Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2667/21 (M. M.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Krivični postupak
- Proporcionalnost
- Propisano zakonom
- Javni interes
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2667/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2667/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mario Mamić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 27. studenog 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio Mario Mamić protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 020194 21 Kv 9 od 22. lipnja 2021. godine i S1 2 K 020194 21 Krn 12 od 11. lipnja 2021. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mario Mamić protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 020194 21 Kv 9 od 22. lipnja 2021. godine i S1 2 K 020194 21 Krn 12 od 11. lipnja 2021. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mario Mamić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupaju Davor Martinović i Zdravko Rajić, odvjetnici iz Mostara, podnio je 23. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 020194 21 Kv 9 od 22. lipnja 2021. godine i S1 2 K 020194 21 Krn 12 od 11. lipnja 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 26. ožujka 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovori su dostavljeni 4. travnja 2022. godine, pa ih je Ustavni sud 24. lipnja 2022. godine proslijedio apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Izjašnjenje nije dostavljeno.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Odlučujući u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći prema zamolnici pravosudnih organa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Hrvatska), Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 020194 21 Krn 12 od 11. lipnja 2021. godine (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje). Tim rješenjem je, radi osiguranja, apelantu određena privremena mjera oduzimanja imovine s njegovog transakcijskog računa otvorenog u Intesa Sanpaolo banci d.d. Sarajevo u iznosu od 1.572.465,51 KM. Određeno je da se sva sredstava na tom računu, do iznosa od 1.572.465,51 KM, privremeno oduzimaju i pohranjuju na posebnom računu, gdje će se čuvati do okončanja kaznenog postupka protiv apelanta ili do drugačije odluke suda.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužiteljstvo 27. svibnja 2021. godine Sudu BiH dostavilo prijedlog za privremeno oduzimanje imovine od apelanta, za koju se sumnja da je stečena vršenjem kaznenih djela. Sud BiH je naveo da iz prijedloga Tužiteljstva i dostavljenih dokaza proizlazi da se pred pravosudnim organima u Hrvatskoj vodi kazneni postupak protiv optuženog apelanta i drugih osoba. Postupak se vodi zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja. Navedeno je da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 21. svibnja 2019. godine protiv apelanta potvrđena optužnica i utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je apelant, na način opisan u optužnici, pribavio imovinsku korist u iznosu od 86.172.695,28 HRK. Također, Sud BiH je utvrdio i da je Županijski sud u Osijeku 26. ožujka 2021. godine donio rješenje kojim je odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi od apelanta (u daljnjem tekstu: rješenje Županijskog suda). Tim rješenjem je naloženo Intesa Sanpaolo banci d.d. Sarajevo da apelantu ili trećoj osobi na temelju punomoći ili apelantovog naloga uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima s apelantovog transakcijskog računa u iznosu od 1.572.465.51 KM, u bilo čiju korist, bez odgode.
7. Sud BiH je na temelju dokaza koje je Tužiteljstvo dostavilo uz prijedlog i dopunu prijedloga ocijenio da postoji osnovana sumnja da novčana sredstva koja se nalaze deponirana na apelantovom bankovnom računu potječu iz kaznenog djela povodom kojeg se u Hrvatskoj vodi kazneni postupak protiv apelanta. Sud BiH je ocijenio da postoji osnova sumnje da apelant bankovni račun koristi kako bi prikrio dobit ostvarenu počinjenjem kaznenog djela u Hrvatskoj, odnosno da se radi o imovini koja bi u nekoj daljnjoj fazi kaznenog postupka u Hrvatskoj mogla biti predmet trajnog oduzimanja.
8. Budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku pružanja međunarodne pravne pomoći, Sud BiH je izravno primijenio odredbe Konvencije Vijeća Europe o pranju, traženju, zapljeni i oduzimanju prihoda stečenih kriminalom i o financiranju terorizma (u daljnjem tekstu: Konvencija o pranju prihoda). Tom Konvencijom je propisano da su države članice Vijeća Europe preuzele obveze da, između ostalog, međusobno surađuju u najširoj mogućoj mjeri u svrhu istraga i postupaka čiji je cilj konfiskacija sredstava i prihoda stečenih kriminalom. Sud BiH je ukazao i na odredbe članka 6. st. 1. i 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i naveo da je te odredbe primijenio u svezi s odredbama čl. 21. i 23. Konvencije o pranju prihoda. Sud BiH je zaključio da je nesporna njegova nadležnost i zakonska osnova za postupanje u tom predmetu prema zamolnici stranog pravosudnog organa, uz obvezu da postupa u skladu s domaćim pravom. U svezi s tim je navedeno da je sud primijenio odredbe članka 73. ZKPBiH, koje reguliraju privremeno oduzimanje imovine radi osiguranja. Sud BiH je istaknuo da donošenje te odluke ne prejudicira buduće odlučivanje o istoj pravnoj stvari.
9. Također, Sud BiH je obvezao Tužiteljstvo da, na temelju članka 23. Konvencije o pranju prihoda, u najkraćem mogućem roku od Hrvatske pribavi sve informacije koje mogu dovesti u pitanje ili modificirati opseg izrečene mjere, odnosno da dostavi sve informacije neophodne za provođenje i daljnje praćenje privremenih mjera.
10. Rješenjem Vijeća Suda BiH (u daljnjem tekstu: Vijeće) broj SI 2 K 020194 21 Kv 9 od 22. lipnja 2021. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da u predmetu domaćih organa – Suda BiH i Tužiteljstva postoji zamolnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) Republike Hrvatske od 29. ožujka 2021. godine kojom je traženo izvršenje rješenja Županijskog suda. Vijeće je istaknulo da su zakonske odredbe jasne u pogledu odluka suda koje mogu biti donesene isključivo po prethodnom saslušanju stranaka, ali da odluke o privremenim mjerama oduzimanja imovine radi osiguranja ne spadaju u takvu kategoriju. Osim toga, Vijeće je istaknulo da je apelant upoznat sa sadržajem prijedloga Tužiteljstva kroz prvostupanjsko rješenje i s pravom na izjavljivanje pravnog lijeka, koje je u konkretnom slučaju i iskoristio.
11. Dalje, Vijeće je navelo da su u rješenju Županijskog suda detaljno opisane kaznenopravne radnje koje se apelantu stavljaju na teret i da je dan zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinjenjem upravo tih radnji apelant ostvario protupravnu imovinsku korist u višemilijunskom iznosu. Vijeće je ukazalo i da je prvostupanjsko rješenje doneseno izravnom primjenom Konvencije o pranju prihoda, i to odredbe članka 15. stavak 3., kojom je propisano da će se pomoć pri istrazi i privremene mjere predviđene u stavku 2.b (pitanje privremenih mjera) vršiti u skladu s internim zakonom zamoljene strane. U skladu s tim, Vijeće je zaključilo da je Sud BiH prvostupanjsko rješenje donio uz primjenu odredaba članka 73. ZKPBiH. Također je Vijeće ukazalo da je sudac za prethodni postupak u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 21. Konvencije o pranju prihoda, kojom je popisano da „na zahtjev druge strane koja je pokrenula kazneni postupak ili postupke u svrhu konfiskacije prva strana će morati poduzeti potrebne privremene mjere kao što je zamrzavanje ili pljenidba, da bi se spriječila bilo kakva transakcija s tom imovinom, njezin transfer ili eliminiranje imovine koja bi u kasnijoj fazi mogla biti predmet zahtjeva za konfiskaciju ili bi mogla biti takva da bi udovoljila tom zahtjevu“. Također, Vijeće je prihvatilo i stav iz prvostupanjskog rješenja da se radi o imovini koja bi u kasnijoj fazi postupka mogla biti predmet oduzimanja u vidu protupravne imovinske koristi.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo iz članka 13. Europske konvencije. Apelant ističe da je osporenim odlukama došlo do povrede njegovog prava na imovinu jer je Sud BiH propustio ispitati je li donošenjem sporne procesne mjere uspostavljen pravičan balans između privatnog i javnog interesa. Apelant je istaknuo da je Sud BiH zaključak o nezakonitosti sredstava temeljio isključivo na obavijesti da su se na apelantovom računu pojavila sredstva u većem iznosu „kao strogo objektivizirajućoj okolnosti“. Dalje, apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer mu nije omogućeno da se izjasni o prijedlogu Tužiteljstva na temelju kojeg je Sud BiH donio prvostupanjsko rješenje. Osim toga, apelant ističe da je identičan postupak već jedanput vođen i da je sud „prije nepuna tri mjeseca“ utvrdio „da ne postoje opravdani razlozi za određivanje navedene mjere“. Apelant pojašnjava da je novac koji je oduzet donesenom privremenom mjerom stečen na zakonit način (ugovorima o pozajmici novca i isplati dobiti), što je u apelaciji detaljno obrazložio. U svezi s tim, apelant smatra da je drugostupanjsko rješenje „eklatantan primjer arbitrarne odluke“ jer njegovi žalbeni navodi koji imaju suštinski značaj nisu razmotreni.
Stoga je, kako apelant smatra, osporenim drugostupanjskim rješenjem povrijeđeno i njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek.b)Odgovori na apelaciju
13. Sud BiH je istaknuo da su načela ravnopravnosti i kontradiktornosti u istražnoj fazi reducirana zbog zaštite legitimnih ciljeva istrage. Dalje, Sud BiH je naveo da je privremeno oduzimanje imovine radi osiguranja propisano člankom 73. ZKPBiH. Stoga je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom. Donošenje te mjere je bilo u skladu s javnim interesom jer je borba protiv organiziranog kriminala putem kontroliranja financijskih tokova nesumnjivo u javnom interesu, posebno ukoliko takva pojava ima transnacionalni karakter. Konačno, Sud BiH je ukazao da je privremeni karakter te mjere od ključnog značaja, što upućuje na zaključak da miješanje u apelantovu imovinu nije bilo konačno ni definitivno, zbog čega se ne može govoriti o disproporcionalnoj ugroženosti privatnog interesa.
14. Tužiteljstvo je odgovorilo da je u međuvremenu „ono što je predmet apelacije ponovno postalo predmet sudskog spora, u kojem je Sud BiH odlučio u apelantovu korist i deblokirao blokirana sredstva“.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH i 65/18) u relevantnom dijelu glasi: Članak 73. stavak (1)
Privremeno oduzimanje imovine radi osiguranja (1) Sud može bilo u koje doba tijekom postupka donijeti na prijedlog Tužitelja privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ BiH, mjeru pljenidbe ili drugu prijeko potrebnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.
16. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Službeni glasnik BiH“ br. 53/09 i 58/13) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 6. (Dopuštenost i način izvršenja) (1) O dopuštenosti i načinu izvršenja radnje međunarodne pravne pomoći koja je predmetom zamolnice stranog pravosudnog tijela odlučuje nadležno domaće pravosudno tijelo prema domaćim propisima, osim ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. (2) Nadležno domaće pravosudno tijelo će bez odgode postupiti po zamolnici stranog pravosudnog tijela.
17. Konvencija Vijeća Europe o pranju novca, otkrivanju, privremenom oduzimanju i konfiskaciji dobiti stečene kriminalnim radnjama i o financiranju terorizma – Varšava 16. svibnja 2005 („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“ broj 14/07) u relevantnom dijelu glasi: Dio 3. - Privremene mjere
Članak 21. – Obveza poduzimanja privremenih mjera
1 Na zahtjev druge strane koja je pokrenula krivični postupak ili postupke u svrhu konfiskacije, prva strana će morati poduzeti potrebite privremene mjere, kao što je zamrzavanje ili pljenidba, da bi se spriječila bilo kakva transakcija s tom imovinom, njen transfer ili eliminiranje imovine koja bi u kasnijoj fazi mogla biti predmet zahtjeva za konfiskaciju ili bi mogla biti takva da bi udovoljila tom zahtjevu.
2 Strana koja je primila zahtjev za konfiskaciju sukladno članku 23. će, ako se to zahtijeva, poduzeti mjere navedene u stavku 1. ovoga članka u pogledu svake imovine koja je predmet zahtjeva ili bi mogla biti takva da udovolji tom zahtjevu.
Članak 22. – Izvršenje privremenih mjera
1 Nakon izvršenja privremenih mjera koje su zahtijevane sukladno stavku 1. članka 21., strana koja upućuje zahtjev će vanredno i čim to bude moguće, dostaviti zamoljenoj strani sve informacije koje može zatražiti ili koje mogu izmijeniti obujam tih mjera. Strana koja upućuje zahtjev će također bez odlaganja dostaviti sve dopunske informacije koje je zatražila zamoljena strana i koje su neophodne za provođenje i praćenje privremenih mjera.
2 Prije ukidanja bilo koje privremene mjere poduzete na temelju ovoga članka, zamoljena strana će kada god je to moguće, dati strani koja upućuje zahtjev, mogućnost da iznese svoje razloge u korist nastavka održavanja te mjere.
Dio 4 – Konfiskacija
Članak 23. stavak 1. toč. a. i b. – Obveza izvršenja konfiskacije
1 Strana koja je primila od druge strane zahtjev za konfiskaciju instrumenata ili dobiti, lociranih na njeno, teritoriju, će: a provesti nalog za konfiskaciju koji je izdao sud strane koja upućuje zahtjev, a koji se odnosi na instrumente i dobit; ili ćeb dostaviti zahtjev svojim mjerodavnim tijelima da joj izdaju nalog za konfisciranje, i ako se on izda, provesti ga. Članak 24. stavak 1. – Izvršenje konfiskacije
1 Procedure za dobivanje i provedbu naloga za konfiskaciju po članku 23. će se obavljati po zakonu zamoljene strane. VI.Dopustivost i merituma)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek
18. Ustavni sud konstatira da su predmet osporavanja apelacijom rješenja Suda BiH donesena u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći pravosudnim organima Hrvatske. Tim rješenjima se privremeno, do okončanja postupka ili drugačije odluke Suda, apelantu zabranjuje raspolaganje imovinom. Ustavni sud smatra da su osporene odluke donesene na privremenoj osnovi, dakle da imaju privremeni karakter i da ne postoje naznake da su osporena rješenja, u smislu stavova Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, odluke kojima se odlučuje o utvrđivanju kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Dakle, polazeći od članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda i svoje prakse, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-7447/18 od 14. listopada 2020. godine, toč. 25.–30., dostupna na www.ustavnisud.ba).
19. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u svezi s pravom na pravično suđenje ratione materiaeinkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.b)U odnosu na ostale navode
20. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Pravo na imovinu
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
22. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
23. Imajući u vidu da je osporenim odlukama određena privremena mjera oduzimanja apelantovih novčanih sredstava, Ustavni sud smatra da se radi o „imovini“ koja uživa zaštitu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
24. Budući da su osporenim odlukama od apelanta privremeno oduzeta novčana sredstva, Ustavni sud smatra da je nesumnjivo došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu. Stoga je potrebno utvrditi je li to miješanje bilo „u skladu sa zakonom“, u javnom interesu i je li uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i apelantovog prava na mirno uživanje imovine.
Zakonitost miješanja
25. Ustavni sud prvenstveno konstatira da je Sud BiH osporene odluke donio u postupku pružanja međunarodne pravne pomoći po zamolnici pravosudnih organa Hrvatske. Zakonska osnova za donošenje tih odluka je članak 6. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, čl. 21., 22., 23. i 24. Konvencije o pranju prihoda i članak 73. ZKPBiH (vidi relevantne propise). Imajući u vidu sadržaj navedenih propisa, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo „u skladu sa zakonom“.
Javni interes
26. U odnosu na to pitanje, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda gdje je zaključeno da je primjena privremenih mjera u okviru sudskog postupka koje su usmjerene na osiguravanje mogućeg oduzimanja imovinske koristi u „općem interesu“ zajednice (vidi, npr., Europski sud, East West Alliance Limited protiv Ukrajine, presuda od 23. siječnja 2014. godine, predstavka broj 19336/04, točka 187.). Također, i Ustavni sud, kao i Sud BiH, smatra da se prilikom donošenja privremenih mjera oduzimanja imovine javni interes ogleda i u borbi protiv organiziranog kriminala putem kontroliranja financijskih tokova. Stoga, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo u javnom interesu.
Proporcionalnost
27. Odgovarajući dalje na pitanje je li miješanjem u apelantovu imovinu uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i apelantovog prava na mirno uživanje imovine, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH obrazložio da je iz dostavljene dokumentacije utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinjenjem kaznenih djela povodom kojih se vodi kazneni postupak protiv njega u Hrvatskoj ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu višem od 86 milijuna kuna, dok je određenom privremenom mjerom njegov račun blokiran do iznosa od 1.572.465,51 KM (vidi točku 6. ove odluke). Dakle, vrijednost blokirane imovine je bila znatno manja od imovine koja bi se eventualno oduzela od apelanta, ukoliko bi se utvrdilo da se radi o protupravnoj imovinskoj koristi ostvarenoj počinjenjem kaznenog djela. Prema ocjeni Ustavnog suda, na apelanta nije stavljen pretjeran teret ni zbog toga što je osporenim odlukama samo privremeno bila blokirana njegova imovina do navedenog iznosa koji je privremeno pohranjen na poseban račun, gdje će se čuvati do okončanja kaznenog postupka ili drugačije odluke suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da privremenom mjerom, koja se isključivo odnosila na privremenu zabranu da apelant raspolaže imovinom, nije stavljen pretjeran teret na njega u poređenju s javnim interesom koji se želio ostvariti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i apelantovog prava na mirno uživanje imovine i da nije povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu, pri čemu na apelanta nije stavljen pretjeran teret u poređenju s javnim interesom koji se želio ostvariti.
29. Na temelju članka 18. stavak (3) točka h) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman