Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3287/21 (M. I.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3287/21

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3287/21, rješavajući apelaciju Mehmeda Idrizovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 26. marta 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Mehmeda Idrizovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361972 21 Rsž 2 od 30. juna 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mehmedu Idrizoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neosnovana apelacija Mehmeda Idrizovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 361972 21 Rsž 2 od 30. juna 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Idrizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 20. septembra 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 361972 21 Rsž 2 od 30. juna 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) i Pravobranilaštva Kantona Sarajevo, koje zastupa Kanton Sarajevo, Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. oktobra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, pa su ti odgovori 24. novembra 2022. odnosno 7. decembra 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja.

4. Apelant je 6. decembra 2022. godine dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

Uvodne napomene

5. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUPKS) od 18. avgusta 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za isplatu jednokratne novčane pomoći za slučaj teške bolesti, a zbog nedostatka novčanih sredstava.

6. Rješenjem MUP-a KS od 22. septembra 2011. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

7. Apelant je 25. juna 2013. godine Opštinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) podnio tužbu protiv tuženog radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

8. Presudom Opštinskog suda od 22. jula 2015. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev.

9. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. oktobra 2020. godine apelantova žalba je uvažena, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Presudom Opštinskog suda od 2. februara 2021. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime jednokratne novčane pomoći za slučaj teške bolesti isplati određeni novčani iznos preciziran u izreci. Opštinski sud je u obrazloženju naveo da iz odredbi člana 32. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo i člana 5. Uredbe o naknadama koje nemaju karakter plate proizlazi da je isplata jednokratne novčane pomoći uslovljena nastankom teške bolesti, a da je to osporeno u odgovoru na tužbu. U vezi s tim, ukazao je da tužbeni zahtjev neosnovan zbog toga što apelant, u smislu odredbi čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku, nijednim dokazom nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o teškoj bolesti. Opštinski sud je naveo da je neosporno da je tuženi u rješenjima iz 2011. godine odbio apelantov zahtjev za isplatu jednokratne novčane pomoći za slučaj teške bolesti zbog nepostojanja novčanih sredstava. Međutim, istakao je da to ne čini dokazanim tužbeni zahtjev u konkretnom postupku, pogotovo kada se ima u vidu da se tuženi u tim postupcima nije upuštao niti odlučivao o činjenici teške bolesti kao uslova za isplatu te naknade.

11. Presudom Kantonalnog suda od 30. juna 2021. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud nakon sprovedenog postupka pravilno zaključio da apelant nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o teškoj bolesti kao uslovu za ostvarivanje jednokratne novčane pomoći. Takođe, ukazao je da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da rješenja tuženog iz 2011. godine ne čine dokazanim tužbeni zahtjev.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant u suštini ponavlja navode koje je iznosio u postupku, te ističe da je dokazao da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, apelant ukazuje da je tuženi u rješenjima iz 2011. godine odbio zahtjev za ostvarivanje jednokratne novčane pomoći samo zbog toga što nije bilo dovoljno sredstava za isplatu, zbog čega smatra da u postupku pred redovnim sudovima nije trebao dokazivati postojanje teške bolesti kao uslova za ostvarivanje jednokratne pomoći. Takođe ističe da je cjelokupni postupak trajao oko osam godina i četiri mjeseca, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je naveo da je primio predmet na postupanje po žalbi 6. aprila 2021. godine, a da je odluku donio 30. juna 2021. godine. Takođe je naveo da su apelantovi navodi neosnovani i predložio da se apelacija odbije.

14. Opštinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Tuženi je naveo da apelantu nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Izjašnjenje na odgovor na apelaciju

16. Apelant je naveo da je Kantonalni sud dao odgovor koji se odnosi na samo jedan dio postupka, te je u vezi s tim ukazao da je postupak trajao mnogo duže. Osim toga, apelant je, u suštini, ponovio navode iz apelacije.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o platama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 33/11, 5/13 i 9/15)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 32. (Naknada za slučaj povrede na radu, teške bolesti i invalidnosti)

U slučaju povrede na radu, teške bolesti ili invalidnosti državnog službenika ili namještenika ili člana njegove uže porodice isplaćuje se jednokratna novčana pomoć u visini od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema zadnjem objavljenom statističkom podatku.

18. Uredba o naknadama koje nemaju karakter plate („Službene novine Federacije BiH“ br. 63/10, 22/11, 66/11, 51/12 i 99/22)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Uredba o naknadama koje nemaju karakter plate („Službene novine Federacije BiH“ broj 63/10) koja je važila u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koja u relevantnom dijelu glasi:

3. Naknada za slučaj teške invalidnosti ili teške bolesti

Član 5. st. (1), (2) i (3)

U slučaju nastanka teške invalidnosti ili teške bolesti državnog službenika i namještenika, ili člana njegove uže porodice, jednom godišnje isplaćuje mu se jednokratna novčana pomoć u skladu sa raspoloživim sredstvima i visinom određenom zakonom.

Državnom službeniku, odnosno namješteniku može se u skladu sa raspoloživim sredstvima i na osnovu saglasnosti rukovodioca organa uprave isplatiti dio ili ukupni troškovi liječenja teške invalidnosti ili teške bolesti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je on platio troškove toga liječenja. Troškovi liječenja isplaćuju se na osnovu fakture ili računa zdravstvenih ustanova u kojima je liječenje obavljeno.

Pod teškom bolešću iz st. 1. i 2. ovog člana, podrazumijevaju se slijedeće bolesti: akutna tuberkuloza, maligna oboljenja, endemska nefropatija, hirurška intervencija na srcu i mozgu, sve vrste degenerativnih oboljenja centralnog nervnog sistema, infarkt (srčani i moždani), oboljenje mišićnog sistema, paraliza i druge teške bolesti određene opštim aktom Federalnog ministarstva zdravstva, kao i teške tjelesne povrede. Bolest, odnosno tjelesna povreda se dokazuje na osnovu dijagnoze zdravstvene ustanove.

19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420. U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost i meritum

20. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

U odnosu na osporenu odluku

24. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav

1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koje je isticao i u redovnom postupku, te da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka, pozivajući se na relevantne propise, detaljno i jasno obrazložili zašto je tužbeni zahtjev odbijen. Naime, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja tih odluka proizlazi da budući da apelant nije proveo nijedan dokaz kojim bi dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o teškoj bolesti, to njegov tužbeni zahtjev nije osnovan. Ustavni sud takva utvrđenja ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Ustavni sud naročito zapaža da su redovni sudovi, suprotno apelantovim navodima, obrazložili zbog čega rješenja iz 2011. godine ne čine dokazanim tužbeni zahtjev u konkretnom postupku (vidi tačku 10. ove odluke). Takođe, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u odnosu na osporenu odluku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporenu odluku neosnovani.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

27. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe, dakle od 25. juna 2013. godine do donošenja presude Kantonalnog suda 30. juna 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi nešto više od osam godina. Dalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o postupku koji je po zakonu hitan, da se nije radilo o složenom predmetu te da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka.

29. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i oko tri mjeseca od podnošenja tužbe. S druge strane, Ustavni sud uočava da je Kantonalnom sudu prvi put trebalo pet godina i nešto manje od tri mjeseca da donese odluku kojom je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na dužinu postupka u toj fazi. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred prvostepenim sudom trajao nešto više od tri mjeseca, dok je Kantonalnom sudu trebalo nešto manje od pet mjeseci da donese odluku po žalbi. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53−66, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

31. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32 −34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 950,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode i koji nije složen trajao nešto više od osam godina, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela dužina postupka pred Kantonalnim sudom, pred kojim je postupak prvi put trajao pet godina i nešto manje od tri mjeseca, a koji u odnosu na tu fazu postupka nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

33. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, u situaciji kada nisu osnovani apelantovi navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

34. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3287/21 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio