Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1920/23 (S. R.)
Odluka donesena 08. 05. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1920/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 05. 2023.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 8. svibnja 2023. godine, u predmetu broj AP 1920/23, rješavajući zahtjev Saše Radulovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Saše Radulovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Saša Radulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 20. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 Mal 037768 22 Gž od 20. prosinca 2022. godine i presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 Mal 037768 22 Gž od 6. listopada 2022. godine.
2. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se Osnovnom sudu naložiti da ne vrši prinudno izvršenje pravomoćne presude Osnovnog suda broj 94 0 Mal 037768 22 Gž od 6. listopada 2022. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
3. Presudom Osnovnog suda broj 94 0 Mal 037768 22 Gž od 6. listopada 2022. godine apelant je obvezan da tužiteljici Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime naknade štete isplati iznos od 1.095,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.
4. Osnovni sud je naveo da je presudom Osnovnog suda broj 94 0 K 033860 20 K od 22. siječnja 2021. godine apelant oglašen krivim da je počinio kazneno djelo prevare iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona. Navedeno kazneno djelo je, kako je navedeno, apelant počinio tako što je radeći na radnom mjestu stručnog suradnika Osnovnog suda, u ostavinskim postupcima od nasljednika uzimao novac na ime sudske takse kojeg je zadržavao za sebe. Zatim, Osnovni sud je naveo da je u parničnom postupku utvrđeno da je apelant na ime takse uplaćivao određene iznose koje je na taj način primio, te da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke utvrđeno da ukupna visina štete iznosi 1.095,00 KM. U svezi sa navedenim, Osnovni sud je naveo da je apelant bio dužan da kao stručni suradnik vrši kontrolu naplaćene sudske takse u skladu sa zakonom. Nasuprot tome, naplaćivao je iznose veće od zakonom propisanih i to u više predmeta, pa je odgovoran „ne samo za manjkove, već i za viškove“. S obzirom na to, Osnovni sud je naveo da je apelant štetu pričinio kako oštećenim osobama jer su platili više od iznosa koji je propisan zakonom, tako i tužiteljici jer nije naplaćivao takse, niti je u pisarnici naznačivao visine taksi u skladu sa člankom 20. Zakona o sudskim taksama. Na temelju navedenog, Osnovni sud je zaključio da je apelant odgovoran za štetu na temelju članka 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO)
5. Presudom Okružnog suda broj 94 0 Mal 037768 22 Gž od 20. prosinca 2022. godine apelantova žalba je odbijena kao neutemeljena. Okružni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovi navodi da tužiteljica nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U svezi sa time, Okružni sud je naveo da se u svakom ostavinskom postupku trebala naplaćivati sudska taksa prema vrijednosti zaostavštine u skladu sa Tarifnim brojem 8. Zakona o sudskim taksama. Međutim, apelant je uzimao novac od nasljednika u različitim novčanim iznosima, a uplaćivao je samo minimalan iznos sudske takse na račun suda, dok je ostatak zadržavao za sebe. Na taj način je, kako je navedeno, tužiteljica oštećena za iznose neplaćene sudske takse u ostavinskim postupcima, pa je aktivno legitimirana za štetu koju je pretrpjela apelantovim radnjama koji je pasivno legitimiran u ovoj parnici. To što je apelant oštećenim navodno vratio, kako navodi u žalbi, sporne iznose koje im je uzeo na ime sudske takse, nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude, jer su oštećeni bili dužni platiti sudsku taksu na račun suda.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant smatra da nije pasivno legitimiran jer krivičnim djelom za koje je osuđen u kaznenom postupku, tužiteljici nije pričinjena nikakva šteta niti je ona imala status oštećene. Stoga, prema apelantovim navodima, ni tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe. Prema mišljenju apelanta, u konkretnom postupku takav status su mogle imati samo osobe koje su prijevarom dovedene u zabludu da nešto učine na štetu svoje imovine i oni su upućeni na ostvarivanje imovinskog pravnog zahtjeva u parničnom postupku. S obzirom na to, apelant smatra da su sudovi proizvoljno zaključili da je na taj način oštećen proračun tužiteljice. Apelant također ističe da je sud odlučio o naplati sudske takse koja nije u sudskoj nadležnosti, jer se neplaćena sudska taksa, kao poreska obveze, ne može potraživati u parnici kao šteta pričinjena proračunu, već se prinudno naplaćuje u administrativnom-poreskom postupku.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da je donošenje privremene mjere u interesu apelanta i pravilnosti vođenja postupka pred Ustavnim sudom i nužno kako bi se izbjegle štetne posljedice nezakonite sudske odluke.
8. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Članak 64. stavak (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stavka (1) ovog članka.
11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
12. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-4349/22 od 20. prosinca 2022. godine, točka 9, dostupna na www.ustasvnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
13. Imajući u vidu argumentaciju koju je iznio apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne ukazuju da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić