Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/21 (D. K. i Z. A.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3895/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller, i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3895/21, rješavajući apelacije Davora Krešića i Zorana Aničića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije:

Davora Krešića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 016265 19 Uvp od 12.

avgusta 2021. godine zbog navodnog neizvršenja presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 013242 16 U od 17. oktobra 2018. godine;

Zorana Aničića podnesena protiv presude Vrhovnog suda broj 07 0 U 016777 19 Uvp od 20. avgusta 2021. godine zbog navodnog neizvršenja presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 012505 15 U od 16. jula 2018. godine;

zbog toga što su apelanti zloupotrijebili pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Davor Krešić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Paponja-Bunoza“, podnio je 12. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 016265 19 Uvp od 12. avgusta 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3895/21.

2. Zoran Aničić (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa isti punomoćnik, podnio je 15. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda broj 07 0 U 016777 19 Uvp od 20. avgusta 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3933/21.

Upravni i izvršni postupak i upravni spor

3. Presudama Kantonalnog suda br. 07 0 U 012505 15 U od 16. jula 2018. godine i 07 0 U 013242 16 U od 17. oktobra 2018. godine usvojene su tužbe apelanata na način da su poništena rješenja i zaključak Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo boraca) i Službe Grada Mostara, Odjela za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Služba) preciziranih brojeva i datuma. Upravna stvar je riješena tako što je određeno da su rješenja Službe broj UP-I-09-43-1344/06 od 20. marta 2007. godine i broj UP-I-06-/43-4446/07 od 12. novembra 2007. godine postala izvršna. Dozvoljeno je izvršenje tih rješenja Službe tako što je obavezano Ministarstvo boraca da apelantima isplati potraživanja na ime neisplaćene mjesečne invalidnine u preciziranim iznosima, za precizirane periode i na način kako je to detaljno precizirano u izrekama presuda.

4. Iz dopisa Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) ood 24. novembra 2022. godine, te dopisa Ministarstva boraca od 18. januara i 18. maja 2023. godine i dokumentacije dostavljene uz te dopise proizilazi da su prvoapelantu 4. aprila 2019. godine isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine, kao i da su drugoapelantu 20. novembra 2019. godine isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 16. jula 2018. godine.

Postupak u kojem su donesene odluke koje su označena kao osporene

5. Apelanti su u međuvremenu podnijeli i zahtjeve Kantonalnom sudu za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH). U zahtjevima su tvrdili da je do povrede tih prava došlo zbog toga što Ministarstvo boraca nije izvršilo navedene presude Kantonalnog suda.

6. Odlučujući o zahtjevima, Kantonalni sud je donio rješenja br. 070U016265 19 Uz od 20. februara 2019. godine i 07 0 U 016777 19 Uz od 29. avgusta 2019. godine kojim je naložio ministru Ministarstva boraca – Salki Bukvareviću (u daljnjem tekstu: S. B.), kao službenoj odnosno odgovornoj osobi, da u roku od 30 dana preduzme potrebne radnje i izvrši presude navedena u tački 3. ove odluke na način koji je detaljno preciziran u izreci tih presuda. Rješenjem je određeno da će, ukoliko S. B. ne postupi po tom rješenju, sud izreći novčanu kaznu odnosno nadležnom organu podnijeti zahtjev za njegovo udaljenje sa dužnosti koju obavlja.

Osporene odluke

7. Vrhovni sud je presudama br. 07 0 U 016265 19 Uvp od 12. avgusta 2021. godine i 07 0 U 016777 19 Uvp od 20. avgusta 2021. godine uvažio zahtjev Federalnog pravobranilaštva za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 20. februara i 29. avgusta 2019. godine tako što je ta rješenja preinačio i odbio zahtjeve apelanata za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom FBiH.

8. U obrazloženju presuda konstavano je da ne postoje zakonom propisani uslovi za rješavanje podnesenog zahtjeva. Naime, sud je ukazao da se radi o strukturalnom problemu na nivou zakonodavne i izvršne vlasti FBiH, a ne samo Ministarstva boraca, pri čemu je ministar preduzeo radnje u okviru svojih zakonskih ovlaštenja. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da bi u slučaju udovoljavanja postavljenim zahtjevima apelanti bili dovedeni u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih odluka na teret budžeta.

9. Apelanti navode da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti ukazuju na povredu procesnih odredbi prilikom donošenja osporenih presuda Vrhovnog suda. Osim toga, smatraju da je do povrede njihovih prava došlo zbog toga što nisu izvršene izvršne odluke Kantonalnog suda i Službe kojom su im priznata potraživanja na ime invalidnine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

11. Ustavni sud primjećuje da su apelanti u apelacijama kao osporene odluke naveli rješenja Vrhovnog suda kojim su u konačnici odbijeni njihovi zahtjevi za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom FBiH. Međutim, Ustavni sud zapaža da se suština njihovih navoda zapravo svodi na tvrdnje da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu i zabrane diskriminacije zbog toga što na teret budžeta FBiH nisu izvršene pravosnažne i izvršne odluke Kantonalnog suda i Službe kojim su im priznata potraživanja na ime invalidnine u skladu sa Zakonom o pravima boraca i članova njihovih porodica FBiH.

12. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaž da da iz dopisa Ministarstva boraca od 18. maja 2023. godine, koje je nadležno za isplatu po tom osnovu, te dopisa Vlade FBiH od 14. marta 2023. godine i dokumentacije koju su dostavili uz dopise (među kojom su i pregledi plaćanja po računima), jasno proizlazi da su 4. aprila 2019. godine na transakcijski račun punomoćnika prvoapelanta isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 17. oktobra 2018. godine. Takođe, jasno proizlazi da su na transakcijski račun punomoćnika drugoapelanata 20. novembra 2019. godine isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 16. jula 2018. godine. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelacije znatno kasnije, i to prvoapelant 12. novembra 2021. godine, a drugoapelant 15. novembra 2021. godine.

13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je prije podnošenja apelacije riješeno pitanje izvršenja presuda Kantonalnog suda čije su izvršenje apelanti i tražili u postupku u kojem su donesene odluke koje su u apelaciji naveli kao osporene i da su apelantima isplaćena potraživanja na ime invalidnine u skladu sa Zakonom o pravima boraca i članova njihovih porodica FBiH. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje stvarne namjere apelanata da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvare zaštitu svojih ustavnih prava, već na zloupotrebu prava na podnošenje apelacije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Agačević protiv Bosne i Hercegovine , odluka od 29. augusta 2019. godine, predstavka broj 21611/15 i 10 drugih predstavki). Prema tome, apelanti se više ne mogu smatrati „žrtvom“ kršenja prava iz Evropske konvencije na koja se pozivaju, iz čega proizlazi da su bez stvarnog razloga podnijeli apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvim slučajevima, kada apelanti podnesu apelacije koje nisu usmjerene na zaštitu ustavnih prava nego predstavljaju zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-3173/21 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelant zloupotrijebili pravo na podnošenje apelacije.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/21 (D. K. i Z. A.) | Sudska praksa | Aktio