Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3748/21 (H. Č.)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pravo na pravnu sigurnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 123
- Zakon o parničnom postupku · čl. 17
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3748/21
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3748/21, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Hajrudina Čampare.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 469085 17 Gž od 9. juna 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Hajrudinu Čampari u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina Čampare podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 469085 17 Gž od 9. juna 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 2. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 469085 17 Gž od 9. juna 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 469085 14 Kom od 17. februara 2017. godine. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 12. novembra 2021. godine dopunio apelaciju (dostavio osporene presude). Apelant je 23. aprila 2025. godine dopunio apelaciju (dostavio određenu medicinsku dokumentaciju).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 3. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 1. februara 2023. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužilac kao tražilac izvršenja podnio je 18. decembra 2009. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu vjerodostojne isprave. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 2. juna 2010. godine određeno je predloženo izvršenje.
6. Rješenjem Općinskog suda od 16. decembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 14. augusta 2014. godine, usvojen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju te je odlučeno da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom. Predmet je dostavljen Parničnom odjeljenju suda na postupanje, a izvršni postupak je odložen do okončanja parničnog postupka po tužbi.
7. Apelant je 3. novembra 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Rješavajući navedenu apelaciju, Ustavni sud, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, donio je Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4685/14 kojom je usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak, koji se u tom trenutku nalazio pred Općinskim sudom.
8. Presudom Općinskog suda obavezan je apelant da tužiocu isplati dug u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.
9. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je uvidom u analitičku karticu utvrđeno apelantovo zaduženje za određeni period, te je ukazao na sadržaj odredbe člana 17. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Zatim je naveo da je članom 77. Odluke o vodovodu i kanalizaciji (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano da se za korištenje vode potrošene iz javnog vodovoda i korištenje javne kanalizacije plaća naknada po utvrđenoj jediničnoj cijeni, na osnovu izvršenih očitanja vodomjera i ispostavljenih računa. Dalje je navedeno da je članom 82. stav 1. Odluke propisano da su potrošači dužni dostavljene račune za potrošenu vodu i korištenje kanalizacije izmiriti u roku od 15 dana od dana dostavljanja.
10. Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 29. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je vjerodostojna isprava, prema tom zakonu, između ostalog, izvod iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode. Također je naveo da je vjerodostojna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da tužiočeva analitička kartica, tj. izvod iz poslovnih knjiga, jeste vjerodostojna isprava koja sadrži sve potrebne elemente. Također je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da tužilac nije pravilno obračunao potrošnju vode i da nije primio račune za ispostavljene usluge jer apelant nije izveo dokaze na osnovu kojih bi se navedeno moglo utvrditi, a što je bio dužan u smislu čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje je istakao da je tužilac dokazao osnovanost dijela potraživanja koje nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je u određenom periodu osigurao apelantu korištenje usluge, a apelant kao korisnik navedene usluge tu uslugu njemu nije platio.
11. Apelant je podnio žalbu protiv prvostepene presude te je spis 19. aprila 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda je potvrđena. Sud je u obrazloženju ukazao da je prvostepeni sud pravilno cijenio izvedeni dokaz – analitičku karticu tako da apelant neosnovano navodi da sud na osnovu tog dokaza nije mogao utvrditi visinu duga. Naime, prvostepeni sud je pravilno zaključio da je tužilac dokazao osnovanost svog potraživanja, odnosno da je u utuženom periodu osigurao apelantu korištenje usluge, a apelant kao korisnik navedene usluge nije dokazao da je tu uslugu izmirio.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer tužilac nije dokazao zakonitost i istinitost sadržaja isprave niti visinu tužbenog zahtjeva. U vezi s tim, apelant se pozvao na stav naveden u Rješenju Vrhovnog suda broj Pž-
131/97. Apelant se u dopuni apelacije pozvao i na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 487304 17 Gž od 29. oktobra 2019. godine u kojoj je, prema apelantovoj tvrdnji, u cijelosti prihvaćen navedeni stav Vrhovnog suda. Smatra da analitička kartica nije vjerodostojna isprava u smislu člana 29. ZIP-a. Također, smatra da mu je onemogućen pristup sudu jer redovni sudovi nisu ispitali njegove navode. Osim toga, navodi da su izvršni i parnični postupak ukupno trajali 11 godina i osam mjeseci te traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.b)Odgovori na apelaciju
13. Kantonalni sud, Općinski sud te tužilac su naveli da nisu povrijedili apelantova prava na koja se on poziva, odnosno da je apelacija neosnovana. Općinski sud je naveo da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koja je rješenjem od 14. decembra 2021. godine odbačena. Kantonalni sud je u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka istakao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:
Dužnosti ispunjenja obaveza
Član 17. stav (1)
Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 7. stav (1)
Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 123. (1) Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav (1)
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15. Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 29. (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave. (2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća. (3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] U odnosu na osporene odluke
21. U odnosu na apelantove navode da mu je onemogućen pristup sudu jer redovni sudovi nisu ispitali njegove navode, Ustavni sud podsjeća da sama činjenica da je Kantonalni sud donio osporenu odluku kojom je odlučivano o meritumu predmeta isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i potvrđuje da je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-218/02 od 23. jula 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi istaknuti u tom smislu neosnovani.
22. Ustavni sud dalje ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
23. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je u postupku utvrđeno da je tužilac u utuženom periodu osigurao apelantu korištenje usluge, dok apelant kao korisnik navedene usluge tu uslugu njemu nije platio, zbog čega je osnovan tužiočev tužbeni zahtjev. Pri tome Ustavni sud podsjeća da je razmatrao iste apelacione navode i da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4068/19 od 3. februara 2021. godine, tačka 33, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
24. U odnosu na pozivanje na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 487304 17 Gž od 29. oktobra 2019. godine (vidi tačku 13. ove odluke), Ustavni sud podsjeća da samo postojanje protivrječnih sudskih odluka u okviru istog suda (u konkretnom slučaju Kantonalnog suda) u pogledu istog činjeničnog i pravnog pitanja ne dovodi nužno do povrede načela pravne sigurnosti kao neodvojivog elementa prava na pravično suđenje, ukoliko takvim postojanjem nisu stvorene duboke i dugoročne razlike u praksi jednog suda (kontinuirana nesigurnost; vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1745/14 od 7. marta 2017. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba), za što u konkretnom slučaju nisu predočeni dokazi, a posebno kod činjenice da iz predmeta broj AP-4068/19 (prethodno citiran) proizlazi jasan stav Kantonalnog suda o tom pitanju.
25. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
26. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 7. marta 2017. godine kada je donesena odluka Ustavnog suda (vidi tačku 7. ove odluke) do donošenja presude Kantonalnog suda (9. juni 2021. godine). Dakle, relevantan period je četiri godine i oko tri mjeseca. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka.
28. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud uočava da je nakon donošenja prvostepene odluke, odnosno odluke Ustavnog suda spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban period od četiri godine i oko dva mjeseca da donese odluku po žalbi. U odnosu na odgovor Kantonalnog suda o dužini trajanja postupka pred tim sudom, Ustavni sud smatra da se ponuđeni razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivno opravdanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u toj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-
1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
31. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje tog prava, u suštini, zasniva na istim tvrdnjama koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak nakon odluke prvostepenog suda, odnosno odluke Ustavnog suda pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i oko dva mjeseca, a taj sud nije ponudio objektivne i prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.
33. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, a nije bilo moguće zaključiti da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
34. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman