Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1886/23 (T. V.)
Odluka donesena 08. 05. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1886/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 05. 2023.
Tekst odluke
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić, dana 8. maja 2023. godine, u predmetu broj AP-1886/23, rješavajući zahtjev Tomislava Vidakovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Tomislava Vidakovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. aprila 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine i S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo da se apelant pusti iz pritvora, do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Sud BiH je donio rješenje broj S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine kojim je utvrdio da i dalje postoje razlozi koji opravdavaju zadržavanje apelanta i ostalih optuženih u pritvoru i to zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela, kako je predviđeno članom 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP). U rješenju je navedeno da je protiv apelanta i još sedam lica (u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica radi postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa krivičnom djelom neovlašteni promet opojnim drogama, a apelant i u vezi sa krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenje službene isprave. U odnosu na posebne pritvorske razloge sud je naveo da je utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je sud cijenio težinu inkriminacija, da su optuženi sada svjesni svog procesnog položaja, činjenicu da je postupak tek počeo, te činjenicu da bi mogli boravak na slobodi iskoristiti za bjekstvo. Također, sud je ukazao da se optužnima stavlja na teret počinjenje krivičnih djela čiji se modus operandi dovodi u vezi sa djelovanjem u više zemalja, što ukazuje na kontakte u inostranstvu. Nadalje, način izvršenja krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret ukazuju na saznanja optuženih o ilegalnom prelasku međunarodne granice. Pojedini optuženi su, kako je sud naveo, osnovano sumnjivi da su u prethodnom periodu u više navrata nabavljali i koristili krivotvorene dokumente u cilju prelaska granice. Sud je imao u vidu činjenicu da neki od optuženih, među kojim nije apelant, imaju dvojna državljanstva ili nisu državljani BiH. Sve navedeno po mišljenju suda, predstavlja posebne okolnosti koje ukazuju na opravdanu bojazan od bjekstva te opravdava dalje trajanje pritvora. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP Sud BiH je ukazao na okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da je krivično djelo počinjeno u sastavu dobro organizovane kriminalne grupe međunarodnog karaktera. Dalje je navedeno da članovi grupe još nisu identifikovani i locirani i da su se optuženi ovom aktivnošću bavili kontinuirano.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Sud BiH je rješenjem broj S1 2 k 044836 23 Kž od 5 . aprila 2023. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Sud BiH je zaključio da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve činjenice koje opravdavaju produženje pritvora apelantu i ostalima. Prigovorima apelantove odbrane nije doveden u pitanje zaključak suda o postojanju posebnih pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1 tač. a) i c) ZKP, o čemu se Sud BiH izjasnio.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant osporava razloge kao je je sud naveo u vezi sa postojanjem opasnosti od bjekstva kao i opasnosti od ponavljanja krivičnog djela. Apelant ukazuje na faktore na koje treba obratiti pažnju, koje je u praksi uspostavio Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), a koji u odnosu na apelanta nisu ispunjeni. Također, u odnosu na razloge koje je sud dao u vezi sa postojanjem opasnosti od bjekstva apelant najprije ukazuje da je sud cijeno nove činjenice, koje ranije nije cijenio prilikom donošenja prethodnih rješenja, a odnose se na „kontinuirano bavljenje ovom aktivnošću“. Apelant ukazuje da je optužen za organizovani kriminal, da nema mrežu kontakata, kao i da mu se na teret stavljaju radnje koje je počinio u vremenu od godinu i po dana. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremen mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo pritvor uz određivanje bilo koje druge mjere. Apelant iznosi lične razloge za donošenje privremene mjere. Navodi da mu je otac počinio samoubistvo, da mu je majka jako lošeg zdravstvenog stanja, srčani bolesnik i da se jedino on o njoj stara. Dostavio je medicinsku dokumentaciju za majku, kao i ček od penzije kao dokaz da je nemoguće da finansira da se neko o njoj stara.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1), (2) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
[…] (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
8. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na porodičnim prilikama, te traži da Ustavni sud donese odluku kojom bi naložio da se apelant pusti na slobodu. Identičan zahtjev sa istim obrazloženjem apelant je iznosio u apelaciji AP-1055/23. Ustavni sud je donio odluku o privremenoj mjeri AP-1055/23, od 27. aprila 2023. godine, u kojoj je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere odbio. Apelant u konkretnom predmetu nije ponudio nikakve nove činjenice koji bi uticali na drugačije odlučenje. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić