Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3647/21 (H. Č.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Pristup sudu
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3647/21

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3647/21, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 477837 17 Gž od 7. jula 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Hajrudinu Čampari u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina Čampare podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 477837 17 Gž od 7. jula 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 25. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 477837 17 Gž od 7. jula 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 477837 14 Kom od 24. februara 2017. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 8. novembra 2021. godine dopunio apelaciju (dostavio osporene presude).

2. Apelant je 15. februara 2022. godine dopunio apelaciju (dostavio je rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda, ali to rješenje nije osporio), te 25. aprila 2025. godine (dostavio je određenu medicinsku dokumentaciju). II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je u periodu od 31. marta do 1. jula 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 6. aprila do 18. jula 2022. godine, pa su navedeni odgovori 14. jula 2022. godine i 16. marta 2023. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Tužilac kao tražilac izvršenja podnio je 19. juna 2007. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu vjerodostojne isprave. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 25. maja 2011. godine određeno je predloženo izvršenje.

7. Rješenjem Općinskog suda od 25. februara 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 30. oktobra 2014. godine, usvojen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te je odlučeno da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom. Predmet je dostavljen parničnom odjeljenju suda na postupanje, a izvršni postupak je odložen do okončanja parničnog postupka po tužbi.

8. Presudom Općinskog suda obavezan je apelant da tužiocu isplati dug u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.

9. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je uvidom u analitičku karticu utvrđeno zaduženje apelanta za određeni period, te je ukazao na sadržaj odredbe člana 17. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Zatim je naveo da je članom 77. Odluke o vodovodu i kanalizaciji (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano da se za korištenje vode potrošene iz javnog vodovoda i korištenje javne kanalizacije plaća naknada po utvrđenoj jediničnoj cijeni na osnovu izvršenih očitanja vodomjera i ispostavljenih računa, te da je članom 82. stav 1. Odluke propisano da su potrošači dužni dostavljene račune za potrošenu vodu i korištenje kanalizacije izmiriti u roku od petnaest dana od dana dostavljanja.

10. Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 29. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je vjerodostojna isprava, prema tom zakonu, između ostalog, izvod iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode. Također je naveo da je vjerodostojna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da tužiočeva analitička kartica, tj. izvod iz poslovnih knjiga, jest vjerodostojna isprava koja sadrži sve potrebne elemente. Također je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da tužilac nije pravilno obračunao potrošnju vode i da nije primio račune za ispostavljene usluge jer apelant nije izveo dokaze na osnovu kojih bi se navedeno moglo utvrditi, a što je bio dužan u smislu čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

11. Apelant je podnio žalbu protiv prvostepene presude Kantonalnom sudu, te je predmet 17. maja 2017. godine dostavljen na postupanje po žalbi.

12. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda je potvrđena. Sud je u obrazloženju ukazao da je tužilac dokazao osnovanost svog potraživanja, odnosno da je u utuženom periodu osigurao apelantu korištenje usluge, dok apelant kao korisnik navedene usluge tu uslugu njemu nije platio. Dalje je ukazao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelant dužan tužiocu isplatiti dug po osnovu obaveze iz ugovornog odnosa. Također je naveo da je prvostepeni sud pravilno prihvatio dokazanost tužbenog zahtjeva na osnovu analitičke kartice. Kantonalni sud je naveo da je, u skladu sa članom 134. stav 1. ZPP-a, analitička kartica dokaz u postupku. Dalje je naveo da zakon ne propisuje da je analitička kartica javna isprava, pa se stoga na nju ne odnosi načelo pretpostavljene istinitosti (član 132. stav 1. ZPP-a). Međutim, nezavisno od toga, ona ima snagu dokaza u odnosu na činjenicu neisplaćenih mjesečnih računa za utuženi period, a apelant nije dokazao da ih je izmirio.

13. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Mal 477837 21 Rev od 11. novembra 2021. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer tužilac nije dokazao zakonitost i istinitost sadržaja isprave niti visinu tužbenog zahtjeva. U vezi s tim, apelant se pozvao na stav naveden u Rješenju Vrhovnog suda broj Pž-

131/97. Apelant se u dopuni apelacije pozvao i na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 487304 17 Gž od 29. oktobra 2019. godine u kojoj je, prema apelantovoj tvrdnji, u cijelosti prihvaćen navedeni stav Vrhovnog suda. Smatra da analitička kartica nije vjerodostojna isprava u smislu člana 29. ZIP-a. Također smatra da mu je onemogućen pristup sudu jer redovni sudovi nisu ispitali njegove navode. Osim toga, navodi da su izvršni i parnični postupak trajali ukupno 14 godina, te traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.b)Odgovori na apelaciju

15. Kantonalni sud i Općinski sud te tužilac su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se apelant poziva, odnosno da je apelacija neosnovana. Općinski sud je u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka istakao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te naveo tok parničnog postupka i dostavio popis spisa.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Dužnosti ispunjenja obaveza Član 17. stav (1)

Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 7. stav (1)

Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 123. (1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12 i 35/12 – rješenje USBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav (1)

Hitnost i redoslijed postupanja

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 15. Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 29. Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave. (2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća. (3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

VI.Dopustivost i meritum

19. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

20. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

U odnosu na osporene odluke

23. U odnosu na navode koji se mogu dovesti u vezu s kršenjem načela pravne sigurnosti i pozivanje na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 487304 17 Gž od 29. oktobra 2019. godine (vidi tačku 14. ove odluke), Ustavni sud zapaža da apelant navedenu odluku nije dostavio uz apelaciju, zbog čega Ustavni sud ne može ispitati apelantove navode u tom pogledu.

24. U odnosu na apelantove navode da mu je onemogućen pristup sudu jer redovni sudovi nisu ispitali njegove navode, Ustavni sud podsjeća da sama činjenica da je Kantonalni sud donio osporenu odluku kojom je odlučivano o meritumu predmeta nepobitno potvrđuje da je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, što samo po sebi isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-218/02 od 23. jula 2004. godine i AP-1521/16 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi istaknuti u tom smislu neosnovani.

25. Ustavni sud dalje ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

26. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je u postupku utvrđeno da je tužilac u utuženom periodu osigurao apelantu korištenje usluge, dok apelant kao korisnik navedene usluge tu uslugu njemu nije platio, zbog čega je osnovan tužiočev tužbeni zahtjev. Pri tome Ustavni sud podsjeća da je razmatrao iste apelacione navode u odnosu na dokaze koje je predložio tužilac i da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4068/19 od 3. februara 2021. godine, tačka 33, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

28. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18, te Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 23. jula 2019. godine, predstavka broj 51227/16, tačka 82).

29. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je postupak u konkretnom slučaju pokrenut kao izvršni postupak, u kojem je apelant imao procesni položaj izvršenika, te da je nastavljen kao parnični postupak koji je okončan presudom Kantonalnog suda. Stoga će Ustavni sud razmatrati period od donošenja rješenja o izvršenju (25. maja 2011. godine), kada je apelant saznao za postupak koji je pokrenut protiv njega, do donošenja presude Kantonalnog suda (7. jula 2021. godine). Dakle, relevantan period je deset godina i oko jedan mjesec. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka.

30. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odluku po apelantovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju donio nakon dvije godine i devet mjeseci. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u vezi s navodima o dužini trajanja izvršnog postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio nakon osam mjeseci. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bilo potrebno oko dvije godine i dva mjeseca da donese prvostepenu presudu u parničnom postupku, te oko tri mjeseca da dostavi predmet na postupanje Kantonalnom sudu. Također, Ustavni sud zapaža da su Kantonalnom sudu trebale četiri godine i oko dva mjeseca da donese odluku po žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u pogledu navoda o dužini trajanja postupaka pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53−66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32−34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 800,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b) Pravo na imovinu

33. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje tog prava u suštini zasniva na istim tvrdnjama koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada su izvršni i parnični postupak trajali ukupno deset godina i oko jedan mjesec, od čega četiri godine i oko dva mjeseca pred Kantonalnim sudom u parničnom postupku, a pri tome taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za tako dugo trajanje postupaka.

35. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, a nije bilo moguće zaključiti da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

36. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman