Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4040/21 (Trgovačko društvo „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4040/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-4040/21 , rješavajući apelaciju Trgovačkog društva „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Trgovačkog društva „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 099349 21 Pžip 2 od 14. septembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Trgovačko društvo „Euro Line“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić advokat iz Banjaluke, podnio je 25. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 099349 21 Pžip 2 od 14. septembra 2021. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 099349 20 Ip2 od 11. marta 2021. godine.
2. Apelant je na osnovu pravosnažne presude Okružnog privrednog suda od 31. maja 2018. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava) podnio tom sudu prijedlog za izvršenje protiv „Merkur“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja.
3. Rješenjem o izvršenju od 22. juna 2020. godine Okružni privredni sud je odredio izvršenje radi naplate duga po navedenoj izvršnoj ispravi, u visini određenoj nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 20 Ip2 od 11. marta 2021. godine, donesenim u ponovnom postupku, odbijen je prigovor koji je izvršenik izjavio protiv rješenja o izvršenju.
5. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 099349 21 Pžip 2 od 14. septembra 2021. godine odbijena je izvršenikova žalba i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda od 11. marta 2021. godine, dok je apelantova žalba odbačena. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je nakon pokretanja izvršnog postupka izvršna isprava djelimično ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske od 28. avgusta 2020. godine, osim dijela koji se odnosi na novčano potraživanje u iznosu od 2.183.053,99 KM. Pri tome je istakao da je izvršna isprava podobna za izvršenje u navedenom novčanom iznosu i da na to ne utiče činjenica da se taj iznos odnosi na izgubljenu dobit. U vezi s tim je ukazao da se u izvršnom postupku provodi prinudna naplata dosuđenog novčanog potraživanja, bez obzira na njegov pravni osnov naveden u izvršnoj ispravi. Sud je dalje naveo da je izvršenik, prije pokretanja izvršnog postupka, u paricionom roku, izmirio dio dugovanja, te da je vještačenjem vještaka ekonomske struke utvrđeno da ostatak duga iznosi 643.053,96 KM. S obzirom na to da izvršna isprava nije ukinuta u cijelosti, niti da je apelantovo potraživanje prestalo postojati, sud je zaključio da apelant nema zakonski razlog, niti pravni interes da podnosi žalbu protiv rješenja kojim je izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju odbijen kao neosnovan. Stoga je odbacio apelantovu žalbu primjenom odredaba čl. „235. stav 1. tačka 3.“ Zakona o parničnom postupku, u vezi sa čl. 21. Zakona o izvršnom postupku.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelant navodi da su sudovi u okolnostima konkretnog slučaja bili dužni obustaviti izvršni postupak jer je izvršna isprava ukinuta „za čitav iznos dosuđene štete tuženom“. Takođe je naveo da se dio duga koji je izvršenik izmirio odnosi na drugi dio tužbenog zahtjeva iz izvršne isprave, a ne na onaj čije je izvršenje zahtijevano u ovom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“.
Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Višeg privrednog suda odbačena kao nedopuštena žalba koju je apelant izjavio protiv prvostepenog rješenja, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti žalbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2160/20 od 9. septembra 2020. godine, sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
9. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud nadalje ukazuj da član 14. Evropske konvencije, kao i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, „nije neovisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Konvencije i njenih protokola“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Stoga Ustavni sud, s obzirom na akcesoran karakter tih odredbi, zaključuje da su i apelantovi navodi o kršenju zabrane diskriminacije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić