Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1632/21 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 10. 07. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Propisano zakonom
- Državno vlasništvo
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-1632/21
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 07. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1632/21, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 10. jula 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Dn 014638 20 Gž od 31. marta 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), podnijela je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 014638 20 Gž od 31. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 049-0-DN-19-001 785 od 20. oktobra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Gabrijele Matošević-Katava, u čiju korist je osporenim odlukama uknjiženo prava vlasništva (u daljnjem tekstu: G. M. K.), zatraženo je 15. septembra 2022. godine, a od Kantonalnog suda i Općinskog suda te Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općina) 11. novembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. G. M. K. nije dostavila odgovor na apelaciju. Redovni sudovi i Općina su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 15. februara 2023. godine dostavljeni apelantici na izjašnjenje. Apelantica nije dostavila izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 049-0-DN-19-001 785 od 20. oktobra 2020. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak preciziran u izreci tog rješenja. Dalje je, na osnovu člana 7. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK) i prijavnog lista Općine – Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina (u daljnjem tekstu: Služba), dozvoljen upis u A list tog zemljišnoknjižnog uloška dvije parcele, prve označene kao „voćnjak 3. klase površine 2553m “ i druge označene kao „šuma 4. klase površine 2593m “ (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Rješenjem je, na osnovu člana 69. ZZK-a, dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listu tog zemljišnoknjižnog uloška u korist G. M. K. s dijelom 1/1.
5. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je, u skladu sa čl. od 63. do 69. ZZK-a, po službenoj dužnosti pokrenut postupak uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige za katastarsku općinu preciziranu u tom rješenju radi sistematskog usklađivanja zemljišne knjige s novim katastarskim premjerom. Nadalje, postupak je najavljen javnim objavljivanjem u skladu s odredbama člana 67. ZZK-a, čime su pozvane sve osobe koje polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na nekretninama upisanim u tim katastarskim općinama da svoje pravo prijave u roku i na način predviđen odredbama navedenog člana ZZK-a. Navedeno je da u ostavljenom roku niko nije prigovarao najavljenom uspostavljanju u odnosu na sporne nekretnine. Općinski sud je na osnovu uvida u prijavni list u i kopiju katastarskog plana utvrdio da spornim nekretninama označenim po novom premjeru odgovara parcela starog premjera precizirana u obrazloženju rješenja. Također, uvidom u prijavni list utvrdio je da je kao posjednik na spornim nekretninama u katastru upisana G. M. K. s dijelom 1/1 na osnovu rješenja Službe od 19. septembra 2017. godine. Pored toga, sud je naveo da „je u prijavnom listu prema podacima zemljišne knjige na predmetnim nekretninama po starom katastarskom premjeru uknjižena državna svojina s pravom korištenja na nek. u A u korist 'Zvijezda' Vareš“. Imajući u vidu stanje posjeda, te konstatirajući da za sporne nekretnine nije moguće povezati pravne osnove upisa prava, Općinski sud je, pozivajući se na odredbe člana 69. stav 1. u vezi sa članom 64. stav 1. tač. 11. i
12. ZZK-a, zaključio da su sporne nekretnine vlasništvo, odnosno u svakom slučaju najvjerojatnije vlasništvo G. M. K. i da su ispunjeni uvjeti iz odredbe člana 88. stav 2. ZZK-a. Shodno tome, donio je odluku kao izreci pozivajući se na odredbe čl. 3., 7. i 69. ZZK-a.
6. Apelantica je podnijela žalbu protiv tog rješenja osporavajući uknjižbu prava vlasništva u korist G. M. K. Naime, apelantica je ukazala da je ona, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, pravni sljednik RBiH i da na osnovu toga polaže pravo na imovinu bivše SFRJ i SRBiH i ispunjava uvjete da bude uknjižena kao titular nekretnina koje su bile upisane kao državno vlasništvo. Također, ukazala je da su osporene odluke u suprotnosti sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja). Pri tome, istakla je da su sporne nekretnine označene kao „šuma i voćnjak“ odnosno poljoprivredno zemljište koje je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za BiH i da uživaju posebnu zaštitu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu FBiH.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014638 20 Gž od 31. marta 2021. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom odredbi ZZK-a. Naime, prvostepeni sud je nakon službene provjere identificirao nekretnine i utvrdio da se radi o istim nekretninama po starom i novom premjeru. Ukazao je da u ostavljenom roku niko nije prigovarao najavljenom uspostavljanju zemljišnoknjižnog uloška, te da iz provedenih dokaza proizlazi da je G. M. K. upisana kao posjednica spornih nekretnina s dijelom 1/1. Shodno tome, Kantonalni sud je podržao stav prvostepenog suda da ne postoji smetnja za uspostavljanje novog zemljišnoknjižnog uloška i upis nekretnina u zemljišnu knjigu prema podacima novog premjera. To bez obzira na to što su, prema podacima iz zemljišne knjige, sporne nekretnine po starom premjeru upisane kao državno vlasništvo, a kao organ upravljanja je upisano preduzeće „Zvijezda“ Vareš na osnovu rješenja od 9. maja 1978. godine. Naime, Kantonalni sud je ocijenio da se ne može zaključiti da je navedenim upisom i usklađivanjem katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka povrijeđeno apelanticino pravo. Ukazao je da je takav stav u skladu s Odlukom Ustavnog suda broj AP-5519/18 od 6. novembra 2018. godine. Također, Kantonalni sud je ukazao da se u skladu s odredbom člana 70. ZZK-a žalbom od drugostepenog suda može zahtijevati samo da zemljišnoknjižnom sudu bude naložen upis zabilježbe protiv tačnosti zemljišne knjige ili brisanje, što apelantica nije činila. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da je neosnovan žalbeni prigovor da se u konkretnoj pravnoj stvari trebaju primijeniti odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Naime, kako je obrazložio, zabrana, u smislu člana 1. tog zakona, podrazumijeva da nekretnine – nepokretna imovina pripadaju Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije koji su 29. juna 2001. godine potpisale država BiH i bivše republike SFRJ. Međutim, Kantonalni sud je zaključio da sporne nekretnine ne spadaju u tu kategoriju, niti u kategoriju reguliranu Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, uz obrazloženje da je sadašnji titular dokazao zakonito pravo stjecanja tih nekretnina, na osnovu čega je upisan kao njihov posjednik u katastarskom operatu. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da ostali žalbeni navodi nisu od značaja i da osporene odluke prvostepenog suda ne sprečavaju zainteresirane osobe da, u skladu s odredbom člana 68. ZZK-a, svoja prava ostvaruju u redovnom postupku.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
8. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s povredom prava na pravično suđenje, apelantica, u suštini, ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Naime, apelantica tvrdi da sporne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu odredbi Zakona o zabrani raspolaganja i da u skladu s odredbama tog zakona nije moglo biti uknjiženo pravo vlasništva u korist G. M. K. Također, apelantica tvrdi da Kantonalni sud nije razmotrio njene žalbene navode iznesene u tom smislu. Smatra da joj je uslijed proizvoljne primjene materijalnog prava povrijeđeno i pravo na imovinu, s obzirom na to da je umjesto ažuriranja upisa prava države, uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama u korist G. M. K. Apelantica ukazuje da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisano da su poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište u vlasništvu države i da njima raspolaže FBiH. Također, ukazuje da apelantica u toj liniji hijerarhije i subordinacije ima pravni interes da nad dobrima od općeg interesa štiti prava države, kada je upotreba i korištenje takvih nekretnina protivno prinudnim propisima.b)Odgovori na apelaciju
9. Kantonalni sud smatra da su apelacioni navodi neosnovani. Ukazuje da ostaje pri pravnom stavu izraženom u osporenom rješenju. Smatra da tim rješenjem nisu povrijeđena apelanticina prava iz Ustava Bosne i Hercegovine na čiju povredu ukazuje u apelaciji.
10. Općinski sud se nije eksplicitno očitovao na apelacione navode, već je ukratko opisao aktivnosti koje su prethodile donošenju prvostepenog rješenja, ponovio sadržaj tog rješenja i opisao daljnji dok postupka do donošenja osporenog rješenja Kantonalnog suda.
11. Općina se također nije eksplicitno očitovala na apelacione navode, već je ukratko opisala aktivnosti Općine i redovnog suda i fizičkih osoba za koje tvrdi da su vezane za sporne nekretnine.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 64. tač. 11) i 12)
Načelo službene provjere i istraživanja činjenica
Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:
11) podaci katastarskih operata koji odgovaraju stvarnom stanju;
12) saslušanja svjedoka, posljednje stvarno stanje posjeda, izjave stranaka i slične informacije;
Član 69. stav (1)
Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama ovog zakona,
2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
13. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“ broj 52/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.
Član 4.
Poljoprivredno zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se, prema svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. [...]
14. Zakon o šumama („Službene novine Srednjobosanskog kantona“ br. 5/14, 12/15, 8/16, 7/18, 14/20 i 1/23)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. (Definicija šume i šumskoga zemljišta) (1) Šuma, u smislu ovoga zakona, jeste zemljište obraslo šumskim vrstama drveća i grmlja, čija površina prelazi 1.000 m2 a širina najmanje 20 m te njihove krošnje pokrivaju više od 30% zemljišta. Šumom se smatraju i šumski rasadnici, plantaže šumskoga drveća, čistine za trase dalekovoda i drugu javnu infrastrukturu u šumi, površinske vode i močvare unutar šume i sastojine šumskoga drveća i žbunja koje su izrasle na poljoprivrednom zemljištu ako su starije od 30 godina te ako njihove krošnje pokrivaju više od 30% zemljišta. (2) Šume i šumska zemljišta prirodni su resurs čije se vrijednosti manifestuju kroz ekološke, socijalne i ekonomske funkcije šume. Šume i šumska zemljišta, kao dobro od općeg interesa, uživaju posebnu brigu i zaštitu Kantona i općina i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim zakonom. Šumsko zemljište, osim zemljišta obraslog šumom, obuhvaća i neobrađeno, neiskorišteno ili neplodno zemljište izvan šume u onom omjeru u kojem osigurava ili potpomaže funkcije susjedne šume. Šumsko zemljište također čine područja sa smanjenim šumskim pokrivačem, krš, čistine i livade unutar šume. [...]
Član 31. (Upravljanje šumom) (1) Šuma i šumsko zemljište u državnom su vlasništvu (u daljnjem tekstu: državna šuma) i u privatnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: privatna šuma). (2) Državnom šumom upravlja Vlada Kantona preko Ministarstva, pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom. (3) Pravo vlasništva nad državnom šumom ne može se steći njezinim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period njegova trajanja, odnosno dosjelošću.
15. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.
U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i
2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.
Član 2.
Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.
Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.
Član 4.
Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 22/22) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), član 1. stav (2) mijenja se i glasi:
"U smislu ovog Zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;
2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. godine; 3. poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;
4. rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-
9/19 i br. U-4/21."
Član 2.
Član 2. stav (1) mijenja se i glasi:
"Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona."
Član 3.
Član 4. mijenja se i glasi:
"Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu s ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona na državnom nivou kojim se uređuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, a koji bi usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno sve dok visoki predstavnik drukčije ne odluči."
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
19. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, Odluka o dopustivosti broj AP-559/21 od 19. januara 2023. godine, tačka 7, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti.a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupku uspostavljanja novog zemljišnoknjižnog uloška na osnovu podataka novog premjera, u kojima je učestvovala u žalbenom postupku s ciljem zaštite svojih prava i interesa. Apelantica tvrdi da su osporene odluke suprotne odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja jer sporne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu navedenog zakona. Imajući u vidu navedeno, te svoju praksu u predmetima koji su pokretali slična činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud smatra da apelantica u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP-82/21 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 43, i AP-
1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 25, dostupne na www.ustavnisud.ba).
22. Apelantica smatra da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava, koja se, prema apelanticinom mišljenju, ogleda u neprimjenjivanju odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
23. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. U vezi s tim Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda, dosljedno isticao da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje. Član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke, a nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na sve argumente koje stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima. Koliko će biti široka obaveza suda da u obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njenom donošenju, zavisi od okolnosti i prirode svakog pojedinog slučaja (mjerilo dovoljnosti) (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. sa daljnjim referencama). S druge strane, razlozi navedeni u obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi nisu proveli procjenu na proizvoljan način, da nisu učinili neku drugu očiglednu pogrešku u prosuđivanju, pogrešno ocijenili postojanje nekog važnog faktora ili propustili razmotriti sve relevantne faktore, odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke, itd. Dakle, razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli uticati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti), (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1791/22 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 27., dostupna na www.ustavnisud.ba).
24. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka nesporno proizlazi da su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao „državno vlasništvo“ i da tim nekretninama odgovaraju parcele novog premjera u katastru nekretnina na kojima je kao posjednik upisana G. M. K. s dijelom 1/1. Također, Ustavni sud zapaža da je za sporne nekretnine u izreci osporene prvostepene odluke navedeno da se sastoje od dvije parcele, od kojih je jedna „voćnjak 3. klase“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da „voćnjak“, shodno odredbi člana 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, predstavlja poljoprivredno zemljište. Također, Ustavni sud zapaža da je u izreci prvostepene presude za drugu parcelu navedeno da je „šuma 4. klase“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su pojmovi, „šuma“ i „šumsko zemljište“, upravljanje i vlasništvo, te druga pitanja u vezi s tom vrstom nekretnina regulirani odredbama Zakona o šumama Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o šumama).
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u postupku apstraktne ocjene ustavnosti odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10, 5/12 i 58/19), pozivajući se na zaključke iz Odluke broj U-1/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), ukazao da poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine čiji je titular Bosna i Hercegovina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-8/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 37., dostupna na suda www.ustavnisud.ba).
Također, Ustavni sud je u postupku apstraktne ocjene ustavnosti odredbi Zakona o šumama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/08, 60/13 i 70/20) ukazao da državna imovina (imovina države BiH) obuhvata šume i šumsko zemljište koji nisu u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba dok se na državnom nivou ne odluči drugačije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/21 od 23. septembra 2021. godine, tačka 41.). U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao i da je „na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je donio visoki predstavnik za BiH, te da je članom 4. Zakona propisano da zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom ili dok visoki predstavnik ne odluči drugačije“ (idem., U-8/19, tačka 41., i U-
4/21, tačka 42.). Ustavni sud dalje podsjeća i na stav da zakoni o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (i državni i entitetski, s obzirom na to da ti zakoni na isti način reguliraju ovu materiju) imaju karakter lex specialis zakona kada se radi o raspolaganju državnom imovinom koja je kao takva definirana tim zakonima (vidi Ustavni sud, op. cit., AP-1080/18, tačka 31., www.ustavnisud.ba).
26. Ustavni sud također podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao pitanja u vezi s uknjižbom prava vlasništva u korist dotadašnjih korisnika na poljoprivrednom i šumskom zemljištu. Tako je Ustavni sud odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju podnesenu protiv odluke redovnog suda kojom je odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na osnovu Zakona o stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu. Ustavni sud je u tom predmetu obrazložio da, prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivredno zemljište ne može biti predmet vlasništva drugih osoba i da je taj zakon lex specialis za nekretnine koje su u državnom vlasništvu i koje predstavljaju prirodno bogatstvo i dobra od općeg interesa i, kao takve, uživaju posebnu zaštitu prema odredbi člana 2. tog zakona (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2554/18 od 28. januara 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dalje, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu i apelaciju protiv odluke kojom je redovni sud odbio tužbeni zahtjev kojim su nasljednici dugogodišnjeg posjednika zahtijevali utvrđenje prava vlasništva dosjelošću i uknjižbu tog prava na poljoprivrednom zemljištu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3923/20 od 8. juna 2022. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
27. Takođe, Ustavni sud je odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju protiv odluke redovnog suda kojom je u postupku uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška dozvoljena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u tom zemljišnoknjižnom ulošku u korist državnog vlasništva, s dijelom od 1/1 i zabilježba organa upravljanja u korist Zeničko-dobojskog kantona – Kantonalne uprave za šumarstvo (vidi Ustavni sud, AP-1525/20 od 12. januara 2022. godine). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u tom predmetu, pozivajući se na odredbe Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona i ZZK-a, obrazložili da apelanti, kao aktuelni posjednici iz katastra, nemaju valjan pravni osnov za stjecanje i upis prava vlasništva na nekretninama – šumi i šumskom zemljištu koje je u zemljišnoj knjizi uknjiženo kao državno vlasništvo s dijelom 1/1. Ustavni sud nije utvrdio proizvoljnost u takvim odlukama redovnih sudova. Pored toga, Ustavni sud je odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju protiv odluke kojom je redovni sud odbio tužbeni zahtjev posjednika kojim je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva dosjelošću i uknjižbu tog prava na nekretninama za koje je utvrđeno da su šuma i za koje je u vlasničkom listu zemljišnoknjižnog uloška navedeno da se radi o državnom vlasništvu s udjelom 1/1 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4752/20 od 7. septembra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Redovni sud je u tom predmetu obrazložio da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je odredbama člana 29. stav (3) Zakona o šumama Posavskog kantona propisano da se pravo vlasništva nad državnim šumama ne može steći njihovim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period trajanja, odnosno dosjelošću. U tom kontekstu Ustavni sud smatra neophodnim ukazati da i Zakon o šumama Srednjobosanskog kantona, koji je relevantan u konkretnom slučaju, zapravo sadrži identičnu odredbu (član 43. stav (3) tog zakona).
28. Konačno, Ustavni sud ukazuje da je pitanje sticanja prava vlasništva održajem na poljoprivrednom zemljištu koje je u državnoj svojini razmatrao u predmetu broj AP-2990/22. Naime, u tom predmetu Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju koju je apelant (Z. Š.) podnio protiv konačne odluke redovnog suda u postupku u kojem je odbijen njegov zahtjev da se utvrdi da je održajem stekao pravo vlasništva na nekretninama koje u naravi čine poljoprivredno zemljište i koje se u zemljišnim knjigama vode kao općenarodna imovina. Ustavni sud je navedenom predmetu zaključio da apelant nije imao „legitimno očekivanje“ da će njegov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da se utvrdi stjecanje prava vlasništva dosjelošću na poljoprivrednom zemljištu u državnoj svojini, biti ostvaren, jer nije postojao „savjestan posjed“ koji je potreban kada se, na temelju Zakona o stvarnim pravima, podnosi tužba radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama. Dakle, apelant nema imovinu koja uživa zaštitu prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2990/22 od 23. januara 2025. godine, tačka 50., dostupna na www.ustavnisud.ba).
29. Dovodeći navedenu praksu u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da pitanje koje je jasno i nedvosmisleno trebalo biti razmotreno i obrazloženo u osporenim odlukama jeste pitanje karaktera spornih nekretnina u vezi s činjenicom da su one upisane u zemljišnoj knjizi kao državno vlasništvo (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
368/21 od 5. oktobra 2022. godine, tačka 28.). Ustavni sud smatra da je to ključno pitanje za procjenu propisa koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da prvostepeni sud to pitanje nije razmatrao. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud samo obrazložio da je sadašnji titular „dokazao zakonito pravo stjecanja“ tih nekretnina, na osnovu čega je upisan kao njihov posjednik u katastarskom operatu. Zbog toga, prema mišljenju tog suda, sporne nekretnine ne spadaju u kategoriju reguliranu Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja. Međutim, Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud nije obrazložio na koji način je zaključio da je G. M. K. dokazala zakonito pravo stjecanja spornih nekretnina upisanih kao državno vlasništvo. Ovo pogotovo što iz sadržaja osporenih odluka nesporno proizlazi da je G. M. K. imala samo upisano pravo posjeda na spornim nekretninama u katastru, i to na osnovu rješenja Službe od 19. septembra 2017. godine, čiji sadržaj nije prezentiran u osporenim odlukama. Također, Kantonalni sud je obrazložio da se ne može zaključiti da je navedenim upisom i usklađivanjem katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka povrijeđeno apelanticino pravo bez obzira na to što su, prema podacima iz zemljišne knjige, sporne nekretnine po starom premjeru upisane kao državno vlasništvo. Kantonalni sud je zaključio da je takav stav u skladu s Odlukom Ustavnog suda broj AP-
5519/18 od 6. novembra 2018. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da se u navedenoj odluci Ustavnog suda radi o posve drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj nije bilo sporno pitanje karaktera nekretnina koje su bile predmet upisa, odnosno nije bilo sporno da li su te nekretnine „državna imovina“ ili ne. Shodno tome, Ustavni sud smatra da se Kantonalni sud u konkretnom slučaju neosnovano pozvao na navedenu odluku Ustavnog suda.
30. Ustavni sud zapaža da pri uspostavi predmetnog zemljišnoknjižnog uloška (vidi tačku 4. ove Odluke) redovni sudovi nisu vodili računa o stanju u zemljišnim knjigama u kojima su predmetne nekretnine nesporno uknjižene kao državno vlasništvo, već su se isključivo rukovodili katastarskim podacima. Pri tome, nije vidljivo na osnovu čega je izvršen upis posjeda u korist G.M.K. u katastru. Ustavni sud naglašava da se stvarna prava na nekretninama stiču upisom u zemljišne knjige, a ne upisom u katastar.
31. Imajući u vidu obrazloženje osporenih odluka, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi procjenu predmeta proveli na proizvoljan način jer su propustili razmotriti sve relevantne faktore bitne za odlučenje i o tome dati relevantne i dovoljne razloge. Naime, redovni sudovi nisu jasno i nedvosmisleno odgovorili na pitanje vlasničkopravnog statusa spornih nekretnina u vezi s činjenicom da su upisane u zemljišnoj knjizi kao državno vlasništvo, te u vezi s tim na pitanje da li se radi o nekretninama na koje se odnose Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon šumama i/ili Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja. Ustavni sud smatra da su navedena pitanja u konkretnom slučaju ključna i odlučujuća za donošenje sudske odluke, čije razrješenje je, shodno navedenim standardima, u ingerenciji redovnih sudova.
32. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporenih odluka, u smislu navedene relevantne prakse, ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer mu nedostaje „mjerilo relevantnosti“.
33. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.b)Pravo na imovinu
34. Apelantica, također, navodi da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da apelantica posjeduje imovinu zaštićenu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, obzirom da je nesporno da su predmetne nekretnine uknjižene kao državno vlasništvo. Također, Ustavni sud smatra da je došlo do miješanja u imovinu apelantice obzirom da je odbijena apelanticina žalba protiv odluke kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist G. M. K. na predmetnim nekretninama. Imajući u vidu prethodno obrazloženje u pogledu povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da se iz istih razloga može utvrditi (i) povreda prava na imovinu apelantice. Naime, redovni sudovi nisu jasno odgovorili na pitanja koja su ključna za donošenje odluke u ovom slučaju, iz kog razloga Ustavni sud smatra da miješanje u imovinu apelantice nije izvršeno u skladu sa „zakonom“.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. VII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine jer su redovni sudovi propustili da jasno nedvosmisleno odgovore na pitanje vlasničkopravnog statusa spornih nekretnina u vezi s činjenicom da su upisane u zemljišnoj knjizi kao državno vlasništvo, te u vezi s tim da li se radi o nekretninama koje su obuhvaćene Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o šumama i/ili Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja, što su ključna i odlučujuća pitanja za donošenje odluke u konkretnom slučaju.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.