Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2055/23 (A.H.)

Odluka donesena 05. 06. 2023.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2055/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 06. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, 5. juna 2023. godine u predmetu broj AP- 2055/23, rješavajući zahtjev A. H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev A. H. za donošenje privremene mjere.

Odlaže se izvršenje rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 074870 07 I od 15. jula 2021. godine, kao i deložacija A. H. iz stana izgrađenog na k.č. broj 977/37 EZ1U1J83 upisan u zk. uložak broj 11054 SP_Koševo, do donošenja odluke o apelaciji.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Dino Bučuk advokat iz Advokatskog društva Bučuk d.o.o. Sarajevo, podnijela je 28. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 074870 22 Gž 2 od 1. februara 2023. godine. Apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem je navela da je stan izgrađen na k.č. broj 977/37 EZ1U1J83 i upisan u zk uložak broj 11054 SP_Koševo (u daljnjem tekstu: stan), koji predstavlja njen jedini dom, rješenjem od 15. jula 2021. godine dosuđen kupcu E. S., te da je izvjesno da će kupac pokrenuti postupak njene deložacije. Predložila je da Ustavni sud naloži Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da donese rješenje kojim će „odgoditi deložaciju u ovoj pravnoj stvari“ odnosno, da zabrani kupcu da „proda, založi, koristi ili na bilo koji drugi način raspolaže ili optereti nekretninu“ do konačne odluke o njenoj apelaciji.

Uvodne napomene

2. Apelantica je 11. decembra 2001. godine sa ŠIPAD-KOMERC, Inžinjering d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prodavac) zaključila ugovor o prodaji stana koji je tada bio u izgradnji. Nakon toga, apelantica je sa prodavcem zaključila aneks ugovora 5. februara 2007. godine, te je iste godine uselila u stan, dok je 31. jula 2009. godine zaključila notarski obrađen kupoprodajni ugovor. Apelantica dugi niz godina nije mogla uknjižiti pravo vlasništva na stanu, budući da nekretnina u kojoj se nalazio stan nije bila etažirana, kao i zbog odbijanja pravnog zastupnika prodavca da zaključi aneks ugovora od 31. jula 2009. godine. Apelantica je 6. augusta 2021. godine sa prodavcem zaključila aneks na ugovor o kupoprodaji od 31. jula 2009. godine, nakon čega joj je rješenjem suda od 26. oktobra 2021. godine dozvoljena uknjižba prava vlasništva na stanu. Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje

3. Na prijedlog E. H. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), Općinski sud je 25. aprila 2007. godine odredio izvršenje na novčanim sredstvima prodavca, dok je rješenjem broj 65 0 I 074870 07 I od 10. decembra 2015. godine određeno izvršenje na nekretnini (zgradi) izvršenika – prodavca u kojoj je, između ostalog, i apelanticin stan. Nakon toga, sud je 17. decembra 2015. godine izvršio zabilježbu izvršenja.

4. U toku izvršnog postupka etažirana je zgrada (nekretnina) koja je predmet izvršenja.

5. Sud je, nakon provedenog vještačenja, 1. jula 2021. godine, na drugom ročištu za javnu prodaju, stan prodao najpovoljnijem ponuđaču – kupcu E. H. Sud je ovo konstatovao u svom rješenju od 15. jula 2021. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 13. marta 2022. godine.

6. Apelantica je 13. jula 2021. godine izjavila prigovor Općinskom sudu sa prijedlogom da se izvršenje na stanu proglasi nedopuštenim. Sud je zaključkom od 2. septembra 2021. godine apelanticu uputio da pred nadležnim sudom pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim rješenja o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje na njenom stanu. Također, iz spisa predmeta proizlazi da je apelantica 13. jula 2021. godine protiv prodavca pokrenula parnični postupak radi utvrđivanja prava vlasništva nad stanom. Također, apelantica je 6. jula 2022. godine podnijela i tužbu radi proglašenja nedopuštenim rješenja o izvršenju od 10. decembra 2015. godine, zajedno sa prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 074870 07 I od 9. februara 2022. godine izmijenjeno je rješenje o izvršenju od 25. aprila 2007. godine, u vezi sa rješenjem o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 10. decembra 2015. godine. Tim rješenjem je određeno provođenje izvršenja prema apelantici kao novom izvršeniku. Sud je u obrazloženju naveo da je tokom izvršnog postupka apelantica upisana kao vlasnik stana na kojem se provodi izvršenje, zbog čega je u skladu sa odredbom člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 074870 07 I od 14. jula 2022. godine odbio apelanticin prigovor kao neosnovan. U obrazloženju rješenja, sud je naveo da je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje, odlučivanja po tom prijedlogu, donošenja rješenja o izvršenju i rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, stan bio u vlasništvu prodavca – izvršenika, zbog čega je dozvoljeno predloženo izvršenje. S obzirom da je apelantica nakon toga uknjižila pravo vlasništva na stanu, sud je zaključio da je apelanticin prigovor neosnovan. Ovo iz razloga što je rješenje od 9. februara 2022. godine doneseno u skladu sa odredbom člana 72. stav 3. ZIP-a, kojim je propisano da promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 074870 22 Gž 2 od 1. februara 2023. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je u toku izvršnog postupka došlo do promjene vlasnika nekretnine – stana, koji je predmet izvršenja, čime novi vlasnik u skladu sa odredbom člana 72. stav 3. ZIP dobija položaj izvršenika. Također, činjenica da je apelantica ranije zaključila ugovor o kupoprodaji stana, koji se nije mogao provesti u zemljišnoj knjizi zato što nekretnina nije bila etažirana, ne utiče na pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja. U vezi s tim, sud je ukazao da je odredbom člana 53. stav 1. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) propisano da se pravo vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla stiče uknjižbom u zemljišnu knjigu. Stavom 4. iste odredbe je propisano da provedena uknjižba djeluje od trenutka kada je sudu podnesen zahtjev za uknjižbu. Pored toga, odredbama Zakona o osnovama vlasničkih odnosa i Zakona o vlasničkopravnim odnosima, koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja ugovora iz 2001. godine pa sve do stupanja na snagu ZSP-a, regulisano je da se vlasništvo na nekretnini na osnovu pravnog posla stiče upisom u javne knjige. Kantonalni sud je naveo da je rješenje o dosudi spornog stana doneseno prije nego što je apelantica upisana kao vlasnica stana. S obzirom da rješenje o dosudi nije provedeno u zemljišnoj knjizi, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud odlučio o izmjeni rješenja o izvršenju i provođenja izvršenja prema apelantici kao novom vlasniku stana.

10. Pored toga, sud je odbio kao neosnovan apelanticin zahtjev kojim je tražila da se izvršenje proglasi nedopuštenim. Kako je obrazloženo, apelantica je, prije nego što je dobila status izvršenika, podnijela prigovor trećeg lica nakon čega je upućena da pokrene parnični postupak radi proglašenja izvršenja na stanu nedopuštenim. S obzirom na to da je apelantica tokom izvršnog postupka, kada je imala status trećeg lica, upućena na parnicu radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, sud ne može više u izvršnom postupku odlučivati o istom prigovoru, bez obzira što je došlo do promjene položaja stranke.

11. Općinski sud je rješenjem od 28. februara 2023. godine, dozvolio kupcu E. H. Da uknjiži pravo vlasništva na stanu.

12. Apelantica smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 i člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelantica je istakla da joj nikada nisu dostavljeni podnesci tražitelja izvršenja sve do momenta provođenja izvršenja prema njoj. Ističe da su svi akteri postupka znali da sa djecom živi u stanu koji predstavlja njen dom, a koji je predmet izvršenja. U vezi sa povredom prava na imovinu i dom, apelantica je ukazala na relevantne stavove odluka Ustavnog suda u predmetima AP-2326/18 i AP- 15/14. Smatra da je Općinski sud prodao stan na osnovu odredbi ZIP-a koje nisu usklađene sa „aktima više pravne snage“, kao i da sud nije izvršio svoju ustavom utvrđenu obavezu, da „vodi računa o usklađenosti propisa ZIP-a sa aktima veće pravne snage odnosno sa principom vladavine prava“. Apelantica smatra da su sudovi svojim odlukama doveli tražitelja izvršenja u povoljniji položaj, te mu omogućili da „nečasno“ okonča izvršni postupak na njenu štetu. Smatra da je „izvršni postupak vođen sa očiglednom zloupotrebom prava od strane tražitelja izvršenja“. U vezi s tim navodi da je stan prodat ispod tržišne vrijednosti, da je tražitelj izvršenja istovremeno vodio više odvojenih načina naplate svojih potraživanja koja su u većinskom dijelu namirena, te činjenice da je tražitelj izvršenja znao da se u stanu nalazi apelantica sa svojom djecom.

13. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelantica navodi da je izvjesno da će kupac stana (advokat), pokrenuti postupak deložacije i na taj način je ostaviti bez jedinog doma. Apelantica je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo Općinskom sudu da odgodi deložaciju odnosno, zabrani kupcu da „proda, založi, koristi ili na bilo koji drugi način raspolaže ili optereti“ stan do donošenja odluke o izjavljenoj apelaciji.

14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. st. (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se provodi na nekretnini-stanu u kojem apelantica sa djecom živi od 2007. godine. Dalje, apelantica tvrdi da je pravo vlasništva na stanu uknjižila tek 2021. godine, zbog odbijanja prodavca da zaključe aneks ugovora o kupoprodaji. Također, apelantica ukazuje da je u toku parnični postupak, radi utvrđenja prava vlasništva na stanu, koji je pokrenula protiv prodavca, kao i postupak koji je pokrenula u skladu sa zaključkom suda od 2. septembra 2021. godine, radi proglašenja nedopuštenim rješenja o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje na stanu. Osim toga, ukazuje da je izvjesno da će kupac pokrenuti postupak deložacije iz stana, te da će ostati bez svog jedinog doma. Ustavni sud smatra da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da su apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da provođenje rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 074870 07 I od 15. jula 2021. godine, kao i eventualna deložacija apelantice i njene djece iz stana može imati ozbiljne posljedice, prije svega, na apelanticino ustavno pravo na dom i pravo na mirno uživanje imovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka te da je potrebno privremeno obustaviti provođenje rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 074870 07 I od 15. jula 2021. godine i eventualnu deložaciju iz stana. Ustavni sud također smatra očitim da odgoda provođenja rješenja i deložacije nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licu koje ima pravni interes za sprovođenje rješenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenjem rješenja i deložacijom u predmetnom postupku apelantici moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, a sa druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.

17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2055/23 (A.H.) | Sudska praksa | Aktio