Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3217/21 (Bosna i Hercegovina)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Državno vlasništvo
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3217/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3217/21, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukidaju se presude Vrhovnog suda Republike Srpske br. 13 0 U 057778 19 Uvp od 9. juna 2021. godine i 13 0 U 005207 19 Uvp od 9. juna 2021. godine.

Predmeti se vraćaju Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 10. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 057778 19 Uvp od 9. juna 2021. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 057778 19 U od 31. maja 2019. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.03/952.1-810/18 od 26. oktobra 2018. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područne jedinice Derventa (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.19/952.1-1571/16 od 5. juna 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-

3217/21.

2. Apelantica je posredstvom istog zastupnika 10. septembra 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 13 0 U 005207 19 Uvp od 9. juna 2021. godine, Presude Okružnog suda broj 13 0 U 005207 18 U od 31. maja 2019. godine, Rješenja drugostepenog organa broj 21.03/952.1-789/18 od 30. oktobra 2018. godine i Rješenja prvostepenog organa broj 21.19/952.1-1594/16 od 30. maja 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3218/21.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3217/21.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog suda, te od drugostepenog i prvostepenog organa, zatraženo je u periodu od 29. novembra 2022. do 11. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 2. decembra 2022. do 30. januara 2023. godine, pa su ti odgovori 19. decembra 2022. godine, odnosno 6. februara 2023. godine dostavljeni apelanticinom zakonskom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja na odgovore. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 18. oktobra 2016. godine prvostepenom organu podnijela zahtjeve za upis promjene prava upisanih u posjedovnom listu broj 469/4 na parceli broj 3835 u površini od 163.861 m (predmet broj AP-3217/21) i u posjedovnom listu broj 279/10 na parceli broj 255 u površini od 142.742 m (predmet broj AP-3218/21). Apelantica je navedenim zahtjevima, u suštini, tražila da se upiše u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina pobliže označenih u zahtjevima (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) umjesto dotadašnjeg nosioca prava raspolaganja Ministarstva odbrane Republike Srpske, odnosno Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu SFRJ. Također je tražila da se upišu promjene korisnika u katastarskom operatu na spornim nekretninama na način da se pravo posjeda na tim nekretninama uknjiži u njenu korist umjesto do tada uknjiženog Ministarstva odbrane Republike Srpske.

8. Kao pravni osnov za tražene uknjižbe apelantica se pozvala na Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine, Sporazum o pitanjima sukcesije – Aneks A, Odluku o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Predsjedništva BiH), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine i Odluku Ustavnog suda broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine. Apelantica je uz navedene zahtjeve dostavila, između ostalog, posjedovne listove br. 469/4 i 279/10 (u daljnjem tekstu: posjedovni listovi) i Odluku Predsjedništva BiH.

9. Rješenjima prvostepenog organa, koja su potvrđena rješenjima drugostepenog organa, odbijeni su apelanticini zahtjevi navedeni u tački 7. ove odluke. Prvostepeni organ je u obrazloženju, između ostalog, naveo da kako u priloženoj dokumentaciji nigdje nisu označene sporne nekretnine prema podacima upisanim u katastarskom operatu, osim u zahtjevima, to su zahtjevi neosnovani.

10. Apelantica je Okružnom sudu podnijela tužbe protiv rješenja drugostepenog organa. Presudama tog suda odbijene su apelanticine tužbe. Sud je u obrazloženju presuda naveo da se u konkretnim slučajevima, između ostalog, primjenjuju odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o premjeru i katastru) i Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Sud je ukazao da je u posjedovnim listovima kao posjednik upisano Ministarstvo odbrane Republike Srpske. Okružni sud je ukazao da je apelantica uz zahtjeve priložila određenu dokumentaciju kao pravni osnov za navedene upise. Imajući u vidu navedeno, sud je istakao da u smislu navedenih propisa sporne nekretnine nigdje u dokumentaciji koju je apelantica dostavila kao pravni osnov za tražene uknjižbe nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu. Osim toga, sud je naveo da se u konkretnim slučajevima nije moglo udovoljiti ni apelanticinim zahtjevima za upis prava vlasništva budući da za sporne nekretnine ne postoje zemljišne knjige, niti je za njih uspostavljen katastar nekretnina, shodno relevantnim odredbama Zakona o premjeru i katastru.

11. Apelantica je zatim podnijela zahtjeve za vanredno preispitivanje navedenih presuda. Presudama Vrhovnog suda navedenim u tač. 1. i 2. ove odluke odbijeni su apelanticini zahtjevi. Vrhovni sud se pozvao, između ostalog, na odredbe člana 20. Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, te na odredbe čl. 59. i 69. Pravilnika. Sud je zaključio da su u konkretnim slučajevima pravilno odbijeni apelanticini zahtjevi za upis promjene korisnika u katastarskom operatu, te je u vezi s tim podržao utvrđenja Okružnog suda. Vrhovni sud je naveo da također nisu ispunjeni uvjeti da se upiše apelanticino pravo vlasništva na spornim nekretninama budući da za te nekretnine nisu uspostavljene zemljišne knjige ni katastar nekretnina u smislu odredbi člana 198. Zakona o premjeru i katastru.

IV.Apelacijea)Apelacioni navodi

12. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Apelantica ističe da je u podnesenim zahtjevima navela da je konkretan postupak pokrenula na zahtjev Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine za uknjižbu perspektivne nepokretne vojne imovine. Dalje navodi da je uz zahtjeve dostavila odgovarajuću dokumentaciju kojom je dokazala pravni osnov za tražene upise, odnosno promjene upisa. Također navodi da je u zahtjevima posebno istakla da su sporne nekretnine, koje su vojnoperspektivna imovina, obuhvaćene Odlukom Predsjedništva BiH, u poglavlju 4, kako slijedi: pod rednim brojem 13.2.7. Sladište naoružanja i vojne opreme (Sk NVO), Lokacija: skladište naoružanja i vojne opreme „Rabić“, općina Derventa (AP-

3217/21), te pod rednim brojem 10.4. Inženjerijska bojna (inžb), Lokacija: vojarna „Zdravko Čelar“, općina Derventa (AP-3218/21).

14. Apelantica dalje ukazuje da je uz podnesene zahtjeve prvostepenom organu dostavila i posjedovne listove i Odluku Predsjedništva BiH. U vezi s tim, apelantica ističe da su redovni sudovi pogrešnom primjenom relevantnih propisa odbili njene zahtjeve iako apelantica sporne nekretnine „drži u faktičkom posjedu“, pa joj je na taj način povrijeđeno i pravo na imovinu.b)Odgovori na apelacije

15. Vrhovni i Okružni sud su naveli da u svemu ostaju pri razlozima navedenim u osporenim presudama te da apelacije smatraju neosnovanim.

16. Drugostepeni organ i prvostepeni organ su naveli da apelanticini navodi nisu osnovani i predložili su da se apelacije odbiju kao neosnovane.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 110/16, 22/18 – odluka US, 62/18 i 95/19 – odluka US) relevantne odredbe glase:

Član 189.

Do dana osnivanja katastra nepokretnosti koristit će se i održavati: popisni katastar, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u stereografskoj projekciji, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u Gaus-Krigerovoj projekciji u skladu sa odredbama Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/10), katastar nepokretnosti sa utvrđenim korisnikom uspostavljeni na osnovu premjera u Gaus-

Krigerovoj projekciji u skladu sa odredbama Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 34/06, 110/08 i 15/10), zemljišna knjiga u skladu sa odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08), knjiga uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova u skladu sa odredbama Pravilnika o vođenju knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 45/01 i 6/02) i knjiga uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u skladu sa odredbama Pravilnika o uspostavljanju i vođenju knjige uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 60/05).

Član 198.

Stupanjem na snagu ovog zakona odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/10), Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 34/06, 110/08 i 15/10) i Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske", br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) prestaju važiti, osim odredaba tih zakona koje se odnose na korištenje i održavanje evidencija iz člana 189. ovog zakona.

18. Zakon o održavanju premjera i katastra („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/96 i 15/10) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 20. stav 1.

Promene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora overenih kod suda.

19. U Pravilniku za održavanje premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/09, 8/12 – odluka US i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 59. stav (1) (1) Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:

a) zakon,

b) pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,

v) pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,

g) ugovor ovjeren kod suda i

d) ugovor ovjeren kod notara.

Član 69.

Rješenje o odbijanju zahtjeva Područna jedinica donosi u slučaju:

a) nepostojanja osnova iz člana 59. ovog pravilnika (neosnovan zahtjev),

b) ako u ispravama nepokretnosti nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu, […]

20. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o veličini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1067-10/12 od 18. aprila 2012. godine u relevantnom dijelu glasi:

Lokacije i popuna OS BiH […]

13.2.7. Sladište naoružanja i vojne opreme (Sk NVO) Lokacija: skladište naoružanja i vojne opreme „Rabić“, općina Derventa […]

10.4. Inženjerijska bojna (inžb)

Lokacija: vojarna „Zdravko Čelar“, općina Derventa […]

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti.a)Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Ustavni sud zapaža da se suština apelacionih navoda svodi na tvrdnje da su u konkretnim postupcima proizvoljno primijenjeni relevantni propisi. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba). Međutim, Evropski sud može utvrditi povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako su zaključci domaćeg suda proizvoljni ili očigledno nerazumni, što dovodi do „uskraćivanja pravde“ (vidi Evropski sud, Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2) [VV], presuda od 11. jula 2017. godine, predstavka broj 19867/12, tač. 83–85, i Lazarević protiv BiH, presuda od 14. januara 2020. godine, predstavka broj 29422/17, tačka 30).

26. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. U vezi s tim, Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje. Član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke, a nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na sve argumente koje stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja

– mjerilo dovoljnosti (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. s daljnjim referencama). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku – mjerilo relevantnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1791/22 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. Ustavni sud zapaža da su, u suštini, apelanticini zahtjevi za upis prava vlasništva, odnosno promjene upisa prava posjeda odbijeni jer su organi uprave i redovni sudovi zaključili da sporne nekretnine nigdje u dokumentaciji koju je apelantica dostavila kao pravni osnov za tražene uknjižbe nisu označene prema podacima upisanim u katastarskom operatu, odnosno jer za sporne nekretnine nisu uspostavljene zemljišne knjige niti katastar nekretnina.

28. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka zaključio da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje jer su redovni sudovi arbitrarno tumačili relevantne odredbe, između ostalog, Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika, kada su odbili apelanticine suštinski identične zahtjeve (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-5022/19 od 23. juna 2021. godine i AP-139/20 od 2. decembra 2021. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema obrazloženju koje je u navedenim predmetima dao Vrhovni sud, apelanticini zahtjevi su pravilno odbijeni budući da apelantica nije dostavila dokument, odnosno odluku nadležnog organa, kao pravni osnov za navedene upise. Ustavni sud je u navedenim predmetima ukazao na, između ostalog, relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta i Pravilnika, kao i na Odluku Predsjedništva BiH. U vezi s tim, Ustavni sud je zaključio da je Predsjedništvo BiH zakonom ovlašteno da određuje imovinu koja će služiti za potrebe Oružanih snaga i da je u tom smislu nadležni organ ovlašten da odlučuje o konkretnim nekretninama (vidi, op. cit., AP-5022/19, tač. 55. i 56).

29. Također, Ustavni sud ističe da je, između ostalog, slično pitanje kao u ovom predmetu razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-1634/18 od 22. aprila 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu ukazao da je apelantica tražila uknjižbu određenih prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnoknjižnim ulošcima, odnosno posjedovnim listovima koje je precizirala i dostavila, pa je zaključio da u pogledu tih nekretnina postoji identičnost podataka iz zemljišnoknjižnih evidencija i podnesenog zahtjeva. Stoga je Ustavni sud u tom predmetu zaključio da je Okružni sud arbitrarno tumačio relevantne propise kada je u konkretnim činjeničnim okolnostima odbio apelanticin zahtjev smatrajući da ona nije dostavila dokumente u kojima su nekretnine označene prema podacima iz zemljišnoknjižnih evidencija.

30. Osim toga, Ustavni sud ističe da je pitanje onemogućavanja upisa promjene prava na nekretninama u slučaju nepostojanja zemljišnoknjižnih evidencija razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-2004/18 od 20. maja 2020. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da se odredbe člana 189. Zakona o premjeru i katastru ni na koji način ne mogu tumačiti tako da onemogućavaju upise promjena prava na nekretninama u slučaju nepostojanja zemljišnih knjiga, a niti iz navedenih odredbi proizlazi da je to bio cilj zakona. Stoga je Ustavni sud zaključio da su u tom smislu organi uprave i sud arbitrarno tumačili navedene odredbe kada su odbili apelanticin zahtjev.

31. Dovodeći stavove iz navedenih odluka Ustavnog suda u vezu s okolnostima konkretnih predmeta, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud do svojih zaključaka došao uprkos odredbama Zakona o odbrani BiH, Sporazuma o pitanjima sukcesije – Aneks A i Odluci Predsjedništva BiH, pri čemu za takve zaključke nije dao razloge koji bi se mogli ocijeniti razumnim i uvjerljivim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenim odlukama zaključio da, iako je apelantica u zahtjevima precizirala sporne nekretnine i dostavila posjedovne listove za te nekretnine, dokumentacija koju je ona dostavila kao pravni osnov za tražene uknjižbe ne sadrži oznake spornih nekretnina prema podacima upisanim u katastarskom operatu. Također, Vrhovni sud je u osporenim odlukama zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva jer za sporne nekretnine nisu uspostavljene zemljišne knjige niti katastar nekretnina. Međutim, dovodeći okolnosti ovih predmeta u vezu s praksom Ustavnog suda iz prethodnih tačaka ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud na taj način propustio da uzme u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluka u konkretnim postupcima.

32. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na obrazloženu odluku. Prema tome, Ustavni sud smatra da je s ciljem zaštite apelanticinih ustavnih prava potrebno ukinuti odluke Vrhovnog suda te predmete vratiti tom sudu kako bi donio nove odluke u skladu s garancijama prava na pravično suđenje.

33. Imajući u vidu sve navedeno, te podržavajući pri tome već zauzetu praksu u predmetima br. AP-1634/18 i AP-2004/18 Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.b)Pravo na imovinu

34. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud osporenim odlukama povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je arbitrarno tumačio relevantne odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, Zakona o premjeru i katastru i Pravilnika i kada je zaključio da apelantica u smislu navedenih propisa nije identificirala sporne nekretnine prema podacima upisanim u katastarskom operatu, odnosno kada je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za upis prava vlasništva jer za sporne nekretnine nisu uspostavljene zemljišne knjige niti katastar nekretnina.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3217/21 (Bosna i Hercegovina) | Sudska praksa | Aktio