Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3993/22 (FACE d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 27. 04. 2023.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3993/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 04. 2023.

Tekst odluke

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 27. aprila 2023. godine, u predmetu broj AP-3993/22, rješavajući zahtjev FACE d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev FACE d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 997214 22 Ip.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. FACE d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Džemil Sabrihafizović, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 387307 16 Pž 4 od 5. jula 2022. godine. Apelant je 16. marta 2023. godine dopunio apelaciju dostavom rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 387307 22 Rev 2 od 24. januara 2023. godine. Podneskom od 13. aprila 2023. godine apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 997214 22 Ip, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 387307 19 Ps 3 od 18. februara 2022. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan i obavezujući za ugovorne strane ugovor o prodaji nekretnina od 16. novembra 2011. godine (u daljnjem tekstu: sporni ugovor). Dalje je odbijen zahtjev da se utvrdi da je apelant izvršio obavezu iz spornog ugovora isplatom preciziranog iznosa na račun suda. Odbijeni su i zahtjevi da se obaveže tuženi BOSMAL d.o.o Sarajevu (u daljnjem tekstu: tuženi) da pribavi saglasnost za prodaju i brisovne dozvole, te da osigura brisanje svih tereta iz C lista označenog zemljišnoknjižnog uloška. Presudom je usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog i utvrđeno da je sporni ugovor prestao sa važenjem 26. septembra 2013. godine. Slijedom troga, apelantu je naloženo da tuženom preda u posjed precizirane nekretnine (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) i da mu isplati naknadu štete u vidu izgubljene dobiti u označenom iznosu sa kamatom. Tuženi je odbijen sa zahtjevom za naknadu štete preko dosuđenog iznosa.

3. U obrazloženju presude, Općinski sud je naveo da su apelant i tuženi zaključili sporni ugovor kojim je apelant od tuženog kupio sporne nekretnine, na kojima je u momentu prodaje bilo upisano pravo zaloge u korist dvije banke. Dalje je naveo da je prilikom zaključenja spornog ugovora, notar upozorio ugovorne strane da je jedna banka dala saglasnost za prodaju, dok je nedostajala saglasnost druge banke. Istaknuto je da je u momentu zaključenja sporni ugovor ispunjavao uslove punovažnosti propisane Zakonom o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Općinski sud je ukazao da je tuženi ispunio svoju glavnu obavezu iz spornog ugovora, tj. da je predao apelantu sporne nekretnine u posjed. Također je ukazao da je ugovorena i sporedna obaveza tuženog – da apelantu preda saglasnost druge banke. Određeno je da ta sporedna obaveza nastaje tek nakon što apelant u cijelosti isplati ugovorenu cijenu. Međutim, kako je dalje utvrđeno, apelant nije u ugovorenom roku ispunio svoju ugovornu obavezu, odnosno nije uplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Također je istaknuto da nije dokazano da su ugovorne strane, u zakonom zahtijevanoj formi, kasnije izmijenile ili dopunile sporni ugovor. Općinski sud je naveo i da je tuženi jednostranom izjavom volje u smislu člana 124. ZOO raskinuo sporni ugovor zbog neispunjenja apelantove obaveze, o čemu je bez odlaganja obavijestio apelanta. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan i nedokazan, a usvojio protivtužbeni zahtjev tuženog i utvrdio da je sporni ugovor prestao važiti. Također, Općinski sud je obavezao apelanta da preda tuženom sporne nekretnine u posjed i naknadi mu štetu u skladu sa odredbama čl. 124, 155, 185. i 189. ZOO.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 387307 16 Pž 4 od 5. jula 2022. godine, djelomično je usvojena apelantova žalba i ukinuta prvostepena presuda u dijelu kojim je apelant obavezan da tuženom isplati naknadu štete i u dijelu odluke o troškovima postupka, pa je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda je u tom dijelu potvrđena.

5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u dijelu prvostepene odluke kojom je usvojen protivtužbeni zahtjev za naknadu štete, Općinski sud propustio cijeniti prigovor zastare potraživanje, zbog čega se odluka u tom dijelu ne može ispitati. Dalje je naveo da je u preostalom dijelu, prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaze i utvrdio činjenično stanje, kao i da je pravilno primijenio materijalno pravo. Istaknuto je da je prvostepeni sud pravilno tumačio odredbe spornog ugovora, te da je pravilno ocijenio da izvršenje apelantove obaveze nije uslovljeno prethodnim ispunjenjem određene radnje tuženog.

6. Rješenjem Vrhovnog suda od 24. januara 2023. godine odbačena je apelantova revizija, jer nije ispunjavala uslove iz člana 237. ZPP.

7. Tuženi je podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda od 18. februara 2022. godine radi predaje spornih nekretnina u posjed. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 65 0 Ip 997214 22 Ip od 23. novembra 2022. godine dozvolio predloženo izvršenje.

8. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primijeni procesnog i materijalnog prava, te posebno ukazuje na kršenje prava na obrazloženu odluku, pristup sudu i ravnopravnost strana u postupku. Apelant smatra da su sudovi pogrešno cijenili ugovorne obaveze tuženog, te da su propustili cijeniti ponašanje tuženog u kontekstu načela ZOO.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant navodi da će provođenjem rješenja o izvršenju od 23. novembra 2022. godine nastupiti teške posljedice i nepopravljiva šteta. Ističe da je sporne nekretnine građevinski i tehnički prilagodio studiju za proizvodnju i emitovanje televizijskog programa, kao osnovnoj apelantovoj djelatnosti. Također ističe da su njegovi programski sadržaji veoma značajni i gledani u cijeloj Bosni i Hercegovini. Smatra da bi izvršenje dovelo do prekida emitovanja televizijskog programa, apelantovog stečaja i prekida radnog odnosa za veći broj zaposlenika. Posebno ukazuje da je za ponovno uspostavljanje prostornih, tehničkih i kadrovskih uslova za proizvodnju televizijskog programa potreban period od dvije godine, a tako dug prekid kontinuiteta emitovanja je nenadoknadiv i značio bi „smrt“ za apelanta.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

11. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o dugogodišnjem parničnom postupku koji se vodi između apelanta i tužitelja u pogledu spornih nekretnina velike novčane vrijednosti, koje je apelant tehnički prilagodio stvaranju i emitovanju televizijskog sadržaja. Dalje, apelant tvrdi da bi mu predajom u posjed spornih nekretnina nastala skoro nepopravljiva šteta, jer bi vjerovatno morao prestati emitovati program zbog složenog i dugotrajnog postupka selidbe, opremanja i funkcionisanja televizijskog studija na novoj lokaciji. Ustavni sud smatra da predočene okolnosti ukazuju da bi nastavkom izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 Ip 997214 22 Ip, prije donošenja konačne odluke o apelaciji, apelantu mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati. S druge strane, Ustavni sud smatra da privremeno odlaganje provođenja izvršnih radnji ne bi, u znatnijoj mjeri, otežalo položaj drugih učesnika u postupku. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja u predmetu Općinskog suda broj 65 0 Ip 997214 22 Ip, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3993/22 (FACE d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio