Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2704/21 (H. S.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2704/21

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2704/21, rješavajući apelacije Halime Selimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvajaju apelacije Halime Selimović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 027630 19 Uvp od 28. decembra 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Halimi Selimović u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajeva da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Halime Selimović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 027630 19 Uvp od 28. decembra 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Halima Selimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Galiba Hrvačić-

Karačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 29. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelacija je zavedena pod brojem AP-2704/21.

2. Apelantica je posredstvom istog advokata 24. februara 2022. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Kantonalnog suda br. 09 0 U 027630 19 Uvp od 28. decembra 2021. godine i 09 0 U 027630 16 U od 21. marta 2019. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-

687/22.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2704/21.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 24. augusta 2022. godine i 3. marta 2023. godine zatraženo je od Kantonalnog suda, Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Komisije Ministarstva za dodjelu stana u vlasništvo ili na korištenje (u daljnjem tekstu: Komisija) da dostave odgovore na apelacije.

5. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije, koji su 30. marta i 3. aprila 2023. godine dostavljeni apelanticinoj punomoćnici radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Komisije broj UP-I-06-23-12697/13-S od 22. jula 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj UP-II-06-23-12697/13-S od 5. septembra 2016. godine, odbijen je apelanticin zahtjev za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo.

8. Komisija je u obrazloženju navela da je apelantica 2010. godine zaključila predugovor o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje stana u privatnom vlasništvu s Fondom Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih boraca, ratne vojne invalide, demobilisane borce i prognana lica. Dalje je navedeno da je apelantica u skladu sa Zakonom o dopunskim pravima boraca-branilaca Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o dopunskim pravima boraca) ostvarila pravo na udruživanje bespovratnih sredstava u iznosu od 7.000 KM za kupovinu stana. Apelantica je zatim s Ministarstvom zaključila ugovor o udruživanju sredstava za rješavanje stambenog pitanja (u daljnjem tekstu: ugovor). Tačkom VI ugovora je ugovoreno da se korisnik sredstava obavezuje da dodijeljenim sredstvima rješava stambeno pitanje i da nema više potraživanja prema davaocu sredstava po osnovu rješavanja stambenog pitanja. Zatim je navedeno da je u momentu potpisivanja ugovora apelantica imala 60 godina, a prema Zakonu o dopunskim pravima boraca pravo na dodjelu stana imale su nezaposlene supruge šehida do 45 godina života ( tek je izmjenama i dopunama tog zakona iz 2012. godine izbrisana ta granica). Osim toga, ukazano je da je iz priložene dokumentacije utvrđeno da primanja po članu apelanticinog domaćinstva prelaze iznos od 16% od prosječene neto plaće ostvarene u Kantonu Sarajevo u prethodnoj godini. Na osnovu navedenog, Komisija je zaključila da se apelantica ne smatra licem koje nema riješeno stambeno pitanje u smislu člana 6. Pravilnika za dodjelu stana u vlasništvo ili dodjelu stana na korištenje (u daljnjem tekstu: Pravilnik), odnosno da ne ispunjava uvjete iz člana 39. odnosno člana 40. Zakona o dopunskim pravima boraca.

9. Apelantica je 1. decembra 2016. godine podnijela tužbu radi poništenja rješenja Ministarstva, koja je presudom Kantonalnog suda od 21. marta 2019. godine odbijena.

10. Presudom Kantonalnog suda od 28. decembra 2021. godine odbijen je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 21. marta 2019. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju ukazao da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da apelantica nije lice koje nema riješeno stambeno pitanje jer je zaključila ugovor i riješila svoje stambeno pitanje, odnosno da ne ispunjava uvjete za dodjelu stana u vlasništvo. Imajući to u vidu, te odredbe člana 40. Zakona o dopunskim pravima boraca i člana 6. Pravilnika, Kantonalni sud je zaključio da su upravna rješenja donesena na pravilan i zakonit način.

IV.Apelacijea)Navodi iz apelacija

11. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica navodi da ima status šehidske porodice, te da je u odnosu na primijenjeno zakonodavstvo diskriminirana u odnosu na sve druge šehidske porodice. Navodi da je prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o dopunskim pravima boraca koristila pravo na novčanu pomoć, te da su tada bili na snazi zakonski propisi prema kojima nije mogla ostvariti pravo na besplatan stan. Također, navodi da je zaključila ugovor koji se odnosi na udruživanje sredstava, ali da zbog visine primanja nije mogla ispoštovati preuzete obaveze iz ugovora. Apelantica ističe da zaključivanjem ugovora nije riješila svoje stambeno pitanje, kako to pogrešno zaključuje nadležno ministarstvo. Apelantica, u suštini, smatra da je Ministarstvo prema odredbi člana 40. Zakona o dopunskim pravima dužno da apelantici subvencionira obaveze ili joj osigura stan jer je cilj navedene zakonske odredbe rješavanje stambenog pitanja šehidskim porodicama. Apelantica navodi da je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povreda prava na suđenje u razumnom roku te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelacije

12. Kantonalni sud, Ministarstvo i Komisija su naveli da nisu povrijedili apelanticina prava na koja se u apelacijama poziva, odnosno da su apelacije neosnovane. Pri tome je Kantonalni sud naveo da pred tim sudom ima veliki broj predmeta koji se rješavaju redoslijedom po starosti, odnosno prema Planu rješavanja predmeta, te da je u skladu s tim donesena i presuda po apelanticinoj tužbi.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o dopunskim pravima boraca-branilaca Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 9/07 – prečišćeni tekst, 7/08, 33/08, 3/12 i 18/12)

Za potrebe ove odluke koristi se Zakon o dopunskim pravima boraca-branilaca Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 9/07 – prečišćeni tekst, 7/08 i 33/08) koji u relevantnom dijelu glasi:

15. Pravo na stan u vlasništvu Član 39. st. (1) i (3)

Pod uvjetom da nemaju riješeno stambeno pitanje, te da prebivalište, odnosno boravište na području Kantona imaju neprekidno od 06.02.1999. godine ratni vojni invalidi I grupe i ratni vojni invalidi koji su radno nesposobni po osnovu rane, povrede ili bolesti zadobijene za vrijeme službe u Oružanim snagama R BiH, kao i djeca šehida-poginulog borca-branitelja i umrlog ratnog vojnog invalida, koja su bez oba roditelja, imaju pravo na odgovarajući stan u vlasništvu na području Kantona.

Pod uvjetom iz stava 1. ovog člana pravo na stan u vlasništvu imaju i nezaposlene supruge šehida-poginulog borca-branitelja, mlađe od 45 godina života, koje ostvaruju pravo na porodičnu invalidninu.

14. Zakon o dopunskim pravima boraca-branilaca Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 45/12 – prečišćeni tekst, 26/14, 46/17, 18/19, 20/20, 24/20 – ispravke i 10/21)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o dopunskim pravima boraca-branilaca Bosne i Hercegovine („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 45/12 – prečišćeni tekst i 26/14) koji u relevantnom dijelu glasi:

15. Pravo na stan u vlasništvu ili dodjelu stana na korištenje

Član 40. st. (1) i (4)

Pod uvjetom da nemaju riješeno stambeno pitanje, te da imaju prijavljeno prebivalište, odnosno boravište na području Kantona, a najkasnije do 06.02.1999. godine i dalje neprekidno, ratni vojni invalidi I grupe i ratni vojni invalidi koji su radno nesposobni po osnovu rane, povrede ili bolesti zadobijene za vrijeme službe u Oružanim snagama R BiH, kao i djeca šehida-poginulog borca-branitelja i umrlog ratnog vojnog invalida, koja su bez oba roditelja, imaju pravo na odgovarajući stan.

Pod uvjetom iz stava 1. ovog člana pravo na stan u vlasništvo imaju i nezaposlene supruge šehida-poginulog borca-branitelja koje ostvaruju pravo na porodičnu invalidninu.

15. Pravilnik za dodjelu stana u vlasništvo ili dodjelu stana na korištenje („Službene novine KS“ br. 17/12, 49/12, 14/14 i 2/17)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Pravilnik za dodjelu stana u vlasništvo ili dodjelu stana na korištenje („Službene novine KS“ br. 17/12, 49/12 i 14/14) koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 6. st. (1) i (3) (Definicija pojma neriješeno stambeno pitanje u smislu ovog Pravilnika) Pod pojmom da lica iz člana 2. ovog Pravilnika nemaju riješeno stambeno pitanje podrazumijeva se da podnosilac zahtjeva i njegovi članovi porodičnog domaćinstva (članovi porodičnog domaćinstva su: bračni drug i djeca) nije, niti je ikada bio nosilac stanarskog prava na odgovarajućem stanu, vlasnik ili suvlasnik kuće ili stana, odnosno da nisu platežno sposobni da ispune obaveze započete kupovine stambene jedinice vlastitim sredstvima od subjekata iz člana 4. ovog Pravilnika, tako da se vrijednost stana umanji za vrijednost koja je do dana podnošenja zahtjeva za rješavanje stambenog pitanja izmirena.

Pod pojmom platne nesposobnosti iz stava (1) ovog člana podrazumijeva se da lica iz člana 2. ovog Pravilnika ne mogu obezbijediti sredstva za egzistenciju na način da primanja po članu porodičnog domaćinstva, uključujući primanja po osnovu boračko invalidske zaštite ne prelaze iznos od 16% od prosječne neto plaće ostvarene u Kantonu u prethodnoj kalendarskoj godini.

16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

18. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju broj AP-

2704/21 zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 21. marta 2019. godine. Dakle, ta apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva. Ustavni sud dalje zapaža da je apelantica podnijela novu apelaciju broj AP-687/22 kojom je osporila i presudu Kantonalnog suda od 28. decembra 2021. godine kao konačnu odluku u ovom postupku, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova propisanih po zakonu. U odnosu na tu odluku, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

19. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.a)Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

22. U odnosu na apelanticine navode o proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica ponavlja navode koje je isticala i u redovnom postupku, te da su organi uprave i Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka, pozivajući se na relevantne propise, detaljno i jasno obrazložili zašto je odbijen apelanticin zahtjev za rješavanje stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvo. Ustavni sud ovakva utvrđenja suda ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Naime, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja ovih odluka proizlazi da je apelantica zaključila ugovor i da se stoga ne smatra licem koje nema riješeno stambeno pitanje, odnosno da ne ispunjava uvjete propisane relevantnim propisima (vidi tačku 8. ove odluke), što su sudovi detaljno i jasno obrazložili. Također, apelantica ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u odnosu na osporene odluke prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu.

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

25. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

26. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. Shodno tome, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od pokretanja upravnog spora odnosno podnošenja tužbe (1. decembar 2016. godine) do donošenja presude Kantonalnog suda (28. decembar 2021. godine). Dakle, period od pet godina i oko jedan mjesec. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se radilo o odlučivanju koje je bilo od većeg značaja za apelanticu, ali da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantica svojim postupcima utjecala na dužinu trajanja postupka.

27. Analizirajući ponašanje suda, Ustavni sud zapaža da su Kantonalnom sudu trebale dvije godine i oko četiri mjeseca da donese odluku o apelanticinoj tužbi. Ustavni sud dalje zapaža da je postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke pred Kantonalnim sudom trajao dvije godine i oko devet mjeseci (od donošenja presude Kantonalnog suda). U odnosu na odgovor Kantonalnog suda Ustavni sud smatra da se ponuđeni razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivno opravdanje. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Ostali navodi

30. Apelantica ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica kršenje ovog prava, u suštini, zasniva na istim tvrdnjama koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelanticino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

31. U vezi s apelanticinim tvrdnjama o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske , odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati. VII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak koji je od značaja za apelanticu pred Kantonalnim sudom prvi put trajao dvije godine i oko četiri mjeseca (po apelanticinoj tužbi), te drugi put dvije godine i oko devet mjeseci (po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke), pri čemu taj sud nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluka.

33. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da su organi uprave i Kantonalni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

34. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2704/21 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio