Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/21 (Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2236/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-2236/21 , rješavajući apelaciju Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007174 20 U 2 od 2. aprila 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Advokatska komora Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa predsjednik Nikica Gržić, podnijela je 24. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007174 20 U 2 od 2. aprila 2021. godine.

2. Rješenjem Regionalne advokatske komore Mostar (u daljnjem tekstu: Regionalna komora) broj 185/2020 od 9. juna 2020. godine odbijen je zahtjev Danke Vučina (u daljnjem tekstu : D. V.) za upis u Imenik advokata Regionalne komore radi obavljanja advokatske djelatnosti kao dopunske djelatnosti.

3. Apelantica je rješenjem broj 907-1/20 od 7. oktobra 2020. godine odbila žalbu D. V. podnesenu protiv rješenja Regionalne komore i potvrdila to rješenje.

4. D. V. je podnijela tužbu protiv apelantičinog rješenja. Vrhovni sud je presudom broj 70 0 U 007174 20 U 2 od 2. aprila 2021. godine uvažio tužbu, poništio osporeno i prvostepeno rješenje i riješio upravnu stvar tako što je usvojio zahtjev D.V. Vrhovni sud je tom presudom naložio apelantici da u preciziranom roku upiše D.V. u Imenik advokata Advokatske komore FBiH i da naloži Regionalnoj komori da takođe upiše D.V. u Imenik advokata kod te komore radi obavljanja advokatske djelatnosti kao dopunske djelatnosti. Takođe, odredio je da će u suprotnom navedena presuda zamijeniti taj upis kod obje Advokatske komore .

5. U obrazloženju presude je navedeno da je u konkretnom slučaju bilo sporno da li je D. V dostojna obavljanja advokatske djelatnosti u smislu odredbe člana 18. stav 8. Zakona o advokatskoj djelatnosti FBiH. Tom odredbom je propisano da pravo na upis u Imenik advokata Federalne advokatske komore ima osoba koja, ukoliko nije drugačije određeno zakonom, ispunjava slijedeće uvjete: [...] 8) da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti. Ranije ponašanje i postupci moraju ukazivati da će ta osoba savjesno obavljati advokatsku djelatnost. Vrhovni sud je, nasuprot apelantičinom mišljenju, zaključio da iz izjava D. K. prezentiranih u obrazloženju presude ne može zaključiti da je ona na bilo koji način nanijela štetu ugledu i interesima advokature kao profesionalne djelatnosti, pogotovo ne da je na grub način vrijeđala advokate i advokatsku djelatnost, kako je to navedeno u osporenom rješenju. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da se to isto odnosi i na Komentar Zakona o parničnom postupku iz 2005. godine, čiji je D. V. bila koautor. Shodno tome, ocijenio da je da je apelantica pogrešno primijenila materijalno pravo smatrajući D. V. nedostojnom za obavljanje advokatske dužnosti. Naprotiv, Vrhovni sud je, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, zaključio da je D. V. dostojna obavljanja advokatske djelatnosti.

6. Apelantica tvrdi da su joj osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana I.2. Ustava Bosne i Hergovine, člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 17. Evropske konvencije. U vezi sa tim, apelantica u suštini ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, tvrdeći da D.V. nije dostojna obavljanja advokatske djelatnosti.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o upisu D.V. u Imenik advokata Advokatske komore FBiH (apelantice) odnosno Imenik advokata Regionalne advokatske komore. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u tom postupku odlučivalo o apelantičinim građanskim pravima i obavezama. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku apelantica postupala kao donosilac upravnog akta kojim je odlučivala o upisu D.V. u Imenik advokata Advokatske komore. To znači da apelantica u konkretnom slučaju nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u upravnom postupku, niti je upravnim aktima povrijeđen njen neposredni lični interes zasnovan na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u konkretnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-

4201/21 od 9. marta 2022. godine, tačka 8, dostupna na wwww.ustavnisud.ba).

9. Ustavni sud konstatuje da iz apelacionih navoda proizilazi, iako se apelantica nije o tome nije posebno izjasnila, da smatra da je diskriminisana u odnosu na pravo na pravično suđenje. Imajući u vidu da su apelanticini navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Konačno, u pogledu navoda apelantica o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka u kontekstu apelantičinih navoda ne može dovesti u vezu sa navedenim pravima. Stoga su apelantičini navodi izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/21 (Advokatska komora Federacije… | Sudska praksa | Aktio