Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1341/22 (D. A.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1341/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-1341/22, rješavajući apelaciju Dobrice Ašanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dobrica Ašanin protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 U 036137 20 Uvp od 10. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobrica Ašanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 14. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 036137 20 Uvp od 10. marta 2022. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 19. marta 2020. godine odbačena je apelantova tužba koju je podnio protiv tuženih (Federacije BiH, Kantona Sarajevo, Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu). U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant podnio tužbu u kojoj je zatražio donošenje presude „zbog nepostupanja Zemljišnoknjižnog ureda po zahtjevu za upis podataka o pravu vlasništva, izvršenjem Odluke CRPC od 2. septembra 2003. godine“. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredaba čl. 4. i 8. Zakona o upravnim sporovima, niti o „ćutanju administracije“ u nekoj upravnoj stvari. S obzirom na to, zaključio je da nisu ispunjeni uslovi za pokretanje upravnog spora.
3. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 10. marta 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedene odluke. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, niti o „ćutanju administracije“. Naime, ukazao je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta kojim se rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari shodno odredbama člana 8. Zakona o upravnim sporovima. S obzirom na to da takav upravni akt ne postoji, niti se može smatrati da se radi o „ćutanju administracije“, zaključio je da nisu ispunjeni uslovi za pokretanje upravnog spora.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom postupku apelantova tužba odbačena kao nedopuštena. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. procesnoj dopustivosti tužbe u upravnom sporu. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
9. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić