Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4943/22 (D. K.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4943/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2026. godine, u predmetu broj AP-4943/22, rješavajući apelacije koje je podnio Dejan Krnjajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Dejan Krnjajić protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 79 0 Rs 011648 22 Rsž od 3. novembra 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 79 0 Rs 011649 22 Rsž od 3. novembra 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Krnjajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Mila Baltić advokat iz Banjaluke, podnio je 22. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 79 0 Rs 011648 22 Rsž od 3. novembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4943/22.
2. Apelant je, posredstvom istog punomoćnika, podnio 22. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 79 0 Rs 011649 22 Rsž od 3. novembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4944/22. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4943/22. Činjenice
4. Rješenjima Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 16. juna 2022. godine i 14. jula 2022. godine odlučeno je da se smatra da su apelantove tužbe povučene, te je obavezan prvotuženi (Općina Kozarska Dubica) da apelantu nadoknadi troškove parničnih postupaka u iznosima navedenim u izrekama rješenja.
5. Rješenjima Okružnog suda od 3. novembra 2022. godine uvažene su žalbe prvotuženog i prvostepena rješenja su preinačena tako da su odbijeni apelantovi zahtjevi za naknadu troškova postupaka.
6. U obrazloženju osporenih rješenja, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je apelant podnio dvije tužbe 3. februara 2022. godine radi zaštite prava iz radnog odnosa, tj. da je apelant tužbenim zahtjevima tražio da se ponište kao nezakonite odluke koje je donio prvotuženi u provedenom postupku u kojem su u radni odnos primljeni R. N. (drugotuženi iz prve podnesene tužbe) i M. A. (drugotuženi iz druge podnesene tužbe), te da se ponovi konkursna procedura po istom javnom konkursu. Također, naveo je da je apelant podneskom od 7. juna 2022. godine povukao tužbe, zbog toga što je prvotuženi proveo postupak i donio rješenje o zasnivanju radnog odnosa sa apelantom. Međutim, Okružni sud je naveo da je prvotuženi osnovano u žalbama istakao da u konkretnim slučajevima ne postoji njegova obaveza da apelantu nadoknadi troškove postupka. Naime, ukazao je na odredbu člana 390. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da je tužilac koji povuče tužbu dužan da nadoknadi protivnoj stranci troškove postupka, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja njegovog zahtjeva od strane tuženog. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je prvotuženi raspisao novi javni konkurs, na kojem je apelant izabran, tj. da nije ponovljena konkursna procedura po starom konkursu, kako je apelant tužbenim zahtjevima tražio. Također, ukazao je da prvotuženi nije poništio ni sporne odluke iz apelantovih tužbenih zahtjeva, zbog čega se ne može zaključiti da je prvotuženi ispunio apelantove tužbene zahtjeve. Slijedom navedenog, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak da je prvotuženi ispunio apelantove tužbene zahtjeve, te da je stoga obavezan da mu nadoknadi troškove postupka. Apelacioni navodi
7. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred Okružnim sudom, te smatra da je redovni sud pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da je Okružni sud pogrešno primijenio odredbu člana 390. stav (1) ZPP, te da je u konkretnom postupku „ostvarena suština podnošenja tužbe“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZPP na konkretnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne vidi proizvoljnost u postupanju tog suda. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da apelantovi navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman