Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3318/21 (M.L.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Povreda
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Kažnjavanje samo na osnovu zakona
  • Kazna
  • Krivični postupak
  • Primjena blažeg zakona
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3318/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3318/21, rješavajući apelaciju M. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. L.

Utvrđuje se povreda člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 064303 21 Kž 3 od 14. jula 2021. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Prijedoru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku poštujući prava iz člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Prijedoru da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Kremenović & Mikanović“, advokati Darko Kremenović, Bojan Mikanović i Saša Labotić iz Banjaluke, podnio je 20. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 064303 21 Kž 3 od 14. jula 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 20. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Odgovori su dostavljeni u periodu od 29. aprila do 6. maja 2022. godine, pa ih je Ustavni sud 12. septembra 2022. godine proslijedio apelantovim punomoćnicima na izjašnjenje. Izjašnjenje nije dostavljeno.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

4. Presudom Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 K 064303 18 K od 17. februara 2020. godine, koja je preinačena Presudom Okružnog suda broj 77 0 K 064303 20 Kž od 1. jula 2020. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo nesavjesnog pružanja ljekarske pomoći iz člana 197. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

5. Apelant, koji je pravosnažno osuđen na jednu godinu zatvora, podnio je 3. juna 2021. godine Osnovnom sudu zahtjev za zamjenu kazne zatvora u novčanu kaznu.

Postupak u kojem su donesena osporena rješenja

6. Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 K 064303 21 Kv od 14. juna 2021. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) odbio apelantov zahtjev da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine, izrečena pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 77 0 K 064303 18 K od 17. februara 2020. godine, zamijeni novčanom kaznom.

7. Obrazlažući rješenje, Osnovni sud je naveo da u vrijeme donošenja odluka kojim je apelant proglašen krivim odredbe Krivičnog zakonika (koji je primijenjen u konkretnom slučaju) nisu predviđale mogućnost zamjene izrečene kazne zatvora novčanom kaznom. Takođe, ni Krivični zakon Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela (26. jula 2014. godine), nije predviđao da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine može zamijeniti novčanom kaznom. Naime, član 33. stav 2. Krivičnog zakona je propisivao da se kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci može, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbama člana 36. st. 2. i 3. tog zakona.

8. Dalje, Osnovni sud je naveo da je 3. marta 2021. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika koji je u članu 46. stav 3. propisao da se kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu može, na zahtjev osuđenog lica, zamijeniti za novčanu kaznu. Međutim, budući da je do te izmjene došlo nakon pravosnažnosti presude kojom je apelant osuđen, Osnovni sud je apelantov zahtjev ocijenio neosnovanim. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao i da je apelantovo pozivanje na član 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) neosnovano jer jemogućnost zamjene kazne zatvora koja ne prelazi jednu godinu novčanom kaznom predviđena Zakonom o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji je donesen nakon što je apelant osuđen.

9. Odlučujući o žalbi apelantovih branilaca, Okružni sud je donio Rješenje broj 77 0 K 064303 21 Kž 3 od 14. jula 2021. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Obrazlažući rješenje, Okružni sud je istakao da je tačno da je Evropski sud u više svojih presuda zauzeo stanovište da situacije kada je zakon nakon pravosnažnosti presude izmijenjen tako da se tom izmjenom utiče na obim kazne sadržane u pravosnažnoj presudi moraju biti razmatrane s aspekta primjene odredbe člana 7. Evropske konvencije. Takođe je navedeno i da je Ustavni sud u Odluci broj AP-1498/18 od 23. aprila 2018. godine zauzeo stanovište da zamjena kazne zatvora novčanom kaznom predstavlja promjenu obima kazne izrečene u pravosnažnoj presudi. Međutim, kako je dalje obrazložio Okružni sud, apelant gubi iz vida da svaka izmjena zakona koja utiče na obim kazne ne vodi primjeni odredbe člana 7. stav 1. Evropske konvencije u korist osuđenog, već samo ona izmjena koja osuđenog stavlja u teži položaj u odnosu na položaj u kojem se nalazio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. U takvoj situaciji, izmjene zakona ne smiju biti primijenjene na štetu osuđenog. Okružni sud je istakao da iz činjeničnog opisa presude kojom je tada optuženi apelant proglašen krivim proizlazi da je radnja izvršenja krivičnog djela za koje je apelant osuđen preduzeta 26. jula 2014. godine. Na konkretnu pravnu situaciju se, i prema stavu Okružnog suda, ne može primijeniti odredba člana 7. stav 1. Evropske konvencije jer ni u vrijeme izvršenja krivičnog djela niti u vrijeme suđenja apelant nije imao mogućnost da se kazna zatvora od jedne godine zamijeni novčanom kaznom. Stoga je prvostepeni sud pravilno tumačio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe člana 9. stav (2) Krivičnog zakonika, kojom je propisano da će se u situaciji kada se poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude jednom ili više puta izmijeni zakon primijeniti onaj zakon koji je najblaži za učinioca. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

10. Apelant je naveo da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 6. i 7. Evropske konvencije. Do navedenih povreda je došlo zbog toga što Osnovni sud a potom i Okružni sud prilikom donošenja odluka nisu primijenili zakon koji je blaži po učinioca, a to je zakon koji dozvoljava da se kazna zatvora do godinu dana pretvori u novčanu kaznu. U tom smislu, apelant je ukazao i na praksu Ustavnog suda iz predmeta broj AP-1498/18 i više odluka Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud).

b) Odgovori na apelaciju

11. Osnovni sud je odgovorio da u vrijeme donošenja presuda kojima je apelant proglašen krivim odredbama Krivičnog zakonika nije bila predviđena mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom. Ta mogućnost je propisana nakon što je apelant osuđen i stoga nije primjenjiva na njega.

12. Okružni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima iz obrazloženja svog rješenja od 14. jula 2021. godine i predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.

13. Okružno tužilaštvo je odgovorilo da je podnesena apelacija neosnovana i da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

14. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13), koji je važio u vrijeme počinjenja krivičnog djela, u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakona

Član 4. (1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. (2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33. (1)Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane. (2)Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi „šest“ mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.

15. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21 i 89/21)

Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 64/17 i 104/18 – odluka USRS), koji je važio u vrijeme donošenja pravosnažne presude Osnovnog suda broj 77 0 K 064303 18 K od 17. februara 2020. godine, u relevantnom dijelu glasi:

Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva

Član 9. st. (1) i (2) (1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja krivičnog djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo dovršeno. (2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izvršenje novčane kazne

Član 50. st. (1), (2) i (3) (1) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana, niti duži od tri mjeseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni novčanu kaznu plati u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine. (2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelimično u određenom roku, sud će narediti njeno prinudno izvršenje u postupku koji je propisan zakonom. Ako novčana kazna putem prinudnog izvršenja ne bude naplaćena u roku od jedne godine, sud će donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, na način da se 50 KM, odnosno svaki započeti dnevni iznos novčane kazne zamijeni jednim danom kazne zatvora, s tim da kazna zatvora u tom slučaju ne može biti duža od dvije godine. (3) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak se srazmjerno pretvara u kaznu zatvora, a ako osuđeni isplati i ostatak novčane kazne, izvršenje kazne zatvora se obustavlja.

16. Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 15/21 od 23. februara 2021. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Poslije člana 46. dodaje se naziv člana i novi član 46a, koji glasi:

„Izuzetnost kratkotrajne kazne zatvora Član 46a. (1) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti. (2) Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3), opozvanu uslovnu osudu (čl. 64, 65. i 66), neizvršeni rad u javnom interesu (član 70. stav 7) i kaznu oduzimanje vozačke dozvole (član 51. stav 5). (3) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu dana, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 50. st. 2. i 3. ovog zakonika.”.

Član 66.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ [3. marta 2021. godine].

VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud konstatuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 7. Evropske konvencije. Apelant smatra da je do povrede navedenih prava došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer Osnovni i Okružni sud nisu primijenili zakon koji je blaži za njega. Iako je apelant naveo i povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da se suština navoda iz apelacije odnosi na tvrdnju da redovni sud prilikom donošenja rješenja nije poštovao pravo iz člana 7. Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud ispitati apelantove navode o (ne)primjeni blažeg zakona u skladu s garancijama člana 7. Evropske konvencije.

19. Član 7. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći stroža kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant pravosnažnom presudom proglašen krivim za krivično djelo nesavjesnog pružanja ljekarske pomoći iz člana 197. stav 1. Krivičnog zakonika, koje je počinio 26. jula 2014. godine i da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Presuda Osnovnog suda je postala pravosnažna 1. jula 2020. godine.

21. Prije daljnjeg razmatranja Ustavni sud podsjeća na član 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda kojim je propisano da je podnosilac apelacije dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Ustavni sud će u suprotnom donijeti odluku prema stanju u spisu. Dakle, prema stanju spisa, apelant nije Ustavni sud obavijestio da je upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine.

22. Ustavni sud ukazuje da su odredbe člana 4. Krivičnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja krivičnog djela (26. jula 2014. godine) i član 9. Krivičnog zakonika koji je bio na snazi u vrijeme pravosnažnosti presude kojom je apelant proglašen krivim (1. jula 2020. godine) propisivale vremensko važenje zakona. S obzirom na odredbu člana 9. st. (1) i (2) Krivičnog zakonika, Ustavni sud zapaža da u vrijeme počinjenja krivičnog djela, kao i u vrijeme pravosnažnosti presude kojom je apelant proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine materijalni zakoni nisu propisivali mogućnost zamjene izrečene kazne zatvora koja ne prelazi jednu godinu novčanom kaznom. To je omogućeno tek 3. marta 2021. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji je odredbama člana 46a. stav (3) propisao da se izrečena kazna zatvora koja ne prelazi jednu godinu može, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 50. st. (2) i (3) tog zakona.

23. Budući da je apelant pravosnažnom presudom proglašen krivim i osuđen na jednu godinu zatvora, te da je prije izdržavanja kazne zatvora stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, apelant je Osnovnom sudu podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom.

24. Dakle, u konkretnom slučaju je sporno pravno pitanje koje odredbe materijalnog zakona je redovni sud trebalo da primijeni prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom – odredbe koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja krivičnog djela ili odredbe koje su bile na snazi u vrijeme pravosnažnosti presude ili odredbe koje su na snazi prije početka izdržavanja kazne zatvora.

25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka (vidi, između ostalog, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-1498/18 od 23. aprila 2018. godine i AP-1118/18 od 19. februara 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zauzeo stav da se obaveza primjene blažeg zakona odnosi i na akcesorne postupke koji su integralni dio krivičnog postupka budući da se radi o „jedinstvenom postupku utvrđivanja krivične optužbe“. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-1498/18 utvrdio da postoji kršenje člana 7. Evropske konvencije (vidi tačku 34. te odluke) jer je primjena novog KZRS, na osnovu kojeg je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena po starom KZ) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje. Pozivajući se na praksu Evropskog suda iz predmeta Del Rio Prada protiv Španije (predstavka broj 42750/09 od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u tom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu što je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu tada važeći zakonik, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana prema odredbama ranije važećeg KZRS, što mu je, u skladu s odredbama ranije važećeg KZRS, davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33. stav 2. ranije važećeg KZRS propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koji je poznavao ranije važeći KZRS, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uslov davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža, odnosno novčanu kaznu. Ustavni sud je u toj odluci zauzeo stav da je Okružni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je primijenio zakon koji je stupio na snagu prije pravosnažnosti presude i koji mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom nije propisivao umjesto zakona koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim i koji je propisivao tu mogućnost.

26. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je i u Odluci broj AP-1118/18 utvrdio da postoji kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog stava redovnog suda (tačka 34) „da se blaži zakon, po pravilu, obavezno primjenjuje do pravosnažnosti presude, a poslije toga samo ako povodom vanrednih pravnih sredstava dođe do ponovnog suđenja“. Ustavni sud je uz pozivanje na više svojih odluka (AP-2809/12, AP-

2402/08 i AP-1498/18) zauzeo stav da se obaveza primjene blažeg zakona odnosi i na akcesorne postupke koji su integralni dio krivičnog postupka budući da se radi o „jedinstvenom postupku ‘utvrđivanja krivične optužbe’“.

27. Imajući u vidu navedenu praksu, koja se ima primijeniti i u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je arbitraran stav Osnovnog i Okružnog suda da, prema članu 9. Krivičnog zakonika, blaži zakon može biti primijenjen samo do donošenja pravosnažne presude, te da u konkretnom slučaju nije bilo osnova da se povodom apelantovog zahtjeva za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom primijeni član 46a. stav (3) Krivičnog zakonika, koji je stupio na snagu nakon pravosnažnosti presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud odlukom koju je potvrdio i Okružni sud a kojom je apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom odbio, povrijedio apelantovo pravo iz člana

7. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 77 0 K 064303 21 Kž 3 od 14. jula 2021. godine i predmet vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u izreci ove odluke.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije jer je u konkretnom slučaju primjena Krivičnog zakonika kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom bila na apelantovu štetu te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3318/21 (M.L.) | Sudska praksa | Aktio