ta slova prebacuju shodno međunarodnim standardima, a prema Uputstvu koje donosi direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija).
Nadležni organi, definisani u članu 7. ovog zakona, dostavljaju elektronskim putem naloge za upis podataka u obrazac lične karte Agenciji. Agencija upisuje podatke u obrazac lične karte i uspostavlja skladište obrazaca ličnih karata na jednom mjestu u BiH.
Agencija donosi podzakonske akte da bi se obezbijedila odgovarajuća zaštita tih podataka, u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH i Zakonom o Agenciji.
Član 7. stav (1)
Izdavanje, poništavanje i zamjenu ličnih karata u okviru svoje nadležnosti u Federaciji BiH vrše kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova, u Republici Srpskoj Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a i u Brčko Distriktu BiH nadležni organ koji funkcionalno djeluje kao državna institucija (u daljnjem tekstu: nadležni organ).
Član 22.
U skladu sa Zakonom o Agenciji koji reguliše oblast centralne evidencije i razmjene podataka na nivou BiH, vodi se i održava centralna evidencija putem elektronske obrade podataka (u daljnjem tekstu: centralna evidencija) o izdatim, zamijenjenim i poništenim ličnim kartama.
Entitetska ministarstva unutrašnjih poslova mogu održavati elektronsku evidenciju o ličnim kartama koje su izdate, zam[i]jenjene ili poništ[e]ne na području entiteta.
Nadležni organ vodi i održava mjesnu evidenciju putem elektronske obrade podataka (u daljem tekstu: mjesna evidencija) o ličnim kartama koje su u njegovoj jurisdikciji izdate, zamijenjene i poništene.
Član 23. stav (1) tačka a)
Centralna, entitetske i mjesne evidencije sadrže sljedeće lične podatke:
a) podaci sadržani u članu 6. st. 1. do 3.;
Član 25.
Organi ovlašteni za vođenje i održavanje centralne, entitetskih i mjesnih evidencija u članu 22. mogu prikupljati, obrađivati, pohranjivati i koristiti lične podatke iz evidencije jedino u svrhu provođenja ovog zakona, ako zakonom nije drugačije propisano.
Podaci iz člana 23. ovog zakona brišu se pri izdavanju nove lične karte ili pet godina nakon isteka roka važenja lične karte.
Izuzetno od stava 2. ovog člana, napomena o zabrani korištenja lične karte za prelazak državne granice kako je predviđeno u članu 18. briše se nakon godinu dana od prestanka postojanja razloga za upisivanje te informacije.
17. Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08 i 39/08 – ispravka, 60/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 4. stav 1.
Putne isprave za državljane BiH u smislu ovog Zakona su: pasoš, diplomatski pasoš, službeni pasoš, zajednički pasoš, putni list, pomorska, odnosno brodarska knjižica i drugi dokumenti kojima se, u skladu sa međunarodnim ugovorima, omogućava putovanje državljana BiH u inostranstvo.
Član 19c. stav (1)
Uz zahtjev za izdavanje elektronske putne isprave podnosilac zahtjeva, odnosno lice za koje se po zahtjevu nadležnog organa izdaje putna isprava dužno je dati lične biometrijske podatke (slika, otisak dva prsta i potpis) radi autentifikacije za koju se koriste jedinstvene fiziološke karakteristike svakog čovjeka kako bi ga IT sistem autentificirao.
18. Pravilnik o načinu pristupa evidencijama i razmjeni podataka („Službeni glasnik BiH“ broj 35/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 1. (Predmet) (1) Ovim Pravilnikom propisuje se način i postupak pristupa i razmjene podataka, koje u skladu sa članom 8. stav (3) a u vezi sa članom 20. stav (1) Zakona o Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) vodi Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija), u ime izvornih organa. (2) Ovim Pravilnikom se u skladu sa članom 9. Zakona, definišu tehnička i operativna pravila pristupa podacima i detaljnije definiše prenos i razmjena podataka.
Član 13. (Tehnička pravila zaštite i razmjene podataka) (1) Računarska oprema koja se koristi za dostavljanje podataka i pristup podacima mora biti korištena i administrirana prema s[lj]edećim pravilima:
a) Izvorni, prijemni organ i drugo pravno lice koje ima odobren stalan pristup putem SGT obrazca koji se nalazi u prilogu ovog Pravilnika imenuje nadležnog administratora koji je zadužen za administraciju korisnika ispred izvornog organa, prijemnog organa ili pravnog lica i zadužen je za sp [r]ovođenje pravila sigurnosti definisanih od strane Agencije.
b) Mrežna oprema putem koje se pristupa sistemu Agencije treba da je fizički osigurana i da je fizički i logički pristup omogućen samo u prisustvu administratora.
c) Radnoj stanici i drugoj opremi predviđenoj za obradu i pristup podacima mogu pristupati isključivo zaposlenici izvornog, prijemnog organa ili pravnog lica koji su raspoređeni da rade na poslovima obrade podataka u svrhu dostave u centralni registar. Radnoj stanici može pristupiti i ovlašteni administrator izvornog organa, prijemnog organa ili pravnog lica, samo uz prisustvo referenta-operatera i u slučaju otklanjanja kvarova.
d) Nakon dobijenog ovlaštenja zaposlenik je odgovoran za zakonitu upotrebu šifre i čuvanje tajnosti iste od neovlaštenog pristupa drugim osobama. Zaposlenik je obavezan da jednom mjesečno vrši zamjenu šifre (password-a).
e) Svaki zaposlenik koji pristupa radnim stanicama za obradu i pristup podacima mora imati prethodno dodijeljeno svoje korisničko ime i šifru (username/password).
f) Zaposlenik kome nije dodijeljeno korisničko ime i šifra, a radi na poslovima obrade i pristupa podacima, ne može pristupati nijednom računaru za obradu podataka.
g) Zabranjeno je pristupanje ili rad na radnim stanicama za obradu i pristup podacima pod tuđim korisničkim imenom.
h) Svim drugim zaposlenicima izvornog organa, prijemnog organa ili pravnog lica i ostalim osobama strogo je zabranjen pristup prostorijama u kojima se nalaze radne stanice za obradu i pristup podacima.
i) Na svim radnim stanicama zabranjeno je korištenje flopy disc drive i CD ROM-a, ukoliko nije drugačije definisano od strane Agencije. Onesposobljavanje svih računarskih komponenti na radnim stanicama za obradu podataka na sistemu putem koga se dostavljaju podaci je odgovornost administratora.
j) Zaposlenicima koji koriste radne stanice za obradu podataka zabranjuje se svako instaliranje i korištenje bilo kakvog softvera putem fleš memorijskih medija preko USB portova.
k) Nakon završetka radnog vremena predviđenog za obradu i pristup podacima zaposlenici su dužni propisno napustiti aplikaciju i isključiti radnu stanicu.
l) Ukoliko postoji uspostavljen sistem elektronskog potpisivanja posebnim aktom će se definisati pravila rada sa takvim sistemom. (2) Agencija će elektronski dokumentovati svaki pristup podacima u skladu sa članom 9. Zakona. Za svaki pojedinačni pristup izvornog, prijemnog organa i pravnog lica koje ima stalan pristup obavezno će se evidentirati razlog pristupa, te ovlašteni službenik koji je izvršio pristup. (3) Izvorni i prijemni organ je dužan da donese podzakonske akte koji definišu zaštitu podataka i garantuju zakonit pristup svojih službenika podacima koji se nalaze u Agenciji. (4) Pravila ponašanja pravnog i fizičkog lica prilikom pristupa podacima biti će definisana posebnim sporazumom u skladu sa članom 6. ovog Pravilnika. (5) Agencija će, u skladu sa Zakonom posebnim propisom preciznije definisati načine zaštite podataka.
19. Pravilnik o načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“ broj 67/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. (Predmet Pravilnika)
Pravilnikom o načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka (u daljnjem tekstu: Pravilnik) bliže se propisuje način čuvanja i posebne mjere tehničke zaštite ličnih podataka.
Član 2. (Pojmovi)
Pojedini pojmovi korišteni u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
a) „Administrator zbirke ličnih podataka“ je fizičko lice ovlašteno i odgovorno za sistem upravljanja zbirkom ličnih podataka i za osiguranje tajnosti i zaštite obrade ličnih podataka.
b) „Izvršilac“ je fizičko lice, zaposleno ili angažovano kod kontrolora koje izvršava poslove vezane za obradu ličnih podataka.
POGLAVLJE II. - NAČIN ČUVANJA LIČNIH PODATAKA
Član 3. (Način čuvanja) Način čuvanja ličnih podataka podrazumijeva poduzimanje organizacionih i tehničkih mjera zaštite ličnih podataka te sačinjavanje plana bezbjednosti ličnih podataka.
Član 4. (Organizacijske mjere zaštite) (1) Kontrolor treba da obezbijedi organizacione mjere zaštite ličnih podataka koje obuhvataju: informisanje i obuku zaposlenih koji rade na obradi ličnih podataka, fizičke mjere zaštite radnih prostorija i opreme u kojima se vrši obrada ličnih podataka, sprečavanje neovlaštenog umnožavanja, kopiranja i prepisivanja ličnih podataka, uništavanja ličnih podataka i drugo. (2) Nakon prijema u radni odnos, a prije otpočinjanja obavljanja radnih dužnosti, svako lice koje će u okviru poslova i zadataka obrađivati lične podatke upoznaje se sa mjerama zaštite ličnih podataka. (3) Prije neposrednog otpočinjanja obavljanja poslova vezanih za obradu ličnih podataka, kontrolor dodatno upoznaje uposlenog sa konkretnim obavezama po pitanju zaštite ličnih podatka.
Član 5. (Tehničke mjere zaštite) (1) Kontrolor treba obezbijediti odgovarajuće mjere tehničke zaštite prostorija i opreme u kojima se vrši obrada ličnih podataka. (2) Posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka treba onemogućiti neovlašten pristup i obradu istih. (3) Tehničke mjere zaštite ličnih podataka, između ostalog, obuhvataju kontrolu pristupa prostorijama i opremi za obradu ličnih podatka, zaštitu od uništenja i oštećenja ličnih podataka i drugo.
Član 6. (Plan bezbjednosti ličnih podataka) (1) Plan bezbjednosti ličnih podataka sadrži organizacione i tehničke mjere kojima se mora obezbijediti:
a) da samo ovlaštena lica mogu znati lične podatke - povjerljivost;
b) da za vrijeme obrade lični podaci ostanu nepromijenjeni, potpuni i ažurni - integritet;
c) da su podaci stalno dostupni, da su na raspolaganju i da se mogu ispravno obrađivati - raspoloživost;
d) da se u svako doba može utvrditi porijeklo ličnih podataka - autentičnost;
e) da se može utvrditi ko, kada, koje je lične podatke i na koji način obrađivao - mogućnost revizije;
f) da je postupak pri obradi ličnih podataka potpun, ažuran i na odgovarajući način evidentiran - transparentnost. (2) Plan bezbjednosti ličnih podataka mora sadržavati kategorije ličnih podataka koje se obrađuju i popis instrumenata zaštite odnosno organizacione i tehničke mjere zaštite. (3) Plan sigurnosti ličnih podataka mora biti sačinjen u pismenoj formi, ažuriran i stalno dostupan Agenciji za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini.
20. Zakon o zaštiti ličnih podataka („Službeni glasnik BiH“ br. 49/06, 76/11 i 89/11
– ispravka) u relevantnom dijelu glasi:
Član (3) (Definicije)
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja: […]
- nosilac podataka je fizičko lice čiji identitet može da se ustanovi ili identifikuje, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica; […]
- obrada ličnih podataka je bilo koja radnja ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organizovanje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjena, uzimanje, konsultovanje, korišćenje, otkrivanje prenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombinovanje, blokiranje, brisanje ili uništavanje; […]
- kontrolor je svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno s drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa;
- obrađivač je fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili drugi organ koji obrađuje lične podatke u ime kontrolora; […]
Član 9. stav (1) i stav (2) tačka g) (Obrada posebnih kategorija ličnih podataka) (1) Obrada posebnih kategorija ličnih podataka je zabranjena. (2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, obrada posebne kategorije ličnih podataka dozvoljena je u sljedećim slučajevima:
g) ako je to od posebnog javnog interesa ili u drugim slučajevima propisanim zakonom. U ovim slučajevima zakon mora da sadrži konkretne odredbe o adekvatnim mehanizmima zaštite.
Član 30. stav (1) (Podnošenje prigovora) (1) Kada nosilac podataka ustanovi ili posumnja da su kontrolor ili obrađivač podataka povrijedili njegovo pravo ili da postoji direktna opasnost za povredu prava, može da podnese prigovor Agenciji radi zaštite svojih prava i da zahtijeva da:
a) se kontrolor ili obrađivač uzdrže od takvih radnji i isprave činjenično stanje prouzrokovano tim radnjama;
b) kontrolor ili obrađivač isprave ili dopune lične podatke tako da oni budu autentični i tačni;
c) lični podaci budu blokirani ili uništeni.
VI.Dopustivost i meritum
21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
22. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije jer smatra da IDDEEA ne može u svojim evidencijama čuvati njegove biometrijske podatke, tj. njegove otiske prstiju i fotografiju.
Pravo na privatni život
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
24. Član 8. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesimanacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
25. Razmatrajući apelantove navode, Ustavni sud ukazuje da otisci prstiju i fotografija predstavljaju jedinstvene informacije o pojedincu, te da se stoga smatraju podacima koji se odnose na njegov privatni život. Stoga, njihovo zadržavanje spada u „privatni život“ u okviru značenja člana 8. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, S. i Marper protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 4. decembra 2008. godine, predstavke br. 30562/04 i 30566/04, tač. 84. i 85).
a) Da li je došlo do miješanja u apelantovo pravo na privatni život
26. U vezi s pitanjem da li je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantovo pravo na privatni život, Ustavni sud prvenstveno zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da IDDEEA u svojoj evidenciji čuva apelantove biometrijske podatke koji su dati izvornom organu – MUPRS u svrhu izdavanja ličnih dokumenata. Iz navedenog proizlazi, u suštini, da je IDDEEA pohranila apelantove biometrijske podatke. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da samo pohranjivanje podataka koji se odnose na privatni život pojedinca predstavlja miješanje u smislu člana 8. Evropske konvencije, te da na to ne utiče eventualna naknadna upotreba pohranjenih informacija (vidi Evropski sud, Suprunenko protiv Rusije, odluka od 19. juna 2018. godine, predstavka broj 8630/11, tačka 59. s daljnjim referencama). Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je osporenim odlukama odbijen apelantov prigovor kojim je tražio, u suštini, da IDDEEA prestane s pohranom njegovih biometrijskih podataka, tj. kako apelant smatra s „neosnovanom i nedozvoljenom obradom“ njegovih podataka (vidi tačku 7. ove odluke), Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama došlo do miješanja u apelantovo pravo na privatni život.
27. Ustavni sud podsjeća da svako takvo miješanje može biti opravdano prema članu 8. stav 2. Evropske konvencije samo ako je u skladu sa zakonom, teži jednom ili više legitimnih ciljeva na koje se odnosi stav 2. člana 8. i ako je neophodno u demokratskom društvu radi postizanja bilo kojeg takvog cilja (ibid., tačka 62).
b) Da li je miješanje bilo „u skladu sa zakonom“
28. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, zahtjev da miješanje bude „u skladu sa zakonom“ ne znači samo da predmetna mjera treba imati neki osnov u domaćem pravu, već i da zakon treba biti dostupan dotičnom licu i predvidljiv u pogledu svojih efekata. U kontekstu, između ostalog, pohranjivanja ličnih podataka bitno je imati jasna, detaljna pravila koja regulišu minimalne zaštitne mjere u vezi s, između ostalog, trajanjem, pohranjivanjem, korišćenjem, pristupom trećih strana, postupcima za očuvanje integriteta i povjerljivosti podataka i postupcima za njihovo uništavanje (vidi Evropski sud, Breyer protiv Njemačke, presuda od 30. januara 2020. godine, predstavka broj 50001/12, tačka 83).
29. Ustavni sud naglašava da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom predmetu jer apelant smatra da IDDEEA ne može u svojim evidencijama čuvati njegove biometrijske podatke, a koje je apelant dao MUPRS u svrhu izdavanja ličnih dokumenata. Stoga, Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 6. Zakona o ličnoj karti proizlazi da se prilikom podnošenja zahtjeva za ličnu kartu evidentiraju fotografija i otisci prstiju podnosioca zahtjeva (slično je propisano i članom 19c. Zakona o putnim ispravama prilikom izdavanja putne isprave). Zatim, Ustavni sud podsjeća da je članom 22. Zakona o ličnoj karti propisano da se u skladu sa Zakonom o IDDEEA-i vodi i održava centralna evidencija o izdatim, zamijenjenim i poništenim ličnim kartama. Ustavni sud dalje podsjeća da iz člana 23. Zakona o ličnoj karti jasno proizlazi da centralna evidencija sadrži i podatke sadržane u članu 6. st. od 1. do 3, što uključuje i fotografiju i otiske prstiju. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da iz odredbi člana 8. st. 4. i 5. Zakona o IDDEEA-i proizlazi da IDDEEA nije vlasnik podataka pohranjenih u evidencijama nego je to izvorni organ (u konkretnom slučaju MUPRS). IDDEEA je isključivo nadležna za tehničko održavanje i elektronsko arhiviranje podataka i informacija koji se vode u evidencijama, kako su to naveli i sudovi. Dakle, iz navedenog proizlazi da IDDEEA, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i nadležnostima, samo tehnički održava i arhivira sporne apelantove podatke u centralnoj evidenciji o izdatim ličnim dokumentima, čiji je vlasnik MUPRS, koji je, u suštini, prikupio i obradio apelantove biometrijske podatke u svrhu izdavanja ličnih dokumenata. Stoga, Ustavni sud smatra da su navedene odredbe dovoljno precizne, tj. da iz njih jasno proizlazi ovlašćenje IDDEEA-e da pohrani apelantove biometrijske podatke u centralnu evidenciju, a koje je dao u svrhu izdavanja ličnih dokumenata. S obzirom na navedeno, a suprotno apelantovim navodima, Ustavni sud smatra da postoji zakonski osnov za pohranjivanje konkretnih podataka, koji je bio dovoljno jasan i predvidljiv.
30. Što se tiče zaštitnih mjera, pristupa trećih strana i daljnjeg korišćenja pohranjenih podataka, Ustavni sud podsjeća da je članom 25. stav 1. Zakona o ličnoj karti jasno propisano da organi ovlašćeni za vođenje i održavanje centralne evidencije mogu prikupljati, obrađivati, pohranjivati i koristiti lične podatke iz evidencije jedino u svrhu sprovođenja tog zakona ako zakonom nije drukčije propisano. Zatim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 11. Zakona o IDDEEA-i propisano da su lični podaci povjerljivi, da se mogu prikupljati i obrađivati samo u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast zaštite ličnih podataka i drugim relevantnim zakonima. Takođe, navedenim odredbama je propisano da su svi podaci i evidencije iz djelokruga IDDEEA-e službena tajna, osim ako zakonom ili drugim propisom nije drukčije određeno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je članom 23. navedenog zakona predviđeno donošenje više podzakonskih akata, između ostalog i Pravilnika o mjerama zaštite podataka i evidencija kao i odgovornosti u vezi sa zaštitom službene tajne. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je donesen kako Pravilnik o načinu pristupa evidencijama i razmjeni podataka tako i Pravilnik o načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke zaštite ličnih podataka, kojim je detaljno propisan način čuvanja i posebne mjere tehničke zaštite ličnih podataka (vidi Relevantne propise). Ustavni sud smatra da iz navedenih zakonskih i podzakonskih propisa proizlazi jasan zakonski okvir u koju svrhu se mogu koristi sporni podaci, kao i zaštitne mjere od neovlašćenog pristupa.
31. U vezi s trajanjem zadržavanja pohranjenih podataka i postupcima za njihovo uništavanje, Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 25. stav 2. Zakona o ličnoj karti proizlazi da se konkretni podaci brišu pri izdavanju nove lične karte ili pet godina nakon isteka roka važenja lične karte. Međutim, Ustavni sud smatra da su pitanja predvidljivosti i da li su ove odredbe dovoljno detaljne usko povezana sa širim pitanjima o tome da li je miješanje bilo neophodno u demokratskom društvu i proporcionalno, u okviru čega će se detaljnije razmotriti (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, P. N. protiv Njemačke, presuda od 11. juna 2020. godine, predstavka broj 74440/17, tačka 67. s daljnjim referencama).
c) Da li je miješanje težilo legitimnom cilju
32. Ustavni sud smatra da je cilj pohranjivanja apelantovih biometrijskih podataka u vezi s izdavanjem ličnih dokumenata bila borba protiv prevare identiteta i falsifikovanja i/ili prevarne upotrebe ličnih dokumenata. Naime, biometrijski podaci se uzimaju i pohranjuju radi autentifikacije, za koju se koriste jedinstvene fiziološke karakteristike svakog čovjeka kako bi ga IT sistem autentifikovao. Takođe, samo pohranjivanje biometrijskih podataka potrebnih za izdavanje ličnih dokumenata omogućava lakše izdavanje novih ličnih dokumenata. Ustavni sud smatra da takvo miješanje, u principu, teži legitimnom cilju u smislu drugog stava člana 8. Evropske konvencije, prije svega sprečavanju kriminala (op. cit., Suprunenko protiv Rusije, tačka 62), tj. spriječiti da lične dokumente upotrijebe lica koja nisu njihovi stvarni vlasnici. Stoga, Ustavni sud smatra da je miješanje slijedilo legitimne ciljeve javne bezbjednosti, sprečavanja kriminala i zaštite prava i sloboda drugih (op. cit., Breyer protiv Njemačke, tačka 87).
d) Da li je miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“
33. Miješanje će se smatrati „neophodnim u demokratskom društvu“ ako odgovara na „hitnu društvenu potrebu“ i ako je proporcionalno legitimnom cilju koji se želi postići. Ustavni sud smatra da borba protiv kriminala, održavanje javne bezbjednosti i zaštita građana predstavljaju „hitne društvene potrebe“ (op. cit., Breyer protiv Njemačke, tačka 88). Naime, zaštita od falsifikovanja ličnih dokumenata je bitna radi prevencije mnogih kriminalnih radnji, pogotovo radi borbe protiv organizovanog kriminala, terorizma i ilegalnih prelazaka granica, što je jedan od izazova s kojima se suočavaju današnja evropska društva. Ustavni sud naglašava da je utvrđivanje stvarnog identiteta lica neophodno za efikasno sprovođenje zakona i sprečavanje opasnosti.
34. Međutim, ostaje pitanje da li je miješanje bilo proporcionalno i da li je uspostavilo pravičnu ravnotežu između suprotstavljenih javnih i privatnih interesa. Na početku, Ustavni sud mora utvrditi nivo miješanja u apelantovo pravo na privatni život (op. cit., Breyer protiv Njemačke, tačka 92). U tom smislu, Ustavni sud zapaža da je pohranjen samo ograničen skup apelantovih podataka. Pored toga, Ustavni sud ponovo naglašava da je apelant svoje biometrijske podatke dao MUPRS prilikom izdavanja ličnih dokumenata, u skladu s relevantnim odredbama Zakona o ličnoj karti, te da je u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima IDDEEA samo pohranila te podatke. Ono što je takođe bitno jeste da apelant nije tvrdio niti dokazao da je IDDEEA uopšte raspolagala s njegovim biometrijskim podacima, pogotovo mimo ovlašćenja propisanih Zakonom o ličnoj karti.
35. Apelant, u suštini, osporava navodno trajno zadržavanje njegovih biometrijskih podataka u centralnoj evidenciji IDDEEA-e, te on sam predlaže određena druga rješenja kako da se pohrane konkretni podaci. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud pitanje potrebe da se ograniči trajanje zadržavanja ličnih podataka ispitao u nizu predmeta. Naime, Evropski sud je utvrdio da trajno zadržavanje u nacionalnoj bazi podataka otisaka prstiju, uzoraka ćelija i DNK profila lica osumnjičenih, ali neosuđivanih za krivična djela, bez obzira na prirodu ili težinu djela za koje je lice prvobitno bilo osumnjičeno i bez obzira na godine, krši član 8. Evropske konvencije (op. cit., S. i Marper, tač. 125–126). Takođe, Evropski sud je zauzeo stav da nedostatak maksimalnog vremenskog ograničenja za zadržavanje ličnih podataka nije nužno nekompatibilan sa članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Gaughran protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. februara 2020. godine, predstavka broj 45245/15, tačka 88, Peruzzo i Martens protiv Njemačke, odluka od 4. juna 2013. godine, predstavke br. 7841/08 i 57900/12, tačka 46). Naime, vremensko čuvanje ličnih podataka procjenjuje se shodno samoj svrsi za koju su evidentirani ti podaci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud pitanje potrebe da se ograniči trajanje zadržavanja ličnih podataka uglavnom ispitivao u vezi s krivičnim postupcima, u situacijama kada su lični podaci podnosioca predstavki prvobitno uzeti u krivičnom postupku, a zatim evidentirani u bazi podataka s ciljem da se trajno čuvaju i redovno obrađuju u svrhu krivičnog postupka, tj. u predmetima u kojima može doći do stigmatizacije tih lica. Međutim, navedena praksa se ne može dovesti u vezu s konkretnim predmetom u kojem su apelantovi biometrijski podaci prikupljeni u svrhu izdavanja ličnih dokumenata, a zatim u skladu sa zakonom dostavljeni IDDEEA-i na čuvanje, bez ikakvog dokaza da su upotrijebljeni u neku drugu svrhu ili da se mogu na neki način zloupotrijebiti na apelantovu štetu.
36. Takođe, Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 25. stav 2. Zakona o ličnoj karti proizlazi da se biometrijski podaci dati u svrhu izdavanja ličnih dokumenata ne čuvaju trajno jer se brišu pri izdavanju nove lične karte ili pet godina nakon isteka roka važenja lične karte. Međutim, ne treba zaboraviti ni da je članom 3. Zakona o ličnoj karti propisana obaveza da svaki državljanin stariji od 18 godina mora da ima ličnu kartu. Naime, kao što je već navedeno u ranijim tačkama, posjedovanje ličnih dokumenata radi identifikacije lica, koji će spriječiti da lične dokumente upotrijebe lica koja nisu njihovi stvarni vlasnici, neophodno je radi zaštite javne bezbjednosti i sprečavanja kriminala. Dodatno, postojanje ažurne evidencije o osnovnim identifikacionim karakteristikama građana je od ključne važnosti za funkcionalno ostvarivanje javnih ovlašćenja državnih tijela, uključujući i izdavanje putnih i identifikacionih isprava, kao i omogućavanje provjere identiteta u zakonitim postupcima. Iako Zakon o putnim ispravama ne sadrži izričitu odredbu o roku čuvanja biometrijskih podataka, iz prirode i funkcije ovih isprava, koje su vremenski ograničene, proizlazi da se ti podaci čuvaju samo do izdavanja nove putne isprave, a najduže do isteka važenja prethodne. Takvo ograničeno čuvanje odgovara zahtjevima proporcionalnosti jer omogućava ostvarenje legitimnog cilja izdavanja identifikacionih dokumenata, bez neograničenog zadiranja u pravo na privatnost.
37. U tom kontekstu, prikupljanje i ograničeno pohranjivanje biometrijskih podataka predstavlja nužnu mjeru zaštite, koja se ne može smatrati nesrazmjernom s obzirom na važnost cilja koji se želi postići. U vezi s apelantovim prijedlozima o drugom načinu na koji se mogu pohraniti biometrijski podaci, mimo centralne evidencije, Ustavni sud naglašava da u kontekstu javne bezbjednosti, nacionalne vlasti uživaju određenu slobodu procjene pri odabiru sredstava za postizanje legitimnog cilja (op. cit., Breyer protiv Njemačke, tačka 90). U tom pogledu, Ustavni sud zapaža da iz relevantnih odredbi proizlazi da postoji niz zakonskih i tehničkih mehanizama za zaštitu od neovlašćenog pristupa i zloupotrebe podataka, što dodatno umanjuje rizik od narušavanja apelantovog prava na privatnost. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne smatra da apelant trpi pretjeran teret jer su njegovi podaci biometrijski pohranjeni u centralnoj evidenciji u svrhu izdavanja i korišćenja ličnih dokumenata. Naime, apelant, u suštini, navodi kako se konkretni podaci mogu upotrijebiti protiv njega, ali da on ne zna da li su upotrijebljeni protiv njega. Ustavni sud naglašava da iz svih dokumenata dostavljenih u konkretni apelacioni spis, tj. dokumenata koji su na raspolaganju sudu, ne proizlazi da sama činjenica pohranjivanja apelantovih podataka u centralnu evidenciju, a u vezi s izdatim ličnim dokumentima, podrazumijeva da će ti podaci eventualno biti korišćeni „protiv apelanta“, tj. za eventualnu stigmu sumnje ili krivice. Naime, apelant za svoje tvrdnje ne dostavlja nikakve dokaze, nego te tvrdnje ostaju u domenu pretpostavke, tj. šta bi se eventualno moglo desiti. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da apstraktni strah od potencijalne zloupotrebe ne može biti dovoljan za zaključak o stvarnoj povredi prava ukoliko ne postoje konkretni i uvjerljivi dokazi.
38. Iz navedenog slijedi da je u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na privatni život bilo proporcionalno i da je uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i privatnih interesa, odnosno da je pohranjivanje apelantovih biometrijskih podataka u svrhu izdavanja ličnih dokumenata bilo nužno u demokratskom društvu. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije neosnovani.
VII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do povrede prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije s obzirom na to da je miješanje u apelantovo pravo na privatni život bilo zakonito, težilo legitimnom cilju i bilo neophodno u demokratskom društvu jer apelant nije dokazao da su njegovi biometrijski podaci, koji su prikupljeni u svrhu izdavanja ličnih dokumenata, na bilo koji način zloupotrijebljeni ili mogu biti zloupotrijebljeni na apelantovu štetu.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman