Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4098/21 (D. G.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Invalidnina
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku · čl. 2
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4098/21
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4098/21, rješavajući apelacije Dragana Grizelja, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 24. rujna 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije Dragana Grizelja.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 006372 17 U od 20. rujna 2021. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Draganu Grizelju u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Dragana Grizelja podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 006372 17 U od 20. rujna 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi s pravom na pravično suđenje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Grizelj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 4. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 006372 17 U od 20. rujna 2021. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-4395/15 od 13. srpnja 2017. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-4098/21.
2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 21. srpnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 U 006372 21 Uvp od 3. lipnja 2022. godine te protiv prethodno navedenih odluka. Ta apelacija je zavedena pod brojem AP-2864/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku, te da ih je podnio isti apelant, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4098/21.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 29. srpnja 2022. godine zatraženo je od Vrhovnog suda i Ministarstva da dostave odgovore na apelaciju (u predmetu broj AP-4098/21). Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 15. rujna 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Grude (u daljnjem tekstu: Služba) broj 10-02-41-879/06 od 27. listopada 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. skupine sa 70% vojnog invaliditeta, po osnovi povređivanja i oboljenja kao pripadnik HVO-a, s pravom na osobnu invalidninu i ostalim pravima propisanim zakonom.
Osporene odluke
7. Rješenjem Ministarstva od 13. srpnja 2017. godine, donesenim po službenoj dužnosti, u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu ukinuto je konačno rješenje Službe i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo RVI i pravo na osobnu invalidninu, zaključno s danom donošenja rješenja.
8. Ministarstvo je u obrazloženju rješenja navelo da je apelantov predmet uputilo Liječničkom povjerenstvu Kantonalnog Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Mostaru (u daljnjem tekstu: Liječničko povjerenstvo) radi revizije nalaza i mišljenja liječničkih povjerenstava izdanih u postupku priznavanja svojstva RVI. Liječničko povjerenstvo je u nalazu i mišljenju od 22. prosinca 2016. godine navelo da je apelantov vojni invaliditet ispod 20 %. Ministarstvo je dalje navelo da je Liječničko povjerenstvo, postupajući po apelantovom prigovoru, donijelo novi nalaz i mišljenje od 23. veljače 2017. godine kojim je potvrdilo stupanj apelantovog vojnog invaliditeta. Ministarstvo je istaknulo da je Liječničko povjerenstvo dalo ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s odredbama Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta s listom procenata. S obzirom na to da je utvrđeno da je invaliditet ispod 20 %, ukazano je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. točka 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole) i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji za daljnje priznavanje svojstva RVI.
9. Presudom Vrhovnog suda od 20. rujna 2021. godine odbijena je apelantova tužba protiv navedenog rješenja.
10. Vrhovni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je održao javnu raspravu u prisustvu apelantovog punomoćnika koji se izjasnio da u cijelosti ostaje pri navodima iz tužbe, odnosno prigovorima i prijedlozima. Dalje je naveo da je Liječničko povjerenstvo, postupajući po apelantovom prigovoru, donijelo nalaz i mišljenje u kojem je dalo potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu apelantovog vojnog invaliditeta u skladu s relevantnim odredbama pravilnika, na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i neposrednog pregleda apelanta. Vrhovni sud je također ukazao da je odbio apelantov prijedlog da sud odredi vještaka koji bi proveo novo medicinsko vještačenje jer vještačenje u ovim slučajevima obavlja Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja.
11. Rješenjem Vrhovnog suda odbačen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak (1) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant navodi da su u postupku primijenjene odredbe čl. 3. i 7. stavak (3) Zakona o provođenju kontrole koje, prema Odluci Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-17/12 od 7. veljače 2013. godine, nisu u suglasnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelant navodi da mu nije bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje spora. Naročito, osporava nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva i navodi da stajališta liječnika nisu valjano obrazložena. Apelant smatra da je sud bio dužan odrediti dodatno medicinsko vještačenje po njegovom prijedlogu, te da mu je zbog toga što je sud odbio taj prijedlog povrijeđeno pravo na pristup sudu. Također smatra da mu je povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek jer je sud „paušalno odlučio o [njegovim] navodima i nekritički prihvatio kao istinite navode službenih tijela“. Konačno, apelant ukazuje da je postupak dugo trajao te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju
13. Vrhovni sud i Ministarstvo su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH, 90/17, 29/22, 60/24 i 6/26)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka i 70/07) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 3. stavak (1) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%.
15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
8. Načelo saslušanja stranke
Članak 8. stavak (1) (1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
5. Ostale odredbe postupka
Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost i meritum
18. U konkretnom slučaju apelant je u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda osporio i rješenje Vrhovnog suda (predmet broj AP-2864/22). Budući da je tim rješenjem apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke odbačen kao nedozvoljen, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Vrhovnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. U odnosu na tu odluku Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija u predmetu broj AP-4098/21 podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.a)Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
U odnosu na osporene odluke
22. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da mu nije bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje spora. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant, u biti, ukazuje na kršenje načela ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti strana u postupku, kako je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. svibnja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, točka 48.). U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da iz obrazloženja presude Vrhovnog suda slijedi da je Liječničko povjerenstvo, postupajući po apelantovom prigovoru, donijelo nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i neposrednog pregleda apelanta. Ustavni sud dalje zapaža da je Vrhovni sud održao javnu raspravu u prisustvu apelantovog punomoćnika. Dakle, proizlazi da je apelant nesporno imao priliku sudjelovati u postupku, odnosno da neutemeljeno prigovara da mu nije bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima, tj. da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
23. Ustavni sud dalje ukazuje da se apelacijski navodi o povredi ustavnih prava odnose i na način na koji su Ministarstvo i Vrhovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
24. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka Vrhovnog suda i Ministarstva slijedi da je na temelju nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva, te u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, donesena odluka da apelantu prestaje svojstvo RVI. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci dao detaljna i relevantna obrazloženja kako glede utvrđenih činjenica tako i glede primjene prava, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Također, taj sud je detaljno obrazložio zašto je odbio apelantov prijedlog za dodatno vještačenje. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u više predmeta razmatrao identične apelacijske navode i da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti AP-1279/21 od 2. studenog 2022. godine, toč. 5. i 11., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, apelant ukazuje da su u postupku primijenjene odredbe čl. 3 i 7. stavak (3) Zakona o provođenju kontrole koje, prema odluci Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, nisu u suglasnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka, povodom apelacija koje su za predmet imale isto pitanje, zaključio da su ti navodi apelanata neutemeljeni (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5/21 od 6. srpnja 2022. godine, točka 47., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, kao i vlastitu praksu, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).
27. Ustavni sud zapaža da je u postupku provedenom po službenoj dužnosti Ministarstvo donijelo rješenje od 13. srpnja 2017. godine, a da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 20. rujna 2021. godine. Dakle, postupak je u konkretnom slučaju trajao četiri godine i dva mjeseca, što je relevantno razdoblje koje će ispitati Ustavni sud. Osim toga, radilo se o predmetu koji je bio od većeg značaja za apelanta, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.
28. Ustavni sud ponavlja da je Ministarstvo donijelo rješenje po službenoj dužnosti, te da je Vrhovni sud u upravnom sporu odluku donio četiri godine i dva mjeseca nakon donošenja rješenja Ministarstva. Ustavni sud zapaža da se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–
66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
29. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostala prava
31. U svezi s navodima o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao i koristio mogućnost podnošenja zakonom propisanih pravnih lijekova. Činjenica da korištenje pravnih lijekova nije rezultiralo odlukom kojom bi apelant bio zadovoljan ni na koji način ne dovodi u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članku 13. Europske konvencije u svezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga su i ti apelantovi navodi neutemeljeni.
32. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljene. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je postupak, nakon što je Ministarstvo donijelo rješenje po službenoj dužnosti, trajao četiri godine i dva mjeseca, čemu je doprinijela duljina postupka pred Vrhovnim sudom, koji u odgovoru na apelaciju nije o tome ponudio bilo kakve razloge.
34. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku, niti da su Ministarstvo i Vrhovni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“..
35. Nema povrede ni prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje kada je apelant imao mogućnost i koristio zakonom propisane pravne lijekove, a činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali apelantovim uspjehom u postupku ne pokreće pitanje povrede navedenog prava.
36. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman