Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1679/21 (G. J. i drugi)
Odluka donesena 10. 07. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Vanparnični postupak
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1679/21
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 07. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1679/21, rješavajući apelaciju Gorana Josipovića i Gordane Stanković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 10. jula 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Josipovića i Gordane Stanković podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 V 073319 20 Rev od 10. februara 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Goran Josipović i Gordana Stanković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ugljevika, koje zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 15. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 073319 20 Rev od 10. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, u periodu od 16. do 20. februara 2023. godine od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske kao zakonskog zastupnika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su u periodu od 17. februara do 3. marta 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 21. maja 2025. godine dostavio apelantima. Apelanti se u ostavljenom roku nisu izjasnili na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Osnovnog suda od 31. maja 2016. godine određena je naknada za eksproprirane nekretnine apelanata (sve bliže precizirano u izreci tog rješenja). Rješenjem Okružnog suda od 20. novembra 2017. godine ukinuto je prvostepeno rješenje i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 V 073319 17 V 2 od 5. februara 2019. godine obavezan je korisnik eksproprijacije da apelantima na ime ekspropriranih nekretnina naknadi određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 31. maja 2016. godine (kada je doneseno prvo prvostepeno rješenje u ovom postupku). Također, navedenom odlukom korisnik eksproprijacije je obavezan da apelantima naknadi troškove postupka. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 073319 19 Gž 3 od 30. oktobra 2019. godine odbijene su žalbe apelanata i korisnika eksproprijacije.
7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 V 073319 20 Rev od 10. februara 2021. godine djelimično je usvojena revizija korisnika eksproprijacije i preinačene nižestepene odluke u dijelu kojim je korisnik eksproprijacije obavezan da apelantima isplati naknadu za voćne zasade tako što je obavezan da isplati manji iznos nego što je to dosuđeno nižestepenim odlukama. Pored toga, preinačena je i odluka o zakonskoj zateznoj kamati tako što je korisnik eksproprijacije obavezan da predlagačima na ukupno dosuđeni iznos plati zakonsku zateznu kamatu počevši od 5. februara 2019. godine do isplate, umjesto od 31. maja 2016. godine. Također, navedenom odlukom je preinačena i odluka o troškovima postupka tako što je korisnik eksproprijacije obavezan da plati apelantima manji iznos od iznosa koji je dosuđen nižestepenim odlukama.
8. Vrhovni sud je u obrazloženju ukazao da iz rješenja o eksproprijaciji proizlazi da su apelantima eksproprirane dvije parcele na kojima se nalaze sagrađeni objekti i voćnjak. Naime, kako je obrazloženo, revizijom se osnovano ukazuje da odluka nižestepenih sudova o visini naknade za voćne zasade nije pravilna. Vrhovni sud je ukazao da prvostepeni sud u obrazloženju rješenja navodi da je prihvatio nalaz vještaka poljoprivredne struke, osim u dijelu u kojem je dao procjenu vrijednosti jagoda, ali da iz izreke tog rješenja proizlazi da iznos za jagode nije odbijen. Pored toga, Vrhovni sud je istakao da je prilikom određivanja naknade za voćne zasade u punom rodu od ukupnog prihoda za takve zasade trebalo odbiti troškove proizvodnje, shodno odredbi člana 57. Zakona o eksproprijaciji. Vrhovni sud je istakao da navedena odredba predviđa da se pod čistim prihodom smatra onaj prihod koji preostaje nakon odbitka troškova proizvodnje. Vrhovni sud je istakao da je vještak poljoprivredne struke procijenio da je ukupna vrijednost voćnih zasada 14.223,20 KM, koja umanjena za troškove proizvodnje iznosi 12.202,20 KM, tj. umanjeno za iznos koji se odnosi na jagode to je 11.799,00 KM, što je iznos koji je trebalo dosuditi apelantima.
9. Vrhovni sud je dalje ukazao da potraživanje naknade za eksproprirane nekretnine ima svoj osnov u gubitku prava vlasništva ranijeg vlasnika, dok obaveza isplate naknade dospijeva tek kada naknada bude određena u skladu sa čl. 159. i 160. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP). Stoga, kako je obrazloženo, raniji vlasnik ne može pozivati korisnika eksproprijacije da tu obavezu ispuni, odnosno on ne može biti u kašnjenju s ispunjenjem sve dok njegova novčana obaveza ne dospije, tj. ne bude određena. Vrhovni sud je istakao da se stoga zakonska zatezna kamata može dosuditi od donošenja prvostepenog rješenja suda (ali ne onog koje je ukinuto u ranijem postupku, kako pogrešno smatraju nižestepeni sudovi), imajući u vidu da zatezna kamata isključivo predstavlja sporedno potraživanje zbog kašnjenja u ispunjenju glavne novčane naknade (čl. 277. i
324. Zakona o obligacionim odnosima, u daljnjem tekstu: ZOO). Vrhovni sud je ukazao da pravilnim tumačenjem navedenih odredbi ZOO-a proizlazi da se apelantima na dosuđeni iznos naknade ne mogu dosuditi zakonske zatezne kamate od 31. maja 2016. godine, već samo od dana donošenja prvostepenog rješenja u ponovnom postupku kojim se utvrđuje pravična naknada.
10. U vezi s troškovima postupka Vrhovni sud je naglasio da u postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine ne postoji tužbeni zahtjev, pa da se naknada ne može utvrđivati zavisno od visine zahtjeva i procenta uspjeha po zahtjevu. Vrhovni sud je ukazao da u toj vrsti vanparničnog postupka sud po službenoj dužnosti utvrđuje pravičnu naknadu, a troškove postupka obračunava primjenom tarifnog broja 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: AT). Vrhovni sud je istakao da su nižestepeni sudovi troškove postupka pogrešno dosudili primjenom tarifnog broja 2 AT, kao da se radi o predmetu s procijenjenom vrijednošću. Također, Vrhovni sud je istakao da apelantima nije dosuđena naknada na ime troškova prijevoza advokata od Tuzle do Bijeljine i odsustva iz kancelarije jer se ti troškovi priznaju advokatu čije je sjedište kancelarije van područja do visine troškova koje bi stranka imala da ju je zastupao advokat čije je sjedište u mjestu suda. Naime, kako je obrazloženo, ti troškovi se samo izuzetno priznaju ako su opravdani imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, na šta apelanti nisu ukazivali, pa se nije moglo zaključiti da su ti troškovi opravdani shodno odredbi člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
12. Apelanti smatraju da je Vrhovni sud pogrešno tumačio odredbu člana 57. Zakona o eksproprijaciji kada je umanjio naknadu voćnih zasada za troškove proizvodnje. Naime, kako su obrazložili, član 57. Zakona o eksproprijaciji govori o naknadi u visini cijelog prihoda voćnog stabla, a ne čistog prihoda, kako to obrazlaže Vrhovni sud. Apelanti smatraju da je Vrhovni sud također pogrešno primijenio relevantne zakonske propise prilikom računanja početka toka zakonske zatezne kamate. Apelanti u suštini smatraju da se zakonska zatezna kamata trebala računati, ako ne od donošenja rješenja o eksproprijaciji njihovih nekretnina, onda od donošenja prvog prvostepenog rješenja, koje je ukinuto. Apelanti su istakli da, prema stavu Vrhovnog suda, pravo na kamate apelanti imaju tek od 5. februara 2019. godine, tj. četiri godine od donošenja rješenja o eksproprijaciji i od kada nemaju svoju imovinu, a da apelanti za taj period nemaju nikakvu satisfakciju. Apelanti su naglasili da su u vrijeme donošenja ukinutog prvostepenog rješenja utvrđene sve činjenice koje su značajne za određivanje naknade, te da nije bilo osnova da naknada zakonskih zateznih kamata teče od donošenja kasnijeg rješenja. U vezi s navedenim, apelanti su se pozvali na Rješenje Okružnog suda broj 80 0 V 005765 11 Gž 2 od 30. maja 2011. godine kojim je određeno da se zakonske zatezne kamate računaju od dana donošenja „prvog prvostepenog rješenja“ koje je bilo ukinuto. Apelanti su se pozvali i na predmet u kojem je donesena Presuda Okružnog suda broj 80 0 P 068373 17 Gž 2 od 25. aprila 2018. godine. U tom predmetu, kako su obrazložili, Rudnik i TE Ugljevik je podnio tužbu protiv B. S. kojom je tražio da mu isplati određeni novčani iznos na ime preplaćene naknade za eksproprirane nekretnine sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe, iako postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine B. S. još nije bio okončan. Apelanti su naglasili da su u tom predmetu sudovi obavezali B. S. na isplatu više isplaćene naknade sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe. Apelanti su naglasili da su im zbog navedenog osporenom odlukom povrijeđeni i pravo na pravično suđenje i zabrana diskriminacije jer je u navedenim „drugim predmetima određivanja naknade za eksproprirane nekretnine“ odlučivano da zakonske zatezne kamate teku od donošenja „prvog prvostepenog rješenja o određivanju naknade“, a apelantima nije.
13. Apelanti također smatraju da je nezakonita odluka suda da im ne dosudi troškove postupka koji se odnose na troškove prijevoza i odsustva advokata iz kancelarije, kao i određivanje troškova postupka po tarifnom broju 3, a ne po broju 2. Apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti tarifni broj 2 jer se u konkretnom postupku utvrđuje visina naknade, tj. vrijednost ekspropriranih nekretnina, te da se radi o procjenjivim stvarima. Također su istakli da su, s obzirom na stav Vrhovnog suda da nemaju pravo na troškove prijevoza i odsustva advokata iz kancelarije, diskriminirani u odnosu na druge stranke koje izaberu advokata s područja postupajućeg suda. U vezi s tim troškovima apelanti su se pozvali i na Odluku Ustavnog suda broj AP-3310/14 od 27. oktobra 2015. godine, te na Odluku Komisije za ljudska prava broj CH/03/15129 od 7. septembra 2005. godine. b)Odgovori na apelaciju
14. U odgovorima na apelaciju, Vrhovni sud, Okružni sud i Osnovni sud te korisnik eksproprijacije su, u suštini, istakli da je apelacija neosnovana, te su predložili da se ona odbije. V.Relevantni propisi
15. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 110/08, 121/10 – odluka USRS, 2/15 – odluka USRS i 79/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 57.
Naknada za voćna stabla i vinovu lozu određuje se:
a) za voćna stabla i vinovu lozu koji se nalaze u stadijumu davanja plodova - u visini cijelog prihoda tog stabla, odnosno loze, za onoliko godina koliko je potrebno za podizanje te vrste voćnog stabla, odnosno loze i njihov razvoj do stadijuma davanja plodova;
b) za voćna stabla i vinovu lozu koji nisu počeli da daju plodove - u visini troškova potrebnih za nabavke, sađenje i uzgoj takvih sadnica;
v) pored naknade po prethodnom stavu, određuje se i naknada za tehničko drvo prema mjerilima za davanje naknade za šumsko drvo, ukoliko raniji vlasnik posječena stabla ne zadržava.
16. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
III - ZATEZNA KAMATA
Kad se duguje
Član 277. (1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. (2) Ako je stopa ugovorene kamate viša od stope zatezne kamate iz prethodnog stava ovog člana, ona teče i posle dužnikove docnje. Kad dužnik dolazi u docnju
Član 324. (1) Dužnik dolazi u docnju kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kad ga poverilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.
17. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09, 91/16 i 16/23) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09 i 91/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 159. stav 1. (1)Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13, 109/21 – odluka USRS i 27/24)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 387. stav 1.
Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
18. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. Tar. br. 2. i 3.
Advokatu pripada nagrada za izvršeni rad:
Tar. br. 2.
OSTALI POSTUPCI (u procjenjivim stvarima) Za sastavljanje inicijalnog i obrazloženog podneska i zastupanje na održanom ročištu ili raspravi u svim postupcima, pred sudom ili drugim organom, u procjenjivim stvarima, zavisno od vrijednosti predmeta spora u konkretnom postupku, advokatu pripada nagrada: […]
Tar. br. 3.
OSTALI POSTUPCI (u neprocjenjivim predmetima) […]
VI.Dopustivost i meritum
19. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
20. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: a)Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
23. Apelanti u suštini smatraju da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, te da je došlo do povrede pravne sigurnosti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
24. U vezi s određivanjem naknade za voćne zasade, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio da se od ukupnog prihoda za takve zasade trebaju odbiti troškovi proizvodnje, shodno odredbi člana 57. Zakona o eksproprijaciji (vidi tačku 8). Također, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi i da je vještak poljoprivredne struke procijenio kolika je ukupna vrijednost voćnih zasada, tj. koliko iznosi umanjenje za troškove proizvodnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odredio visinu naknade za voćne zasade apelanata u skladu s nalazom vještaka poljoprivredne struke, kao i s odredbom člana 57. Zakona o eksproprijaciji iz koje proizlazi da se naknada za voćna stabla određuje, između ostalog, u visini cijelog prihoda tih stabala. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ne može zaključiti da je obrazloženje u osporenoj presudi, u ovom dijelu, „očigledno nerazumno“ ili proizvoljno.
25. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na početak toka dosuđenih kamata, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno obrazložio zašto je dosudio kamate od donošenja prvostepenog rješenja suda donesenog u ponovnom postupku, a ne onog koje je ukinuto (vidi tačku 9. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao pitanje početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade zbog eksproprijacije nekretnina, te da je ukazao na standardnu sudsku praksu prema kojoj kamate teku od dana donošenja odluke o utvrđivanju naknade (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3288/19 od 21. aprila 2021. godine, tačka 38. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu obrazloženje osporene odluke, kao i navedenu praksu, Ustavni sud ne može zaključiti da je obrazloženje Vrhovnog suda u odnosu na početak toka dosuđenih kamata proizvoljno.
26. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na troškove postupka, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno obrazložio zašto se u postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine troškovi postupka obračunavaju primjenom tarifnog broja 3 (koji se odnosi na postupke u neprocjenjivim predmetima), a ne primjenom tarifnog broja 2 AT (koji se primjenjuje u procjenjivim predmetima). Naime, Vrhovni sud je jasno obrazložio da u ovoj vrsti postupka ne postoji tužbeni zahtjev, te da se naknada ne može utvrđivati zavisno od visine zahtjeva i procenta uspjeha po zahtjevu. Ustavni sud također zapaža da je Vrhovni sud jasno obrazložio da se troškovi prijevoza advokata i odsustva iz kancelarije samo izuzetno priznaju ako su opravdani, shodno odredbi člana 387. stav 1. ZPP-a, na što apelanti u konkretnom slučaju nisu ukazivali. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama povodom apelacija koje su za predmet imale isto pitanje apelacije odbijao kao neosnovane, odnosno odbacivao kao očigledno neosnovane (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-1398/14 od 11. januara 2017. godine, AP-3184/17 od 22. maja 2019. godine, kao i odluke o dopustivosti br. AP-2778/17 od 13. marta 2018. godine, AP-1886/19 od 17. decembra 2019. godine i AP-57/21 od 3. februara 2021. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud nema razloga da promijeni stav koji je o spornom pitanju zauzeo u svojoj praksi, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženja u tim odlukama. Također, u odnosu na apelantovo pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP-3310/14 Ustavni sud primjećuje da je iste prigovore već razmatrao u brojnim odlukama ukazujući kontinuirano na stav u vezi s istim pravnim pitanjem iznesenim u Odluci o dopustivosti broj AP-5003/14 od 11. januara 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ponovo upućuje na obrazloženje iz tačke 8. navedene odluke jer nema potrebe da isti stav ponavlja u brojnim odlukama o istom pravnom pitanju.
27. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da se apelant poziva i na povredu pravne sigurnosti ističući da su sudovi u istoj pravnoj stvari u drugim predmetima dosuđivali da se zakonske zatezne kamate računaju od dana donošenja „prvog prvostepenog rješenja“ koje je bilo ukinuto, odnosno da su donosili drugačije odluke u vezi s početkom računanja zakonske zatezne kamate od onih u konkretnom slučaju. U vezi s tim, apelanti su se pozvali na Rješenje Okružnog suda broj 80 0 V 005765 11 Gž 2 od 30. maja 2011. godine, kao i na Presudu Okružnog suda broj 80 0 P 068373 17 Gž 2 od 25. aprila 2018. godine u kojoj su kamate dosuđene od podnošenja tužbe (vidi tačku 13. ove odluke). Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-1076/09 od 26. januara 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), slijedeći praksu Evropskog suda, ukazao na stav da načelo pravne sigurnosti predstavlja segment prava na pravično suđenje. Naime, u toj odluci je jasno ukazano da je to načelo povrijeđeno u situaciji kada iz istog suda, koji je pri tome i sud posljednje instance za odlučivanje u određenom pitanju, u slučajevima koji se zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom i pravnom osnovu, dolaze protivrječne odluke u kojima su izostala obrazloženja i razlozi iz kojih bi bilo vidljivo zašto je sud odstupio od ranije prakse, a pri tome ne postoji mehanizam koji bi osigurao konzistentnost u odlučivanju (tačka 37). Imajući u vidu navedenu praksu, te da je u konkretnom slučaju osporena odluka Vrhovnog suda, a da se apelanti pozivaju na različitu praksu ukazujući na odluke Okružnog suda, Ustavni sud i ove navode smatra neosnovanim jer se ne radi o odlukama istog suda, a i apelant se poziva na odluke suda koji je niže instance. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u predmetu u kojem je donesena Presuda Okružnog suda broj 80 0 P 068373 17 Gž 2 od 25. aprila 2018. godine ne radi ni o identičnoj pravnoj stvari, odnosno da se nije radilo o vanparničnom postupku za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, nego o parničnom postupku u kojem je podnesena tužba radi neosnovanog bogaćenja.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Zabrana diskriminacije
29. Apelanti su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan, nego da ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminirani po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće ni razmatrati.c)Pravo na imovinu
30. Apelanti također tvrde da im je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da se tvrdnje o povredi tog prava zasnivaju na istim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Vrhovni sud u osporenoj odluci dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu određivanja naknade za voćne zasade, početka toka dosuđenih zakonskih zateznih kamata, kao i troškova postupka, koje se ne može smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman