Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1004/23 (Š.O. i drugi)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1004/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman , potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-1004/23, rješavajući apelaciju Š. O. i L. O. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Š. O. i L. O. S. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 015691 22 Uvp od 10. novembra 2022. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Š. O. i L. O. S. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Mostara, koje zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijele su 24. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 015691 22 Uvp od 10. novembra 2022. godine. Apelantice su, na zahtjev Ustavnog suda, 27. septembra 2023. godine dopunile apelaciju (dostavile određenu dokumentaciju).
2. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) od 12. juna 2018. godine odbačen je zahtjev A. Ć (u daljnjem tekstu: prednik apelanticā) za rekonstrukciju spisa nekadašnjeg Opštinskog sekretarijata za poslove opšte uprave i upravne poslove u oblasti privrede i društvenih službi Skupštine Opštine Mostar (u daljnjem tekstu: Opštinski sekretarijat) u kojem je navodno utvrđen gubitak prava korištenja građevinskog zemljišta, pobliže opisanog u izreci rješenja. Također je odbačen zahtjev prednika apelanticā za stavljanje van snage rješenja Opštinskog sekretarijata od 28. decembra 1976. godine, te uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije donošenja navedenog rješenja.
3. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru od 10. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana tužba prednika apelanticā podnesena protiv rješenja Federalne uprave.
4. Presudom Vrhovnog suda od 10. novembra 2022. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev prednika apelanticā za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prednik apelanticā podnio zahtjev za rekonstrukciju spisa, kao samostalan zahtjev u upravnom postupku. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je Federalna uprava zaključila da se rekonstrukcija spisa provodi prema pravilima kancelarijskog poslovanja, ali ne kao poseban postupak, već samo u okviru raspravljanja u postupku po jasno postavljenom zahtjevu. Slijedom toga, ukazao je da su Federalna uprava i nižestepeni sud pravilno postupili kada su zaključili da takav zahtjev treba odbaciti u smislu odredbe člana 123. stav (2) Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP). Zatim, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prednik apelanticā tražio i da se stavi van snage rješenje Opštinskog sekretarijata od 28. decembra 1976. godine. U vezi s tim, istakao je da su Federalna uprava i nižestepeni sud zaključili da je navedeno rješenje doneseno u cilju izvršenja zaključka Vijeća udruženog rada Skupštine Opštine Mostar koje je po svojoj prirodi akt raspolaganja, a ne upravni akt. S obzirom na to, Vrhovni sud je ukazao da su Federalna uprava i nižestepeni sud pravilno zaključili da se akt raspolaganja ne može preispitivati u upravnom postupku i upravnom sporu, slijedom čega je odbačen i taj zahtjev u smislu odredbe člana 123. stav (2) ZUP.
5. Iz dostavljene dokumentacije i dokaza predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je prednik apelanticā preminuo 8. augusta 2022. godine. Rješenjem o nasljeđivanju od 9. januara 2023. godine utvrđeno je da su apelantice kao davateljice izdržavanja i prednik apelanticā kao primatelj izdržavanja zaključili ugovor o doživotnom izdržavanju na osnovu kojeg su apelantice stekle nekretnine, automobil i novčana sredstva sa bankovnog računa njihovog prednika.
6. Apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Naročito ističu da su rješenjā u upravnom postupku donesena u suprotnosti sa relevantnim odredbama ZUP i da su organi uprave trebali izvršiti rekonstrukciju spisa i pronaći relevantnu dokumentaciju o korištenju građevinskog zemljišta.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
10. Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku pred Ustavnim sudom stranke koje su učestvovale u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine). Također, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka.
11. Međutim, u konkretnom slučaju, prednik apelanticā, koji je bio stranka u postupku pred redovnim sudovima, preminuo je prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), u slučajevima kada je direktna žrtva umrla prije nego što je predstavka podnesena sudu, imao restriktivan pristup. Evropski sud je, u takvim slučajevima, spreman da prizna aktivnu legitimaciju srodnicima direktne žrtve kada su pritužbe bile od opšteg interesa u kontekstu zaštite ljudskih prava i kada su podnosioci predstavke, kao nasljednici, imali legitiman interes da nastave sa zahtjevom ili na osnovu direktnog uticaja na imovinska prava podnosioca predstavke (vidi Evropski sud, Pinkas i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka br. 8701/21, tač. 34-35. sa daljnjim referencama). Dovodeći navedene standarde u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud primjećuje da se ne radi o pitanju od opšteg interesa, niti ishod osporene presude ima direktan učinak na imovinska prava apelanticā. Naime, u navedenom postupku su odbačeni zahtjevi prednika apelantica za rekonstrukciju spisa i stavljanje van snage akta raspolaganja „u vezi navodnog postojanja prava korištenja građevinskog zemljišta“, što se ne može podvesti pod nasljedni interes apelanticā.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman