Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1685/21 (G. T.)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni spor
  • Pravo na pravnu sigurnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1685/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-1685/21, rješavajući apelaciju Gorana Trubarca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24 ), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Goran Trubarac, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 004021 19 Uvp od 3. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Goran Trubarac, protiv stava 2. presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 004021 18 U od 24. decembra 2018. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Trubarac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Milica Stojčić advokat iz Prijedora, podnio je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 004021 19 Uvp od 3. marta 2021. godine. Apelant osporava i presudu Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 004021 18 U od 24. decembra 2018. godine i rješenje Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske Trebinje (u daljnjem tekstu: Regulatorna komisija) broj 01-430-26/13/R-88-186 od 12. jula 2018. godine.

2. Apelant je po osnovu zaključenih ugovora, krajnji kupac električne energije na označenom mjernom mjestu. Tokom redovne kontrole mjerila obavljene 15. januara 2013. godine zaposlenici ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banja Luka, RJ „Elektrodistribucija“ Prijedor (u daljnjem tekstu: Elektrodistribucija) su utvrdili neovlaštenu potrošnju električne energije na apelantovom mjernom mjestu. Elektrodistribucija je ispitala ispravnost mjerila i utvrdila da je unutrašnjost mjerila prepravljana na način preciziran u zapisniku i ostalim dokumentima. U vezi s tim apelantu je ispostavljen obračun za neovlaštenu potrošnju u iznosu od 11.404,90 KM. Apelant je podnio prigovor Regulatornoj komisiji u kojem je naveo da je Elektrodistribucija bila obavezna da dokaže da je apelant lično izvršio neovlašteni pristup mjerilu koje je bilo obezbijeđeno metalnom šipkom i katancem za koji apelant nije imao ključ. Regulatorna komisija je rješenjem od 12. decembra 2013. godine odbila ovaj prigovor. Okružni sud je odbio apelantovu tužbu protiv navedenog rješenja Regulatorne komisije, ali je Vrhovni sud svojom odlukom ukinuo navedenu presudu Okružnog suda. Nakon toga, Vrhovni sud je još jednom ukinuo presudu Okružnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak Regulatornoj komisiji.

3. Regulatorna komisija je rješenjem od 12. jula 2018. godine odbila apelantov zahtjev za rješavanje spora vezanog za osnov obračuna neovlašteno utrošene električne energije (stav 1.). Rješenjem je naloženo Elektrodistribuciji da sačini novi obračun neovlašteno utrošene energije prema uputi iz tog rješenja i da stavi van snage raniji obračun (stav 2.).

4. Okružni sud je presudom broj 15 0 U 004021 18 U od 24. decembra 2018. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev za rješavanje spora, dok je u odnosu na ponovni obračun nedozvoljenog utroška apelantov tužbeni zahtjev usvojen. Okružni sud je naveo da je u postupku nesporno utvrđeno da je mjerilo prepravljano, da je zaštitna plomba otkinuta te su utvrđene i mnoge druge nepravilnosti i neovlašteno djelovanje na mjerilu. Zbog navedenog je onemogućeno pravilno registrovanje utroška električne energije. Okružni sud je naveo da nije od uticaja na rješenje konkretnog slučaja činjenica da Elektrodistribucija nije dokazala da je apelant lično prepravio mjerilo i da se lično neovlašteno priključio na mrežu. Navedeno je da takav zaključak proizlazi iz odredbi člana 44. stav 1. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom (u daljnjem tekstu: Opšti uslovi). Naime tim odredbama je propisano da se neovlaštenim priključkom smatra bilo koje priključenje objekta krajnjeg kupca na elektroenergetsku mrežu koje ne izvodi distributer u skladu sa ugovorom o priključenju.Također članom 89. stav 1. tačka g) Opštih uslova je propisano da se neovlaštenom potrošnjom smatra skidanje ili oštećenje plombe sa mjernog uređaja krajnjeg kupca o kojem kupac nije obavijestio distributera. Okružni sud je istakao da prema navedenim odredbama nije u nadležosti Regulatorne komisije da utvrđuje koje lice je neovlašteno pristupilo mjerilu niti da rješava sporove između distributera i korisnika po tom pitanju. Zbog toga je Okružni sud u odnosu na to pitanje prihvatio kao pravilna obrazloženja osporenih upravnih akata. Okružni sud je istakao da, međutim, nije pravilno izvršen obračun utroška neovlašteno iskorištene električne energije. Istaknuto je da je bilo potrebno primijeniti i množiti manju vrijednost koja je povoljnija za apelanta pa je u tom dijelu apelantov tužbeni zahtjev usvojen i naloženo Elektrodistribuciji da sporni obračun stavi van snage i izvrši novi obračun.

5. Nakon toga Vrhovni sud je donio presudu broj 15 0 U 004021 19 Uvp od 3. marta 2021. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda. Vrhovni sud je istakao da su obrazloženja osporenih odluka Okružnog suda i Regulatorne komisije jasna i argumentovana, da su primijenjene odgovarajuće odredbe Opštih uslova te je apelantov zahtjev neosnovan.

6. Apelant se pozvao na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima. Navodi da smatra da su redovni sud, Elektrodistribucija i Regulatorna komisija pri donošenju osporenih odluka proizvoljno primijenili relevantne propise. Apelant navodi da je u postupku isticao da nije u posjedu mjernog mjesta i da mu je mjerilo bilo nedostupno zbog čega mu nije ni mogao neovlašteno pristupiti. Također smatra da sudska praksa nije ujednačena i da nema pravne sigurnosti jer je Okružni sud tokom postupka na isto činjenično stanje različito primijenio propise.

7. U Opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje električnom energijom („Službeni glasnik RS“ br.90/12) relevantne odredbe glase:

Član 44. stav 1. (Neovlašćeni priključak) (1)Neovlašćenim priključkom se smatra bilo koje priključenje objekta krajnjeg kupca/proizvođača na elektroenergetsku mrežu koje ne izvodi distributer u skladu sa ugovorom o priključenju.

Član 89. stav 1. točka g) (Pojam neovlašćene potrošnje) (1) Pod neovlašćenom potrošnjom električne energije podrazumijeva se potrošnja u slučaju:

g) samovoljnog skidanja ili oštećenja plombe mjernog uređaja koji se nalazi na posjedu krajnjeg kupca, pri čemu krajnji kupac nije obavijestiodistributera o oštećenju

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na preuranjenost

11. Prema navedenim odredbama Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. U odnosu na stav 2. osporene presude Okružnog suda kojim je Elektrodistribuciji naloženo da stavi van snage stari obračun neovlašteno utrošene električne energije i sačini novi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje ne može odgovoriti dok je postupak u toku. Budući da apelant nije obavijestio Ustavni sud da je postupak u vezi sa novim obračunom okončan, odnosno da još nije donesena odluka koja bi predstavljala konačnu odluku po tom pitanju, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu preuranjena. Nakon donošenja konačne odluke o navedenom pitanju, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je u odnosu na ovo pitanje odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U odnosu na prima facie dopustivost

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba) , te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi, Regulatorna komisija i Elektrodistribucija primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23, predstavka broj 52871/13). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

16. Na osnovu činjenica koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi i ostali organi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i relevantne razloge kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je u odlukama jasno istaknuto da shodno odredbama člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka g) Opštih pravila nije bilo obavezno utvrdili koje lice je neovlašteno pristupilo mjerilu već da li je mjerilu pristupljeno neovlašteno i da li je prepravljano bez obavještavanja distributera o tome. Osim toga, apelant samo ponavlja navode koje je isticao i tokom postupka pred redovnim sudovima i drugim organima, koje su redovni sudovi i drugi organi ispitali i jasno ukazali zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu. Naime, činjenica da su redovni sudovi u toku postupka na isto činjenično stanje primijenili različite propise u situaciji kada je predmet radi donošenja pravilne odluke više puta vraćan na ponovni postupak, ne predstavlja kršenje principa pravne sigurnosti već baš suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant te navode zasniva na istim tvrdnjama na kojima je zasnivao i navode o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio. Stoga Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena odnosno očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1685/21 (G. T.) | Sudska praksa | Aktio