Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2203/21 (S. N.)
Odluka donesena 14. 11. 2024.
- Povreda
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pristup sudu
- Građanski postupak
- Djelotvoran pravni lijek
- Revizija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2203/21
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 11. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2203/21, rješavajući apelaciju Svetlane Nikolić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Svetlane Nikolić.
Utvrđuje se povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3 .e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 074048 20 Rev od 26. marta 2021. godine. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Svetlana Nikolić iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, podnijela je 18. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 074048 20 Rev od 26. marta 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i tužiteljice Slavojke Kovačević (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 26. septembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. septembra 2022. godine, Okružni sud 6. oktobra 2022. godine, a Osnovni sud 12. oktobra 2022. godine, dok tužiteljica nije dostavila odgovor na apelaciju.
4. Osim toga, Ustavni sud je 17. maja 2023. godine od Osnovnog suda zatražio dostavu apelantkinjine revizije izjavljene protiv presude Okružnog suda, kao i odgovor da li je apelantkinja uz reviziju dostavila uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu.
5. Osnovni sud je 18. maja 2023. godine dostavio reviziju koju je apelantkinja dostavila Vrhovnom sudu putem Osnovnog suda.
6. Odgovori na apelaciju apelantkinji su dostavljeni 19. maja 2023. godine radi eventualnog izjašnjenja. Apelantkinja nije dostavila izjašnjenje, a dopisom od 14. avgusta 2024. godine zatražila je da Ustavni sud „donese odluku po [njenoj] apelaciji pod brojem AP-
2203/21“
III.Činjenično stanje
7. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 074048 17 P 2 od 18. maja 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 074048 18 Gž 2 od 25. septembra 2019. godine, utvrđeno je da je apelantkinja bez osnova stekla precizirani novčani iznos, pa je obavezana da taj iznos, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, vrati tužiteljici. Osim toga, presudom je odbijen apelantkinjin protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je tužiteljica u periodu od jula 2014. godine do novembra 2015. godine bez osnova stekla precizno označeni iznos, kao razliku u novcu nastalu prebijanjem međusobnih potraživanja i po osnovu dugovanja za pričinjenu materijalnu štetu na apelantkinjinoj imovini. Takođe je odbijen i apelantkinjin protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da joj je tužiteljica u periodu od novembra 2015. do aprila 2016. godine , na način preciziran u izreci, povrijedila „prava i slobodu ličnosti, časti, ugleda i dostojanstva“, što je apelantkinji uzrokovalo trpljenje fizičkih bolova i patnji, te da joj tužiteljica na ime tako pričinjene štete isplati određeni novčani iznos. Takođe, odbijen je i zahtjev da se tužiteljica obaveže da „prestane sa daljnjim povredama prava ličnosti“.
8. Apelantkinja je protiv drugostepene presude izjavila reviziju u kojoj je, između ostalog, navela da dostavlja i „potvrdu o položenom pravosudnom ispitu revidenta“, odnosno „Uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu“ Federalnog ministarstva pravde od 21. aprila 2011. godine u kojem se potvrđuje „da je Svetlana Nikolić […] položio/la pravosudni ispit“.
9. Vrhovni sud je Rješenjem broj 80 0 P 074048 20 Rev od 26. marta 2021. godine reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantkinja izjavila reviziju zbog povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je zatim ukazao na odredbe člana 247 stav 2 ZPP-a kojim je propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301.b) ZPP-a. Osim toga, Vrhovni sud je ukazao i na sadržaj člana 301.b) ZPP-a prema kojem stranka može sama da izjavi reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je obrazložio: „U konkretnom slučaju, reviziju je izjavila [apelantkinja] lično, koja je prema stanju spisa predmeta po struci diplomirani ekonomista (prema iskazu datom u svojstvu parnične stranke), dakle, nije pravnik i nema položen pravosudni ispit, usljed čega izjavljena revizija nije dozvoljena“. Stoga je Vrhovni sud primjenom odredbe člana 247 st. 1 i 2 ZPP-a apelantkinjinu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja ukazuje da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na poštovanje privatnog porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelantkinja ističe da je revizija odbačena proizvoljnom primjenom odredbi ZPP-a, te da joj je takvim postupanjem Vrhovni sud onemogućio pravo na djelotvoran pravni lijek i pristup sudu. U vezi s tim, apelantkinja je dalje ukazala da je utvrđenje Vrhovnog suda „apsolutno netačno“ jer je po struci diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom i da s ekonomijom „nema nikakve veze“, o čemu je dokaze priložila uz reviziju smatrajući da je došlo do tehničke greške. Dalje navodi da je uputila molbu Vrhovnom sudu da navedeno rješenje stavi van snage i ponovo razmotri njenu reviziju. Međutim, 20. maja 2021. godine primila je obavještenje u kojem je navedeno da je Vrhovni sud donio konačnu odluku protiv koje može da izjavi apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Apelantkinja je, između ostalog, uz apelaciju dostavila diplomu univerziteta u Beogradu o završenoj višoj školskoj spremi od 20. oktobra 1989. godine, diplomu Pravnog fakulteta u Bijeljini od 22. decembra 2008. godine o sticanju zvanja diplomiranog pravnika te Uvjerenje Federalnog ministarstva pravde o položenom pravosudnom ispitu od 21. aprila 2011. godine.
b) Odgovori na apelaciju
11. Vrhovni sud apelantkinjine navode smatra neosnovanim jer je u predmetnom slučaju pravilno primijenio procesno pravo. Predložio je da se apelacija odbije.
12. Okružni sud smatra da su osporene odluke donesene u skladu s procesnim pravom, pa predlaže da se apelacija odbije.
13. Osnovni sud smatra da su odlukom tog suda dati jasni razlozi za odlučenje. V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 – odluka US, 45/2009 – odluka US, 49/2009, 61/2013 i 109/2021 – odluka US i 27/04)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 237. stav 1
Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.
Član 247. stav 2.
Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz člana 301b. ovog zakona, ako je izjavljena od lica koje nije ovlašćeno za podnošenje revizije ili lica koje je odustalo od revizije ili ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti Član 301.b.
U postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat. Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašćen da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit.
VI.Dopustivost i meritum
15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelantkinja ukazuje da joj je u postupku pred Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na poštovanje privatnog, porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
Pravo na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje
17. Ustavni sud zapaža da apelantkinja osporava rješenje Vrhovnog suda jer smatra da je njena revizija odbačena proizvoljnom primjenom relevantnih odredbi ZPP-a. Naime, apelantkinja problematizuje stav Vrhovnog suda da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz člana 247 stav 2 ZPP-a u vezi sa članom 301.b tog zakona. Shodno tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju treba ispitati efektivnost revizije kao propisanog pravnog lijeka u parničnom postupku. Stoga će, prije svega, Ustavni sud ispitati navode o povredi apelantkinjinog prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Član 13 Evropske konvencije glasi:
Svako kome su povrijeđena prava i slobode koji su predviđeni u ovoj konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred domaćim vlastima, bez obzira na to da li su povredu učinila lica koja su postupala u službenom svojstvu.
20. Ustavni sud podsjeća da član 13 Evropske konvencije svakom licu garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek u okviru nacionalnog pravnog poretka protiv povreda prava priznatih Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud, Tagayeva i ostali protiv Rusije, presuda od 13. aprila 2017. godine, predstavka broj 26562/07 i dr., tačka 618). Pravo na djelotvoran pravni lijek je akcesorno pravo, ali i autonomno procesno pravo. Akcesornost tog prava znači da na njegovu povredu može da se poziva samo u okviru i u vezi s povredom nekog drugog prava priznatog Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud, Zavoloka protiv Letonije, predstavka broj 58447/00, presuda od 7. jula 2009. godine, tačka 35). S druge strane, njegova autonomnost znači da primjena ove odredbe ne pretpostavlja nužno da je prethodno počinjena povreda kakvog drugog supstancijalnog prava iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Ratushna protiv Ukrajine, predstavka broj 17318/06, presuda od 2. decembra 2010. godine, tačka 85). Efikasnost pravnog lijeka podrazumijeva i mogućnost da se njime otkloni povreda prava kao i da žrtva povrede dobije određenu satisfakciju za pretrpljenu povredu (ibid., Tagayeva i ostali protiv Rusije, tačka 618).
21. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena revizija koju je apelantkinja podnijela lično. U vezi s tim, Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud kao razloge za odbacivanje apelantkinjine revizije naveo primjenu odredbe člana 301.b) ZPP-a. S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da apelantkinja ne ispunjava propisane uslove budući da je, kako je obrazložio, apelantkinja „prema stanju spisa predmeta po struci diplomirani ekonomista“.
22. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije neosporno proizlazi da je apelantkinja uz reviziju dostavila dokaze da ispunjava uslove iz navedene zakonske odredbe. Imajući u vidu stavove Evropskog suda (vidi tačku 20 ove odluke), Ustavni sud smatra da je revizija, na način kako je propisana ZPP-om, efektivan pravni lijek jer Vrhovni sud ima mogućnost da meritorno odluči kada su za to ispunjeni uslovi. Jedan od tih uslova je i stranačka sposobnost revidenta, kako je to već navedeno. U vezi s tim, Osnovni sud je na zahtjev Ustavnog suda od 17. maja 2023. godine dostavio reviziju koju je apelantkinja putem tog suda dostavila Vrhovnom sudu iz koje jasno proizlazi da je apelantkinja u prilogu revizije dostavila i uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu od 21. aprila 2011. godine. Ustavni sud stoga smatra da je Vrhovni sud u datim okolnostima apelantkinjinog slučaja proizvoljno primijenio odredbe člana 247 stav (2) i člana 301.b) ZPP-a kada je odbacio apelantkinjinu reviziju zaključivši da nisu ispunjeni uslovi iz navedenih odredbi, odnosno da apelantkinja nema položen pravosudni ispit. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je na taj način Vrhovni sud učinio nedjelotvornom reviziju koja je inače djelotvoran pravni lijek i to zato što je i time apelantkinji proizvoljno onemogućio pristup tom pravnom lijeku.
23. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantkinjino pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
24. S obzirom na to da je utvrđeno kršenje prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud smatra bespredmetnim ispitivati navode o kršenju ostalih prava na koja se apelantkinja pozvala.
VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantkinjino pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je Vrhovni sud odbacio apelantkinjinu reviziju proizvoljnom primjenom odredbi ZPP-a.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić