Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4483/21 (V. V.)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4483/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-4483/21 , rješavajući apelaciju Vesne Vujanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Vujanović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 Rs 025057 20 Rsž od 3. novembra 2021. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Vujanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kostajnice, koju zastupa Aleksandar Popović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 28. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 Rs 025057 20 Rsž od 3. novembra 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 Rs 025057 19 Rs 2 od 12. maja 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da sud obaveže tuženu Opštinu Kostajnica (u daljnjem tekstu: tužena) da joj za period od 1. jula 2015. do 24. juna 2016. godine isplati plate s pripadajućim porezima i doprinosima.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 Rs 025057 20 Rsž od 3. novembra 2021. godine, donesenim povodom apelanticine žalbe, a po službenoj dužnosti, prvostepena presuda je ukinuta i tužba odbačena u dijelu koji se odnosi na period od 1. jula 2015. do 13. aprila 2016. godine. Osim toga, Okružni sud je (stav 2. izreke) djelimično uvažio apelanticinu žalbu te je prvostepenu presudu za preostali utuženi period ukinuo i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je u obrazloženju presude naveo da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda od 30. juna 2015. godine poništeno rješenje tužene o prestanku apelanticinog radnog odnosa i da je ona vraćena na rad kod tužene 24. juna 2016. godine. Sud je dalje naveo da je apelantica saznala za povredu prava iz radnog odnosa dospijećem svakog pojedinačnog iznosa naknade plate. S obzirom na to da je apelantica podnijela tužbu 13. aprila 2017. godine, sud je zaključio da je tužba neblagovremena za period od 1. jula 2015. do 13. aprila 2016. godine. U vezi s tim je istakao da je tužba u tom dijelu podnesena po proteku roka od „jedne godine od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa“, u smislu odredaba člana 118. Zakona o radu. Naime, sud je ukazao da je navedeni subjektivni rok prekluzivni i da se ne može produžavati te da je posljedica propuštanja tog roka ne samo gubitak prava na tužbu nego i gubitak prava iz radnog odnosa, čija se zaštita tužbom traži. Stoga je u tom dijelu odbacio tužbu primjenom odredaba člana 67. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 68. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je dalje istakao da je tužba u odnosu na preostali period blagovremena, ali da prvostepeni sud nije utvrdio odlučne činjenice od značaja za odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva. Iz navedenog razloga je ukinuo prvostepenu presudu u tom dijelu, primjenom odredaba čl. 8, 191. stav 4. i 209. ZPP-a.
4. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelantica navodi da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 118. Zakona o radu. Ističe da su sudovi jednogodišnji rok iz te zakonske odredbe morali računati od dana pravosnažnosti presude kojom je utvrđeno da je otkaz njenog ugovora o radu bio nezakonit.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U odnosu na osporene odluke u dijelu u kojem je tužba odbačena kao neblagovremena, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u smislu odredbe člana 118. Zakona o radu, blagovremeno podnese tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa. Ustavni sud zapaža da, dakle, Okružni sud u osporenoj odluci nije raspravljao o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena zbog formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2524/19 od 22. aprila 2020. godine, tačka 12, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić