Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2997/21 (M. D.)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2997/21

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2997/21, rješavajući apelaciju Milana Deurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 26. marta 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Deurića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci br. 71 0 I 157115 22 Gž 5 od 11. maja 2022. godine i 71 0 I 157115 21 Gž 4 od 7. aprila 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Deurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 157115 21 Gž 4 od 7. aprila 2021. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2977/21. Apelant je 2. septembra 2022. godine dostavio dopunu apelacije.

2. Apelant je 20. jula 2022. godine podnio i apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 157115 22 Gž 5 od 11. maja 2022. godine. Apelant osporava i rješenjâ Osnovnog suda broj 71 0 I 157115 17 I 2 od 25. februara 2022. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-2869/22. Apelant je 25. jula 2022. godine dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom broj AP-2869/22 od 7. septembra 2022. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. S obzirom na to da su navedene apelacije podnesene protiv odluka donesenih u istom postupku, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2997/21.

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 3. oktobra 2022. i 19. maja 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

6. Ustavni sud je primljene odgovore dostavio apelantu na izjašnjenje s obzirom na to da je njegov advokat u međuvremenu preminuo. Apelant je 4. aprila 2023. godine dostavio izjašnjenje.

7. Ustavni sud je 2. juna 2025. godine primio obavještenje advokata Violete Popović (u daljnjem tekstu: advokat) da je postavljena za likvidatora kancelarije preminulog apelantovog punomoćnika, kao i da je apelant preminuo, te da postupak preuzima njegova supruga Rosanda Deurić kao nasljednica.

8. Advokat je 22. jula 2025. dostavila punomoć za zastupanje apelantove nasljednice Rosande Deurić. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da se predmetni postupak shodno članu 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda nastavlja jer ga je preuzela apelantova nasljednica

III.Činjenično stanje

9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

10. Apelant je bio zaposlenik tuženog. Nakon što mu je tuženi otkazao ugovor o radu apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu. Osnovni sud je pravosnažnom Presudom broj Rs-

482/04 od 24. septembra 2007. godine obavezao tuženog da apelanta vrati u radni odnos te da mu isplati naknadu neisplaćene plate. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 157115 12 I od 29. marta 2017. godine određeno je izvršenje na osnovu navedene pravosnažne presude i obavezan je tuženi da apelanta vrati na posao i da mu isplati naknadu plate za period od 1. maja 2007. do 30. aprila 2015. godine. Rješenjem istog suda od 16. januara 2019. godine odbijen je prigovor tuženog protiv navedenog rješenja i ono je ostavljeno na snazi. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 157115 19 Gž 2 od 5. aprila 2019. godine preinačio prvostepeno rješenje tako što ga je ukinuo u dijelu u kojem je tuženi obavezan da apelantu isplati neisplaćene naknade plate za period od 1. maja 2007. do 15. maja 2008. godine.

11. Nakon toga, apelant je protiv navedenog rješenja podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je Odlukom broj AP-2704/19 od 17. februara 2021. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio apelaciju, ukinuo osporeno rješenje Okružnog suda u dijelu u kojem je naveden krajnji datum do kojeg je tuženi obavezan apelantu isplatiti naknade plata i u tom dijelu je predmet vratio Okružnom sudu na ponovni postupak. U navedenoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, istakao da „podsjeća da je Okružni sud rješenje o izvršenju ukinuo u dijelu kojim je naloženo izvršeniku da apelantu isplati naknadu plate za period od 1. maja 2007. do 15. maja 2008. godine i prijedlog za izvršenje odbio jer apelant, prema odredbi člana 217. ZIP-a, ima pravo na isplatu naknade plata od pravosnažnosti odluke (izvršne isprave). Kako je prvostepena Presuda broj Rs 482/04 od 24. septembra 2007. godine, na osnovu koje je određeno izvršenje, 15. maja 2008. godine postala pravosnažna, Ustavni sud smatra da Okružni sud nije proizvoljno primijenio odredbu člana 217. ZIP-a kada je djelimično uvažio prigovor izvršenika i ukinuo rješenje o izvršenju u ovom dijelu“. U odnosu na usvojeni dio apelacije Ustavni sud je naveo: „Imajući u vidu da je Okružni sud u izreci osporene odluke eksplicitno naveo krajnji datum do kojeg je izvršenik obavezan da apelantu isplati naknadu plate (dan vraćanja na posao), koji je različit od datuma koji je apelant naveo u svom prijedlogu i Osnovni sud u svom rješenju, a pri tome za navedeno nije dao nikakvo obrazloženje, Ustavni sud nalazi da je Okružni sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, čime je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“

12. U postupku izvršenja navedene odluke Ustavnog suda Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 157115 21 Gž 4 od 7. aprila 2021. godine kojim je, između ostalog, odbio žalbu tuženog (izvršenika) i potvrdio rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je naloženo tuženom (izvršeniku) da apelantu isplati naknadu plate za period od 15. maja 2008. (dan pravosnažnosti presude) do 19. aprila 2017. godine (dan vraćanja apelanta na posao).

13. Nakon toga, Osnovni sud je donio dva rješenja broj 71 0 I 157115 17 I 2 od 25. februara 2022. godine. Navedenim rješenjima je odbijen apelantov zahtjev za donošenje novog rješenja o izvršenju kojim bi apelantu bile isplaćene naknade plate za period od 1. maja 2007. do 15. maja 2008. godine. Osnovni sud je naveo da apelant nema izvršnu ispravu za isplatu za taj period, niti prema Zakonu o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) postoji mogućnost za isplatu naknada plata za period prije pravosnažnosti presude kojom je pravo na naknade priznato. Drugim rješenjem istog broja i datuma usvojen je apelantov zahtjev za isplatu naknadno prouzrokovanih troškova u izvršnom postupku i tuženi je obavezan da mu isplati novčani iznos naveden u rješenju.

14. Okružni sud je zatim donio Rješenje broj 71 0 I 157115 22 Gž 5 od 11. maja 2022. godine kojim je odbio apelantovu i žalbu tuženog protiv navedenih rješenja od 25. februara 2022. godine. U obrazloženju je navedeno da je neosnovan apelantov zahtjev za donošenje novog rješenja o izvršenju za isplatu naknade plata prije pravosnažnosti presude jer je članom

217. ZIP-a propisano da u slučaju kada je poslodavcu naloženo da radnika vrati na posao, tom radniku pripada pravo da traži naknadu plata za period od pravosnažnosti presude pa do povratka na posao. Navedeno je da su neosnovane i apelantova i žalba tuženog u odnosu na dosuđene, naknadno prouzrokovane troškove postupka. U odnosu na apelantovu žalbu, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno dosudio naknadno prouzrokovane troškove postupka, te da apelantove urgencije i drugi pismeni podnesci na koje se apelant poziva ne predstavljaju nužne troškove, pa da mu zato nisu mogli biti ni dosuđeni na osnovu odredbi člana 387. Zakona o parničnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pravo jer mu je trebalo dosuditi i naknadu plata za period od 1. maja 2007. do 15. maja 2008. godine s obzirom na to da mu je naknada dosuđena i isplaćena za sve ostale periode. Zbog toga smatra da i Ustavni sud u tom dijelu treba preispitati svoju Odluku broj AP-2704/19. Apelant smatra da je osnov za preispitivanje navedene odluke činjenica za koju se tada nije znalo, a to je da su mu isplaćene naknade plata za ostale periode. Apelant takođe smatra da je postupak neopravdano dugo trajao.

b) Odgovori na apelaciju

16. Okružni sud je naveo hronologiju postupka te istakao da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva.

17. Osnovni sud je naveo da nije bilo kršenja apelantovih prava jer je postupak sproveden u skladu sa zakonom.

18. Tuženi je naveo da nije bilo kršenja apelantovih prava i da su redovni sudovi dali jasne i argumentovane razloge za svoja odlučenja.

19. U izjašnjenju na odgovore apelant ponavlja apelacione navode. V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 60/17, 115/17, 58/18 i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 217. stav (1) (1) Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu, može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan isplatiti na ime plate mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

25. U vezi s navodima o proizvoljnosti u primjeni prava Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj AP-2704/19 od 17. februara 2021. godine, koja je već citirana u tački 11. ove odluke, jasno istakao da nema proizvoljnosti u utvrđenju redovnih sudova da apelantu ne pripada naknada plata za period od 1. maja 2007. do 15. maja 2008. godine, ali da mu, suprotno zaključku redovnih sudova, pripada naknada plata za period od pravosnažnosti presude kojom mu je to pravo priznato pa do dana povratka na posao. Ovakav zaključak slijedi iz odredbi člana 217. ZIP-a kojim je jasno propisano da radnik može tražiti naknade plata samo od dana pravosnažnosti presude pa do dana vraćanja na posao, ali ne i prije pravosnažnosti presude. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u postupku izvršenja te odluke Ustavnog suda donio Rješenje broj 71 0 I 157115 21 Gž 4 od 7. aprila 2021. godine (koje apelant osporava apelacijom broj AP-2997/21) u kojem je postupljeno prema nalogu Ustavnog suda iz ranije Odluke broj AP-2704/19. Da su redovni sudovi postupili po ranijoj odluci Ustavnog suda vidljivo je iz činjenica predmeta navedenih u tač. 11. i 12. ove odluke. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da činjenica da su apelantu isplaćene naknade za ostale periode nije nova činjenica koja bi bila od uticaja na donošenje drukčije odluke u apelantovom predmetu, a sve zbog sadržaja citirane odredbe člana 217. ZIP-a. Naime, Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi u odnosu na odbijanje apelantovog zahtjeva za donošenje novog rješenja o izvršenju, kojim bi mu bila dosuđena i naknada plata za sporni period, jasno pozvali na Odluku Ustavnog suda broj AP-2704/21 i odredbe člana

217. ZIP-a i o tome dali relevantno obrazloženje. Stoga, Ustavni sud smatra da u takvom odlučenju redovnih sudova nema proizvoljnosti. Takođe, Ustavni sud zapaža da nema ništa iz čega bi proizlazilo da je u sprovedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu, niti apelant na to ukazuje.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja apelantovog prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na dužinu trajanja postupka

28. Apelant navodi da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno i zbog nerazumno dugog trajanja postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj AP-4779/16 od 11. septembra 2018. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već rješavao pitanje dužine trajanja istog postupka od dana kada je apelant podnio prijedlog za pokretanje tog postupka pa do dana donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-4779/16. Navedenom odlukom je odbijena apelantova apelacija jer je utvrđeno da je postupak, i pored činjenice da je po zakonu hitan, do momenta donošenja te odluke Ustavnog suda trajao osam godina i šest mjeseci, ali da je nesporno da su redovni sudovi preduzimali sve radnje u zakonom predviđenim rokovima te da je apelant svojim postupcima doprinio tako dugom trajanju postupka. Iz navedenog proizlazi da Ustavni sud u konkretnom slučaju može ispitati samo dužinu trajanja postupka od momenta donošenja Odluke broj AP-4779/16, dakle od 11. septembra 2018. godine, do donošenja rješenja Okružnog suda od 11. maja 2022. godine.

29. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da je u navedenom periodu postupak trajao tri godine i osam mjeseci. Takođe, Ustavni sud zapaža da je u tom periodu postupak vođen isključivo zbog apelantovog nastojanja da ponovo pokrene odlučivanje po već presuđenoj stvari, odnosno zbog odbijanja njegovog zahtjeva da mu tuženi isplati i plate za period prije pravosnažnosti presude kojom mu je priznato pravo na naknadu plata. Ustavni sud ističe da je trajanje postupka u navedenom periodu okolnost koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima već isključivo apelantu. Zbog toga su apelantovi navodi o neopravdano dugom trajanju postupka neosnovani.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja apelantovog prava ni u odnosu na suđenje u razumnom roku kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

31. Apelant smatra da su mu prekršeni i pravo na imovinu te da je diskriminisan.

32. U odnosu na pravo na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o kršenju tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

33. Apelant se pozvao i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelant nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminisan po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud smatra da nema potrebe da to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 14. Evropske konvencije. VII.Zaključak

34. Nema kršenja ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi ispoštovali nalog iz prethodne odluke Ustavnog suda i obavezali tuženog da apelantu isplati naknadu neisplaćenih plata za period nakon pravosnažnosti presude kojom mu je to pravo priznato pa do momenta povratka na posao, a odbili zahtjev za isplatu naknade za period prije pravosnažnosti navedene presude jer je tako propisano članom 217. Zakona o izvršnom postupku.

35. Nema kršenja ni prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja postupka kada je izvršni postupak nakon donošenja odluke Ustavnog suda, kojom je već razmatrano pitanje dužine, trajao još tri godine i osam mjeseci isključivo zbog apelantovog nastojanja da ponovo vodi postupak u dijelu o kojem je već pravosnažno odlučeno.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2997/21 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio