Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2947/21 (I. M.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 37
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-2947/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-2947/21, rješavajući apelaciju Ive Maleš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Maleš podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 161877 21 Gž 3 od 26. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Iva Maleš (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnijela je 12. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 161877 21 Gž 3 od 26. maja 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 161877 20 I3 od 9. februara 2021. godine. Apelantica je 3. septembra 2021. godine dopunila apelaciju (dostavila određenu dokumentaciju). Uvodne napomene
2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu broj 60/99 od 26. februara 2007. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž 587/07 od 29. maja 2008. godine, obavezane su Željeznice Republike Srpske AD Banja Luka da apelantičinom predniku F. M., na ime naknade nematerijalne štete isplati određene novčane iznose, preciznije navedene u izrekama presuda. Osporene odluke
3. Apelantica i ostali tražioci izvršenja podnijeli su prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika Željeznice Republike Srpske AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik), Arcellor Mittal Zenica DD (u daljnjem tekstu: izvršenikov dužnik), na osnovu navedenih presuda. Apelantica i ostali tražioci izvršenja tokom postupka uredili su prijedlog za izvršenje.
4. Rješenjem Općinskog suda od 9. februara 2021. godine, donesenom u ponovnom postupku, odbačen je prijedlog za izvršenje i uređeni prijedlog za izvršenje.
5. U obrazloženju, Općinski sud je naveo da su apelantica i ostali tražioci izvršenja predložili da se izvršenje provede pljenidbom novčanog potraživanja koji izvršenik ima prema izvršenikovom dužniku, na način da se ukupan dug koji apelantica i ostali tražioci izvršenja imaju prema izvršeniku prebaci sa transakcionog računa izvršenikovog dužnika na račun njihovog punomoćnika. Općinski sud je dalje citirao odredbe čl. 22., 23. i 30. stav (2) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je ukazao da u skladu sa odredbama čl. 25. i 27. ZIP izvršna isprava mora biti podobna za izvršenje. Dalje je naveo da je zaključcima nalagao apelantici i ostalim tražiocima izvršenja da u određenom roku urede prijedlog za izvršenje tako da odrede predmet i sredstvo izvršenja. Ukazao je da su apelantica i ostali tražioci izvršenja dostavljali podneske (sadržaj podnesaka detaljno naveden u rješenju), te obavijest Okružnog privrednog suda u Doboju (izvršenik je povukao tužbu koju je podnio protiv izvršenikovog dužnika), kako bi učinili vjerovatnim da izvršenikov dužnik ima podatke o izvršenikovoj imovini. Dalje je naveo da su apelantica i ostali tražioci izvršenja 4. januara 2021. godine dostavili uređen prijedlog za izvršenje istog sadržaja kao i prijedlog za izvršenje. Sud je ukazao da su oni u tom prijedlogu naveli da iz finansijskog izvještaja i izvještaja nezavisnog revizora izvršenika proizilazi da izvršenik ima potraživanje prema izvršenikovom dužniku u određenom novčanom iznosu.
6. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je obrazložio da apelantica i ostali tražioci izvršenja nisu postupili po zaključcima suda, odnosno da nisu otklonili nedostatke u prijedlogu za izvršenje. Takođe je naveo da nisu učinili vjerovatnim, niti su dostavili dokaz da izvršenik ima potraživanja prema izvršenikovom dužniku, zbog čega se prijedlog za izvršenje nije mogao cijeniti prema odredbi člana 27. stav (1) ZIP. Osim toga, naveo je da finansijski izvještaj, izvještaj nezavisnog revizora izvršenika i obavijest da se vodio spor između izvršenika i njegovog dužnika nisu dokaz, niti sredstvo, na osnovu kojeg bi sud odredio izvršenje protiv izvršenikovog dužnika.
7. Rješenjem Kantonalnog suda od 26. maja 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice i ostalih tražilaca izvršenja i prvostepeno rješenje potvrđeno.
8. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kao u izreci osporenog rješenja. Naime, kako apelantica i ostali tražioci izvršenja nisu otklonili nedostatke u prijedlogu za izvršenje, nisu učinili vjerovatnim, odnosno nisu dostavili dokaz o postojanju izvršenikovog potraživanja od izvršenikovog dužnika kao sredstva izvršenja, prvostepeni sud nije mogao cijeniti podobnost izvršne isprave. Osim toga, naveo je da se prema odredbi člana 37. ZIP od izvršenika i drugih u zahtjevu određenih pravnih i fizičkih lica može tražiti da sudu dostave podatke o izvršenikovoj imovini, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi te osobe mogle imati te podatke. Međutim, naveo je da apelantica i ostali tražioci izvršenja u konkretnom slučaju nisu učinili vjerovatnim da bi izvršenikov dužnik mogao imati podatke o izvršenikovoj imovini.
9. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u suštini ponavlja navode koje je iznosila i pred redovnim sudovima. Apelantica navodi da je Općinskom sudu dostavila dokaz da izvršenik ima potraživanja prema izvršenikovom dužniku, te da je dostavila podatke o dužnikovim transakcionim računima. Navela je da prema izvještaju nezavisnog revizora izvršenika, izvršenik ima kratkoročna potraživanja prema izvršenikovom dužniku u određenom novčanom iznosu. Takođe smatra da je izvještaj nezavisnog revizora izvršenika javna isprava, te da je u konkretnom slučaju učinila vjerovatnim da izvršenik prema izvršenikovom dužniku ima potraživanje. Osim toga, navodi da je Općinski sud, u skladu sa odredbom člana 37. ZIP trebao od izvršenikovog dužnika zatražiti da sudu dostavi podatke o izvršenikovoj imovini.
10. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS F BiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16 i 55/18 - Rješenje US BiH) koji u relevantnom dijelu glasi: Član 27.stav (1)
Povoljnost izvršnog dokumenta za izvršenje
Izvršni dokument povoljan je za izvršenje ako su u njemu naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Član 30. stav (2) Prelaz potraživanja ili obaveze
Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnom dokumentu nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnim ili prema zakonu ovjerenim privatnim dokumentom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršnog dokumenta ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju da razriješe u parničnom postupku. Član 37. st. (1) Utvrđivanje dužnikove imovine
Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Općinski i Kantonalni sud u obrazloženjima osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka redovnih sudova slijedi da finansijski izvještaj, izvještaj nezavisnog revizora izvršenika i obavijest da se vodio spor između izvršenika i njegovog dužnika nisu dokaz, niti sredstvo, na osnovu kojeg bi sud odredio izvršenje protiv izvršenikovog dužnika. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno obrazložio zašto apelantovi navodi vezani za primjenu člana 37. stav (1) ZIP u konkretnom slučaju nisu osnovani (vidi tačku 8. ove odluke). Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
15. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman